Posrnut ćete, ali nećete pasti!!!

VITEZOVI BALKANSKOG ASFALTA

02.12.2014.

Odgovor prijatelju...

Večeras, kroz razgovor s dobrim prijateljem, a kada kazem prijateljem to zaista I mislim, jer koliko ih imam, mogu ih izbrojati na prstima jedne ruke, dodjoh na temu o meni. Pa tako, moj dobri pajdo, veli mi, citiram: " Sta je, zeno, s tobom? Gledam ti fotke, I ne prepoznajem te. Gdje je nestala ona hrabra I gorda novinarka, pod cijim stiklama je I asfalt pucao, a mnogi se tresli kao crkveni miševi, moleci Boga da ih ne stigne tvoje pero, da ne napišeš sta o njihovom "postenju"... Nekako si mi postala prava baba-penzionerka, kao da vise ne maris ni za cim, izuzev za svojom djecom, pa im poklanjas svu paznju svijeta, silno se trudeci da im ni dlaka s glave ne opadne, a da se,prije toga, ne konsultuje s tobom." Zavrsen citat.
Ostadoh bez rijeci... Tisina... Cuje se disanje s obje strane tehnoloskog cuda, kojeg izumise neki genijalci, znajuci da ce mnogima to, jednog dana, biti glavni vid komunikacije, pa na žalost I nama, mom prijatelju I meni... Dijele nas kilometri I kilometri, ali uprkos tome prijateljstvo I dalje traje... tako godinama! Elem, pusti mene, moj dobri prijatelj, da se zamislim, dade mi minut vremena, a meni se ucini kao vječnost... Vratih se u prošlost, vidjeh sebe nasmijanu I sretnu, napucanu od glave do pete, sminka I frizura kao iz nekog modnog časopisa, a stikle 15 cm I suknja do koljena, a bijela kosulja kao slag na tortu. Onako uspravna I gorda, s mobitelom u ruci, radim intervju s osobom, koja se nalazi iza rešetaka. Osobom koja je optuzena za kamatarenje, lihvarenje, pokusaj ubistva, ubistva... I ko zna jos cega... Bože, kako sam u tom trenutku bila ponosna na sebe! Imala sam ekskluzivu. Ja, u taj vakat, Zemka Djuderija, bila sam jedini novinar koji je uspio dobiti tu ekskluzivu! Ma, srce kao Amerika... Proud!!! ... I jos jedna scena, cijela drzava na nogama, policijska akcija "Lutka", potraga, hvatanje "velikih kriminalaca" a ja, opet tip-top od glave do pete, s 15 cm setkam u 40 kvadrata mog, tada najdrazeg, mjesta zvanog redakcija, s mobitelom u ruci, I razgovaram s tim " velikim kriminalcima", opet ekskluziva...
"Baby, jesi li jos uvijek tu, da nije slab signal?", rečenica koja me vrati u stvarnost, I smijeh s druge strane žice...
-Tu sam, tiho odgovorih, pokusavajuci sakriti emocije, koje su nakon dvije godina guranja, negdje, na dno duse, veceras, konacno, isplivale na površinu. Gutajuci knedlu, zahvali se dragom Bogu, sto je nas prijateljski razgovor, samo telefonski, pa mi ne moze vidjeti izraz lica... - Jos sam tu, samo gledam da li je masina za sudje zavrsila, slagah na brzinu.
Ali, znao je, moj dobri pajdo, osjetio je sta se desava u mojoj duši, I kakvu je erupciju osjećanja, izazvalo njegovo pitanje. Mi smo ti, oni dobri prijatelji, koji traju 100 godina, I kada sute razumiju se... I nije vise trazio da mu odgovorim na pitanje... Rijecima "Da se novinar mog kalibra, radja jednom u 100 godina, zali Boze tvog talenta... ...bem ti drzavu, završio je razgovor na tu temu...
Neizmjerno sam mu bila zahvalna na tome. Pun mi je kufer objašnjavanja da to, moje novinarstvo, nije bilo posao, vec nacin na koji sam zivjela, I da za ovakve poput mene, na zalost, nema vise mjesta u novinarskim vodama. A, ruku na srce, u danasnjem novinarstvu, vise se I ne vidim. Ja sam stari kov, barem mislim da jesam, I mogu samo raditi sa takvim, ljudima od celika. A, oni su, vec odavno, digli ruke od najljepseg posla na svijetu, svoje velike ljubavi, I koru hljeba potrazili u drzavnim institucijama, ako su imali ludu srecu, jal pristali na drzavne jasle pod uslovom da budu ovce, ili negdje kod nekog privatnika-ratnog profitera, koji im pije krv na slamku, ili su u pojedinim medijskim kucama radeci za crkavicu, a neki je znaju I dobiti svakih četiri-pet mjeseci! Medjutim, ja sam opet najbolje prosla, radim najljepsi posao na svijetu, I to pune dvije godine. Majka sam, plata mi je more poljubaca I zagrljaja! Supruga sam I domaćica, a za to posebno naplacujem, novčanik je kod mene I ono sto je najbitnije, SRETNA SAM I PONOSNA! Iako vise nemam svježe isfeniranu kosu I dobru frizuru, ne pamtim kada sam se zadnji put našminkala, obula stikle s petom od 15 cm. I osjetila onaj novinarski adrenalin... Ponosna sam kada pogledam u lice svojim princezama, svom dragom suprugu, svojim voljenim bićima koji me okružuju, a koja inace pucaju od zdravlja, zahvaljujuci Allahu dz.s. Sretna sam I hvala dragom Allahu dz.s. na Njegovom daru. Hvala Mu sto mi je Dao da se ostvarim kao majka, supruga, kćerka, sestra, snaha, prijateljica! Hvala dragom Allahu dz.s. sto sam punih 12 godina odgovorno i profesionalno radila najbolji posao na svijetu, koji sam neizmjerno voljela, živjela I hranila se njim!!! Možda, cu nekada, aBd in sha Allah, ponovo sjesti za kompjuter I napisati koju karticu teksta, jal stati pred kameru I kazati: "Dobro vece, Postovani gledatelji..." ... nikad' se ne zna, cudni su putevi Boziji, posebno za nas novinare!
Toliko!
Ps: evo ti odgovora, Prijatelju!

Sarajevo 29.11.2014.
01.12.2014.

PROROK BOBI

Ako zelite znati sta Vas ceka u buducnosti, onda je prorok Bobi prava osoba kojoj cete se obratiti. Osim sto radi proricanje buducnosti, bavi se i skidanjem crne magije, kao i spajanjem rastavljenih. Izradjuje jedinstvene amajlije i zastite za ljubav, zdravlje i protiv crne magije.

01.04.2010.

EXCLUSIVE

ČIJA JE DROGA

Razvaljen sarajevski narko kartel

Da li je MUP Kantona Sarajevo napravio veliki posao u spektakularnoj akciji kada su uhapšena četvorica navodnih narko dilera, i to navodno prilikom primopredaje droge na benzinskoj pumpi „Proming“ na Ilidži, veliko je pitanje. Tada su uhapšeni Midhat Mido Bakal (29) Adnan Smajićem Ćenta (32) iz Sarajeva, te braća Aldin (28) i Admir (29) Demirović iz Mostara. Kod Mide je pronađano 19 gr. kokaina za koji je Bakal izjavio da služi za privatnu upotrebu, dok je  kod braće Demirović pronađeno 200gr. heriona.

Njih četvorica su smješteni u Centralni zatvor Sarajevo, gdje ima je određen jednomjesečni pritvor. Međutim tri dana kasnije, brzinom svjetlosti Sarajevom je prostrujala vijest da je u garaži i stanu u Ilidžanskom naselju Pejton koju koristi Mido Bakal pronađeno 50 kg, herioina, 20.000 eura,  nekoliko vrečica marihuane, nekoliko pištolja, presa za presovanje droge, vaga, pa čak i knjižicu sa spiskom bezbjedonosno interesantnih osoba iz 1999. godine (poznata Dahićeva lista kriminalaca koji ugrožavaju Sarajevo, op.aut.), na čijim koricama je pored naziva "Strogo povjerljivo" olovkom bilo napisano jedno ime - "F. Dahić".

Međutim, samo nekoliko dana kasnije po Sarajevu se sve glasnije priča da se pozamašna kilaža heriona svela na “svega” pet kila, a sve ostalo je smeđa smjesa, za koju niko ne daje objašnjenje zašto služi…

Mađutim, advokat Omar Mehmedbašić, branilac Mide Bakala i Adnana Smajića, kazao je da je pretres garaže u ulici Bosanskih gazija u Pejtonu rađen bez njegovog prisustva, kao i bez prisustva samog Bakala.

-         Oni su lišeni slobode 15. januara, a pritvor im je određen  16. januara. Pretres je rađen dva dana kasnije, a s obzirom na to da su moji branjenici tada bili dostupni organima gonjenja i već su me bili angažirali na odbrani, nije nam jasno zašto nas o tome niko nije obavijestio i pozvao. Smatramo da je pretres bio nezakonit, a samim time i nađeni dokazi, i moji branjenici ograđuju se od toga. Zato svi pitamo čija je droga??! – kaže za BUM Omar Mehmedbašić, iliti đavolji advokat kako ga od milja nazivaju njegovi klijenti

On napominje da je kod Midhata Bakala 15.01. nađeno 19 gr. kokaina, 1.700 KM i oko 500 eura. Kod Smajića, kaže Mehmedbašić, tada nije nađeno ništa, a i sam Bakal izjavio je da je Smajić njegov prijatelj i da nema ništa s drogom.

Z. ĐUDERIJA - AHMETOVIĆ

01.04.2010.

OMAROVO ČOŠE

Mehmedbašić opr'o Garibovića

Piše: Zemka ĐUDERIJA - AHMETOVIĆ

Krajem prošle godine zahvaljujući inspoktorima Federalnog MUP-a, uhapšen je Hilmija Garibović, koji trenutno slovi, kako kažu MUP-ovci, za “najjačeg kamatara” u BiH. Povod Garibovićevog hapšenja je navodna kamata, zbog koje ga je prijavio Mohammad Sead Al’Hamod. Navodno, Mohammad je 2008.godine posudio 100.000 KM od Garibovića, te do kraja prošle godine, navodno na ime kamata vratio 120.000 KM, dok mu je glavnica ostala nevraćena. Mohammad je takođe optužio Garibovića da mu je uzeo i luksuzni automobil, ali da ni tada dug nije bio vraćen. Navodno, Garibović je tražio još, te je Mohammad bio prinuđen da sve to prijavi Federalnom MUP-u iz kojeg je pokupio označene novčanice, te se uputio prema tržnom centru Visa u sarajevskom naselju Stupu. Kada je Garibović stigao, bio je, kako tvrdi Federalni MUP, uhvaćen na djelu.

A kako svaka priča ima dvije strane, pokušali smo doći i do Hilmije Garibovića.

Međutim, nakon jednomjesečnog pritvora i puštanja da se brani sa slobode, Garibović je iz Centralnog zatvora Sarajevo, prebačen u KPZ Zenica, gdje treba da odrobija još 16 mjeseci zbog pokušaj ubistva iz 2005. godine. Ali, BUM je kontaktirao poznatog sarajevskog advokata Omara Mehmedbašića čiji je branjenik Hilmija Garibović, koji nam je između ostalog kazao:

- Moj branjenik je osumnjičen da je izvršio krivična djela, iznude, lihvarenja i ozbiljnih prijetnji i ugrožavanja sigurnosti. 14. janura mu je ukinut pritvor, i s obzirom da su saslušani svjedoci, te da on posjeduje ugovore ovjerene kod notara Ljubiše Markovića o posudbi novca sa svjedocima – oštećenim, smatram da je to imovinski predmet odnosno obligacioni, a nikako krivični, jer niko nikoga ne može natjerati da potpiše kod notara i ovjeri ugovor o posudbi, i poslije da tvrdi da se tu radi o nekim iznudama i kamatama. Svaki notar prije potpisivanja pročita prava stranaka i obavezama koje proizilaze iz ugovora. Garibović je uhapšen tako što ga je nazvao oštećeni i rekao mu da bi trebali da se vide kako bi mu vratio pare. Ubacio mu je novac u auto, i kad je stigla policija ispostavilo se da je novac obilježen. Tu se uopšte nije radilo o nikakvoj iznudi, ili prijetnji, jer je taj Mohammad nazvao Garibovića, a ne on njega. Osim toga Garibović posjeduje i ugovor o kupoprodaji automobile, a isti taj Mohammad koji ga je prijavio ima tri krivične prijave zbog prevare.

01.04.2010.

BUM ISTRAGA

ŠTA SE KRIJE U KONJEVIĆ POLJU

Jesu li ispod crkve i pumpe masovne grobnice

Piše: Zemka ĐUDERIJA – AHMETOVIĆ

Ko ne želi da se otkriju masovne grobnice ispod crkve i benzinske pumpe u Konjević Polju X Koliko je novca Dodik nudio nani Fati Orlović X Šta zna gazda benzinske pumpe u Konjević Polju

 

 

Postoje li gora i sramnija nedjela nego što su ratni zločini? Postoje li veći neljudi od ratnih zločinaca? ... Odgovor se zna... ne postoji!

Međutim, kada se situacija sagleda bolje, dođemo do novog odgovora, koji nam zaledi krv u žilama. Postoje gori, sramniji i veći neljudi od ratnih zločinaca! To su ljudi koji znaju gdje se nalaze masovne grobnice, ali ne žele pričati o tome, jer nekih od njih očekuju novčanu nagradu, a drugi jednostavno nemaju hrabrosti da prozbore o tome.

Ova druga grupa ljudi noćima ne spava, grize ih savjest, izjeda nepravda, progone nesretne žrtve koje su završile u tim grobnicama. Poneki od njih, pod pritiskom svega toga, progovori, ali ne javno, već onako da olakša dušu odmahujući glavom kaže slučajnim prolaznicima, da negdje na nekom mjestu postoji masovna grobnica. Nakon toga se izgubi i ne ostavi nikakav trag.

 

Tvrdnje

 

Do takvih slučajnih informacija, došao je i BUM. Naime, po riječima osobe pravoslavne vjeroispovjesti koja je za vrijeme agresije na BiH boravila u Srebrenici, Bratuncu, Zvorniku, Konjević Polju, te se nagledala svega i svačega, a njaviše likvidacija muslimana iz ovih mjesta, masovnih grobnica ima u izobilju. Večinom su te grobnice otkrivene, međutim, ima i onih za koje niko ne bi pomislio da se nalaze na tom mjestu. Mada postoje velike indicije, ali niko se nije usudio da istražuje i potvrdi te informacije. Jedna od tih grobnica, kako veli naš izvor, nalazi se u Konjević Polju, na mjestu gdje je sada izgrađena benzinska pumpa. Svjedok se dotiče i famozne crkve koja je izgrađena u dvorištu nane Fate Orlović, koja godinama bezuspješno traži njeno izmještanje.

 

- Ispod crkve je manja grobnica, ali preko put nje na mjestu gdje je sada benzinska pumpa, nalazi se velika masovna grobnica. Svi koji su boravali u Konjević Polju su imali priliku da vide ubijanja, dovoženje tijela i zatrpavanje. Ali ljudi mudro šute, jer se vole manuti čoravog posla. Bolje glava na ramenima, nego u rukama. Upravo zbog te grobnica nesretna starica Fata Orlović ima problema i trpi policijske udarce, te psihičko maltertiranje Srba iz okolnih sela. Dozvolu za izgradnju crkve u njenoj avliji je potpisao Miroslav Deronjić koji je osuđen na 10. godina zatvora za zločin protiv čovječnosti, i on dobro zna šta se krije ispod nje. On je tada bio načelnik policije, a crkva je izgrađena ’96. godine. Deronjić zna šta se krije ispod benzinske pumpe, ali ne smije ništa da kaže, jer bi mogao dobiti još 20 godina zatvora. Ako se jednog dana ta grobnica otkopa, biće još ljudi koji će praviti društvo Deronjiću. Ni vlasnik benzinske pumpe nije naivan, pa je, da ne bi niko posumnjao, na pumpi zaposlio muslimane iz Konjević Polja. Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani. Mada, uveliko se pričalo da je ta grobnica izmještena, prije nego što se počela graditi pumpa, ali to od nas niko nije vidio. Oni su to sve lijepo zabetonirali i Boga mole da se o tome nikada ništa ne sazna – kaže BUM-ov izvor.

 

Podmićivanje

 

Podsjećanj radi nana Fata Orlović je bila optužena  za tobožnje "izazivanje i raspirivanje nacionalne i vjerske mržnje". Prije toga pokušali su je umiriti novcem. Prvo s 400.000 KM, pa zatim s milion i po, pa s još milion, koje joj je obećao Milorad Dodik dok je još bio u opoziciji. Kad ništa od toga nije uspjelo, onda je uslijedio pokušaj da se nana Fata optuži na vjersko-nacionalnoj osnovi, i to putem suda. A sam mitropolit Nikolaj Fati je, i to javno, putem televizije, pripisao strašnu krivicu: da "mrzi srpski narod".

Nana Fata je, međutim, moralno stamena i sigurna u svoju ispravnost: ona "nije nacionalna", nikoga ne mrzi, samo ne da svoje.

- Meni ne smeta crkva, ja samo neću da je ona u mojoj avliji, neka oni nju lijepo, kako su je i zidali, odnesu tamo gdje nekome treba – govorila je tada, ali i sada nana Fata. Međutim, ni dan danas crkva iz njene avlije nije sklonjena.

U želji da saznamo pravu istinu o masovnoj grobnici koja se nalazi ispod benzinske pumpe u Konjević Polju kontaktirali smo Amora Mašovića, koji nam je između ostalog rekao:

- Do nas je došla informacija da se ispod crkve u Konjević Polju, ali i preko puta nje kriju masovne grobnice. Poslali smo ekipu koja je pokušala provjeriti te informacije, te su provjeravali tlo sondama i ustanovili da ima nekih promjena u tlu. Poslije toga nismo ništa radili na tom području – rekao je Mašović.

 

Da li se na ovim mjestima zaista nalaze masovne grobnice, pokazaće vrijeme, ali će i dokazati ljudi koji se budu zainteresovali za ovaj slučaj. Do tada život se nastavlja, težak, mučan, pun prepreka i neke nade u bolje sutra, i vjere da će ako zaista postoje ove masovne grobnice biti otkrivene, a ti nesretni ljudi na kraju ipak biti dostojanstveno sahranjeni, a njihove porodice konačno pronaći smiraj.  

 

 

Pumpa u Konjevic polju
17.08.2009.

BUM OTKRIVA

MISTERIJA STARA 17 GODINA
 
Ćelo Bajramović pretukao Velibora Ostojića
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA 
 
Nedavno je u Užicu sahranjen bivši potpredsjednik Vlade Republike Srpske X Preminuo je nakon teške bolesti
 
 
Umro je Velibor Ostojić. Prije rata radio je kao lektor na RTV Sarajevo. Bio je član skoro svih ratnih vlada RS, gdje je obavljao dužnost potpredsjednika Vlade, ministra nauke i obrazovanja RS i ministar informisanja. Bio je i predsjednik Izvršnog odbora Srpske demokratske stranke i bliski saradnik Radovana Karadžića.
Ostojić je bio osumnjičen za zločine počinjene na području Općine Foča 1992. godine, a prema riječima direktorice Fonda za humanitarno pravo Nataše Kanidić, “Ostojić je najodgovroniji bivši funkcioner Republike Srpske za zločine u Foči”.
Inače, Velibor Ostojić se iz politike povukao u julu 1999. godine, nakon čega se preselio u Srbiju.
Osim onog ratnog brutalnog snimk, na kojem je Ostojić igrao nogomet s odsječenom bošnjačkom glavom, Sarajlije će ga pamtiti i po skandalu, koji se desio na nekoliko mjeseci prije rata, kada ga je neko pretukao u ulazu stana u naselju Pejton na Ilidži. Dugo je ostala tajna ko je bio čovjek, koji je tada skupio hrabrosti da jednog od vodećih bh. političara pored njegovog obezbjeđenja, žestoko isprebija.
U svojim TV izjavama, tada je Ostojić optužio “Sandžaklije iz Hrasnice”, dok se gradom pričalo da ga je istukao jedan čovjek s čijom se ženom švalerao. Ipak, “taj neko”, ko je namar’o Velibora, bio je rahmetli Ismet Bajramović Ćelo, koji u to doba i nije bio nešto afirmisan u bh. kriminalnim krugovima.
Bajramović je sačekao Ostojića da uđe u ulaz, a onda iza njega s kapuljačom na glavi, zadao mu nekoliko žestokih udaraca. Po završenom poslu, dok je Ostojić onesviješten ležao u stubištu, Bajramović je najnormalnije prošao pored njegovog obezbjeđenja koje se nalazilo ispred ulaza u zgradu. Ovu misteriju Ćelo Bajramović je svojim najbližim prijateljima otkrio tek poslije rata, ali je i tada čuvana kao stroga tajna.
 
 
 
Ismet Bajramovic Celo Ismet Bajramovic Celo Ismet Bajramovic Celo - KING Velibor Ostojic
17.08.2009.

EXCLUSIVE

DA LI SLIJEDI KONAČNI RASPLET SLUČAJA HAJDARPAŠIĆ
 
 
Nakon Ćeline smrti Tužilaštvo pronašlo ubicu Rahmana Hajdarpašića
 
Piše:Zemka ĐUDERIJA
 
 
Da li je još  uvijek nejasno ko je ispalio hice na Rašu Hajdarpašića X BUM saznaje da je Tužilaštvo došlo do saznanja i da su u ovo ubistvo bile upetljane još neke osobe X Ko su nova imena na listi osumnjičenih X Da li će nacija biti šokirana kada sazna ko je osumnjičena tajanstvena ženska osoba
 
 
Šest mjeseci nakon samoubistva Ismeta Bajramovića Ćele, u Kantonalnom sudu u Sarajevu zakazan je novi početak suđenja za ubistvo Rahmana Hajdarpašića Raše 31. marta 2000. godine u "Fast-foodu Brajlović" na Ilidži. U ovom maratonskom procesu koji je već duže vremena u prekidu, osim Bajramovića, optuženi su Mahir Rađo i Mersud Ličina Mesko , te Aida Omerović i Svjetlana Kostić-Đumišić. Zbog nedolaska Rađinog advokata Sedada Kadića, koji je ranije najavio da će izostati zbog bolesti, sudija Jasenko Ružić suđenje je, koje se vodi iznova, odgodio za 9. septembar.
 
Nova istraga
 
Bajramović, Rađo i Ličina svojevremeno su presudom sudije rahmetli Salema Mise bili osuđeni na ukupno 67 godina zatvora zbog ubistva Hajdarpašića, koji je usmrćen hicima iz pištolja u bašti "Fast-fooda Brajlović", dok su Kostić i Omerović bile osuđene na po godinu zatvora zbog pomaganja, odnosno prikrivanja dokaza.Vrhovni sud Federacije BiH u drugostepenom postupku potvrdio je Bajramoviću kaznu od 20 godina zatvora, a ostaloj dvojici smanjio, da bi trećestepeno vijeće istog suda ukinulo ovu presudu i vratilo predmet Kantonalnom sudu Sarajevo. Nakon ponovljenog suđenja, svi su oslobođeni optužbi, da bi ovu presudu ukinuo Vrhovni sud i vratio spis prvostepenom sudu na suđenje. Svi optuženi u ovom predmetu već su godinama na slobodi. Prije Bajramovićevog samoubistva suđenje je bilo u prekidu zbog njegove bolesti. BUM saznaje da je Tužilaštvo došlo do nekih novih saznanja i da su u ovo svirepo ubistvo bile upetljane još neke osobe jako bliske Ćeli Bajramoviću. Te osobe će se po prvi put sada naći na listi osumnjičenih, a pretpostavlja se da će nacija biti šokirana kada sazna ko je jedna od tih osoba.
 
Lažna uzbuna
 
Inače, Rahman Hajdarpašić poznatiji kao Rašo prije rata u Sarajevo je doselio iz rodne Petnice kod Berana. Bavio se pjevanjem, a zahvaljujući bližem rođaku Ismetu Hajdarpašiću, poznatom trgovačkom putniku “Sarajevodiska”, snimio je i jednu kasetu folk muzike za koju je aranžmane radio Sinan Alimanović. S Ćelom se sukobio u Njemačkoj oko nekih poslova sa cigaretama tokom 1995. godine. Kažu da su se muški potukli i da je Rašo za nijansu možda bio čak i jači od Ćele. Kada je Rašo došao u Sarajevo nekim poslovima, Ćeli je dojavljeno da ga svuda po Sarajevu traži da izravnjaju račune. Bajramović je povjerovao u tu lažnu priču svojih “odanih saradnika” i našao se ispred Hajdarpašića u restoranu Seje Brajlovića na Ilidži. Ostalo je još uvijek nejasno ko je ispalio kobne hice na Rašu Hajdarpašića, tog 31. marta 2000. godine.
24.07.2009.

BUM SAZNAJE

ŽESTOKI MOMAK KOJI JE ESKIVIRAO ČITULJU
Golubović odsad bije u kafezu
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
U„Areni“ ću momcima s asfalta poručiti da je bolje baviti se sportom, nego kriminalom X Prošao sam kroz pakao, sada želim da stvaram porodicu i da se bavim umjetnošću
 
 
Jedan od glavnih likova iz srbijanskog dokumenmtarnog filma “Vidimo se u čitulji”, ali i jedina osoba, koja se iz već pomenutog filma, nalazi među živima, Aleksandar Kristijan Golubović u posljednje vrijeme bježi od svog starog zanata, u kojem je ruku na srce bio veliki profesionalac, te se okreće nekom normalnijem i zdravom životu, tačnije sportu. Podsjećanja radi Golubović je početko ove godine izašao iz srbijanskog zatvora “Zabela”, gdje je odrapio četiri i po godine i to većinom u samici, te nakon izlaska obećao da se više neće baviti stvarima vezanim za kriminal. Izgleda da je svoje obećanje i ispunio, te pokušava da svoju negativnu energiju izbaci u ringu – borbama K1 boraca. Tako ćemo ga 17. jula gledati u beogradskoj Areni, a protivnik će mu biti hrvatski ultimat fajter Elvir Behlulović. Inače, i dok je bio u zatvoru, Golubović je trenirao, te u tome ali i u pisanju nalazio mir. Čim je izašao iz „pakla“, dva mjeseca je sam trenirao, a onda je odlučio da angažuje trenera Nenada Latinčića Latu, koji će ga spremiti za K1 takmičenja.
-         Nadam se pobjedi, čemu bih drugom. Hoću da mladim ljudima, kojima sam uzor pokažem da je bolje biti u teretani nego na ulici. Trebalo bi iz mog primjera da izvuku životnu pouku. Hoću da moja porodica i prijatelji budu ponosni na mene – kaže Kristijan Golubović u telefonskom razgovoru za BUM.
U nastavku razgovora priča nam i o paklu, koji je prošao. Prema njegovom riječima, život u zatvoru nije život.
-         To je pakao. Tamo je polusvijet. Od zatvorenika do stražara. Ima sam neprijatelje i na jednoj i na drugoj strani. U nekim trenucima morao sam da budem bog, a opet u drugim đavo, da bih sačuvao zdrav razum, ali i svoj život – veli Golubović i dodaje da je sretan jer je sada na slobodi. - Provodim vrijeme sa svojim prijateljima i porodicom. Čim sam izašao, nudili su mi da prodajem drogu. Nisam pristao jer ne želim više da osjetim miris ćelije. Sada sam u svom privatnom biznisu - dodaje Kristijan.

A da se stvarno posvetio „normalnom“ životu govori i taj podatak da je ovih dana sa svojom suprugom Suzanom počeo da planira porodicu. Kaže da, više nego ikada, želi da u svom naručju drži plod ljubavi sa ženom, koja je i u najgorim trenucima bila uz njega.
-         Priuštiću joj sve što poželi. Biću najdivniji otac i suprug. Suzana je u meni vidjela ono najdivnije. Dobrotu, pažnju, veliku dušu i smisao za umjetnost.
Otkada je izašao iz zatvora malo spava. Nije rijetkost da se probudi i zaputi ka beogradskom Starom željezničkom mostu, odakle često skače.
-         Nekada poželim da ne izronim, ali dobar sam plivač - kaže Golubović.
Poznavajući njegovu prošlost, i način života, ne sumnjamo da u ovom čovjeku leži zvijer gladna svježe krvi, pa se nadamo da Elvir Behlulović neće proči sa težim tjelesnim povredama, baš kao i Golubović, te obojici želimo sreću u budućim K1 takmičenjima.
Jeca zna koliko sam nježan
- Kada sam izašo iz zatvora, nisam želio davati izjave i intarvjuue, jer su, osim vas, o meni svi pisali najgore. Niko nije htio čuti moju riječ. E, od prije četiri mjeseca, rekao sam: “Može, ali za nekoliko hiljada eura“. Pa, kad može jedna Karleuša da naplaćuje tekstove, kojoj sam ja davno skakao po sisama još dok su bile prirodne, pa zašto onda ne bih i ja - priča Kristijan Golubović.
 
 
Kristijan i Suzy Kristijan Golubovic
24.07.2009.

EXCLUSIVE

KOGA ĆE SVE ZABOLITI GLAVA AKO JOCIĆ PROGOVORI
 
 
Hoće li Joca Amsterdam prodati havere
 
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
        
 
 
Sretenu Jociću, poznatijem pod nadimkom Joca Amsterdam, koji je krajem maja uhapšen zbog sumnje da je naručio i platio ubistvo vlasnika hrvatskog lista “Nacional” Ive Pukanića, nedavno je ponuđen status zaštićenog svjedoka
 
 
Pod uslovom da Joca Amsterdam otkrije imena aktera nerasvijetljenih ubistava, koja su u posljednjih petnaest godina izvršena u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, Bugarskoj i Holandiji…, srbijanske vlasti dale su svoju elegantnu ponudu. 
 
 
 
 
Svjedok pokajnik
 
-         Prvi uslov je da Jocić razotkrije vrh zločinačke organizacije, koja je naredila ubistvo Pukanića. Joca jeste prvoosumnjičeni za ovu likvidaciju, ali postoje ozbiljne indicije da on nije glavni nalogodavac. Hapšenjem Jocića, Slobodana Đurovića, Željka Milovanovića, braće Roberta i Luke Matanića, Amira Mafalanija i Milenka Kuzmanovića nije zatvoren krug oko učesnika u ubistvu vlasnika “Nacionala”. Jocić je navodno preko kuma Slobodana Đurovića, zvanog Kardinal, organizovao bombaški napad u kojem je, osim Pukanića, ubijen i njegov saradnik Niko Franić i za to je platio milion i po eura. Međutim, svi ispod njega jesu izvršioci i plan je da se dođe do glavnih mozgova, a sigurno je da neko u ovom zločinu stoji iznad Amsterdama. Zasad postoje samo ozbiljne indicije, a jedino Jocić može reći imena glavnih naručitelja ubistva i za to pružiti konkretne dokaze - kaže BUM-ov izvor blizak srbijanskom pravosuđu.
 
Narko kartel

Inače, za zločine koje Jocić može, naravno ako bude htio, razotkriti prilično su zainteresovane sve države u kojima je on boravio u posljednjih petnaest godina, pogotovo je zainteresovana Hrvatska, koja je odlučila da po pitanju Pukijeve likvidacije izvede mak na konac.

-         Joca Amsterdam je bio centralna figura organizovanog kriminala u Srbiji, Holandiji i Bugarskoj, a preko prijatelja, koji su u svojim rukama držali konce svih akcija u Hrvatskoj bio je itekako upućen u sve što se tamo dešavalo. Bugari i Holanđani za njega imaju puno pitanja zbog serije mafijaških obračuna i plaćenih likvidacija u ovim zemljama u posljednjih desetak godina. Lista uslova koja je Jociću ponuđena da bi dobio status zaštićenog svjedoka, iliti svjedoka pokajnika je poduga - kaže BUM-ov izvor i dodaje: U ovoj odluci se išlo korak po korak. Najvažnije je bilo da se obezbjedi svjedočenje Zorana Đorđevića, bivšeg Jocinog tjelohranitelja. On je jedini svjedok, koji Jocića direktno optužuje da je naručio ubistvo Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombaš, 1995. godine. Joca je svjestan toga da bi ga Đorđevićevo svjedočenje moglo smjestiti jedno 15 godina iza brave.
 
Đorđević se trenutno nalazi van Srbije, i to pod zaštitom policije jedne evropske države, a njegovo svjedočenje će najverovatnije biti izvedeno video-linkom, jer se navodno boji za vlastitu sigurnost.

 
Don Joca

Jedan od uslova, koje Joca Amsterdam mora prihvatiti, naravno ako odluči da bude zaštićeni svjedoka, jeste i razotkrivanje kompletnog kanala krijumčarenja droge iz Kolumbije u Evropu. Inače, Amsterdam je, po srbijanskoj policiji, u ovom poslu već deset godina na samom vrhu i pod svojom kontrolom drži gotovo cjelokupno evropsko narko-tržište.
Osim toga Jocić bi mogao razriješiti i brojne likvidacije mafijaških bosova, koji su posljednjih desetak godina kontrolisali distribuciju kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Navodno, Jocićevo bosovanje na evropskom narko-tržište bilo je kobno za mnoge, koji su s njim dijelili plijen, a potom su se našli na meti profesionalnih ubica na Karibima, u Bugarskoj, Holandiji... Većina ubijenih su bugarski šefovi podzemlja.
 
 
 
Hronologija
 
U posljednje vrijeme, u skoro svim medijima u regionu piše se o velikom prijateljstvu, ali i poslovanju između Joce Amsterdama i hrvatskog generala Vladimira Zagorca. Da zaista postoji povezanost između njih dvojice, najbolje svjedoče podaci, koje je BUM-u ustupio, jedan visoki dužnosnik srbijanskog MUP-a.
 
1992. Sreten Jocić dolazi u Srbiju.
-         Vladi Srbije sam pomagao u nabavci tehničkih sredstava, energenata i humanitarne pomoći i lobirao u Bugarskoj, Rumuniji i Makedoniji - tvrdio je Jocić ( u to vrijeme Joca je zajedno sa Zagorcem poslovao oko oružja, op.a.).
1993. Dijamante vrijedne pet miliona dolara generalu Zagorcu predaje draguljar Jozef Rothajhner, kao osiguranje posla kupovine oružja.

1995. Ubijen je Goran Marjanović, poznatiji pod nadimkom Goksi
Bombaš. Za ubistvo je kao nalogodavac optužen Jocić, a izvršioci Bojan Milosavljević i Miodrag Prodanović uhapšeni su i osuđeni na po 15 godina zatvora.

1995. Jocić odlazi iz Srbije u Bugarsku.
-         Tamo me je čuvao obaveštajni sektor. Bojko Borisov, koji je kasnije postao gradonačelnik Sofije, i Nikolaj Gigov, vlasnik fudbalskog kluba Lokomotiva, s kojim sam bio vezan biznisom, koji je bio legalni trgovac oružjem - svjedočio je Jocić u aprilu ove godine na suđenju za ubistvo Goksija Bombaša.
1998. Zagorac je dragulje ponudio mafijaškom bosu Hrvoju Petraču da ih proda i nabavi oružje.
-         Pokušao sam da ih u inostranstvu prodam preko dvojice posrednika, kojima sam predao specifikaciju, a oni je nisu vratili - svjedočio je kasnije Petrač.
2004. Otet je sin Vladimira Zagorca, Tomislav. Za otkup je traženo milion i po eura.

2005. Zbog otmice Zagorčevog sina u Grčkoj je uhapšen Petrač. Na suđenju je prvi optužio Zagorca za krađu dijamanata.

2007. Zagorac izručen hrvatskoj iz Austrije, gdje je u martu osuđen na sedam godina robije zbog krađe dijamanta.

2007. Ivo Pukanić dao je iskaz o dijamantima. Radi se o tri plombirane kutijice s certifikatima dragulja. Pukanić je odbio da kaže ime svog izvora.
2008. Ubijen Ivo Pukanić. 

2009. Jocić pregovara o ku­­povini Zagorčevih nekretnina procenjenih na 100 miliona eura. U istrazi Pukanićevog ubistva pojavljuje se tajanstveni svjedok policije, koji optužuje Jocića za ubistvo i navodi ime njegove naredne mete - Hrvoja Petrača.
Hrvoje Petrac Vladimir Zagorac Joca Amsterdam i Kardinal
16.07.2009.

BUM OTKRIVA

PRESUDE
 
 
 
Gašijeva kamata teška kao Jenkijevih 500 Bošnjaka
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA 
 
Po Sarajevu se još uveliko komentariše nedavna, istina još ne i pravosnažna, presuda Kantonalnog suda Muhamedu Ali Gašiju. Kako to i biva u svim spornim i konfliktnim situacijama jedan dio odobrava ovu presudu sudinice Dalide Burzić, a drugi je osporava. Sticajem okolnosti, zabilježili smo jedan nepristrasan i izuzetno interesantan komentar na ovu temu:
Kazna od 20 godina koju je Gaši dobio, iako nije osuđen ni za jedno ubistvo, pa ni ono Ramiza Delalića Ćele, za koje je optuživan na početku ovog procesa, identična je kazni koju je u Haagu za ratne zločine dobio Dragan Nikolić Jenki, za ubistva 500 Bošnjaka u logoru Sušica kod Vlasenice. Gašijeva kazna je za tri godine veća od one koju je dobio Darko Mrđa za zločine na Korićanskim stijenama kada je strijeljano 250 Prijedorčana. Tada je Mrđa, kao komandir interventnog voda, izdao naredbu za streljane i sam bio egzikutor. Gašijeva kazna je četiri puta veća od kazne koju su dobili Dražen Erdemović i Marko Boškić kojima je dokazano da su ubili po 70 Srebreničana jula 1995. godine.
Da li je apsurd ili samo stvar poimanja i komparacije da je Gašijeva zatvorska kazna identična kazni koju je Momčilo Krajišnik dobio u Haagu, a za gotovo duplo veća, odnosno za osam godina veća, od kazne koju je u Haagu dobila Biljana Plavšić…
Drazen Erdemovic Marko Boskic Momcilo Krajisnik Biljana Plavsic Dragan Nikoloc Jenki Darko Mrdja
08.07.2009.

EXCLUSIVE

KAZAMATI
 
Legija i Joca VIP gosti Hayata
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
Joca Amsterdam ima problema s čestim epi napadima X Legija se želi potkovati znanjem, a Gavro zbija šale sa zavorskim cimerima X Ko se boji, susreta naopasnijih zatvorenika beogradskog “Hayata
Nedavno je u beogradskom okružnom zatvoru napravljen veliki razmiještaj, te su Sreten Jocić, poznatiji kao Joca Amsterdam i Željko Milovanović Gavro, inače najopasnijih stanari ovog kazamata, promjenili svoje donedavne ćelije, kako se ne bi sreli “face to face” s Miloradom Ulemekom Legijom, najplaćenijim ubicom na Balkanu. Naime, po riječima BUM-ovog izvora iz beogradskog CZ-a, jedino je Ulemek ostao u svojoj ćeliji, dok su njegovi stari poznanici premješteni u različite dijelove zatvorskog odeljenja poznatog kao „Hayat“.
 
-         Napravili smo razmještaj u „Hayatu“, kako njih trojica ne bi imali nikakvih dodirnih tačaka. To je učinjeno iz bezbjednosnih razloga. Jocić, koji je osumnjičen za organizovanje ubistva zagrebačkog novinara Iva Pukanića , do prije mjesec dana bio je u rupi „dva sa dva“, izvan „Hayata“. Premještan je poslije hapšenja Milovanovića, 31. maja, kojeg je Specijalno tužilaštvo označilo direktnim izvršiocem Pukanićeve likvidacije. Milovanović je odmah smješten u „elitni“ dio zatvora u Bačvanskoj i za razliku od Legije i Joce Amsterdama, ćeliju dijeli s još nekoliko pritvorenika – kaže BUM - ov izvor.
 
Inače, BUM-ov zatvorski izvor dodaje, da su Milovanović i Jocić „mirni kao bubice“, ali da za razliku od navodnog „šefa“, Gavro nije izgubio vedar duh.
-         Jocić se ne čuje, kao da nije u zatvoru. Ne pravi probleme, nema posebnih zahtjeva i pod stalnim je ljekarskim nadzorom zbog epilepsije. Milovanović je uvijek raspoložen za razgovor s cimerima, dok Legija ne diže glave s knjiga, a i njegovu ćeliju nakon afere s plastičnim pištoljem koji mu je pronađen pretresom, obezbjeđuju novi zatvorski stražari.
Poznanstvo Legije, Amstredama i Gavre seže u devedesete godine. Jocić i Ulemek su se upoznali preko Jovice Stanišića, bivšeg šefa srbijanske DB, ali je prema medijskim špekulacijama njihov, nekada dobar, odnos narušen jer su željeli primat na tržištu narkotika. Navodno su postali nepomirljivi rivali poslije Jocićevog hapšenja u Bugarskoj, 2002. godine, za šta su srbijanski mediji pisali da je odgovoran Ulemek. Milovanović je bio pripadnik Jedinice za specijalne operacije čiji je Ulemek bio komandant, a istraga bi trebalo da pokaže koliko „duboko“ seže njegovo prijateljstvo s Jocićem, s kojim se sumnjiči za zločin u Zagrebu.

 
Joca Amsterdam Legija Zeljko Milovanovic OKRUZNI ZATVOR U BEOGRADU
08.07.2009.

EXCLUSIVE

PRESUDE
 
 
 
 
Gašijeva kamata teška 20 godina
 
 
 
 
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Muhamed Ali Gaši, njegov brat Aziz, Mirso Krasnić, Engin Proho, Muharem Čaušević, Sinan Ljuca, Edin Hot i Amir Kasumić nedavno su odlukom Sudskog vijeća osuđeni na ukupnu kaznu zatvora od 42 godine i četiri mjeseca
 
 
 
Konačno je došao i kraj slučaju stoljeća, kako ga nazvaše ljudi iz pravosuđa, te Muhameda Alija Gašija, zbog bosovanja “zločinačkom organizacijom”,nepravomoćno osudiše na 20 godina zatvora, a ostali su, kako se priča po sarajevskim kuloraima, prošli mnogo bolje. Inače, u Bosni se i dalje ljudi drže one: “Da kad vidiš davljenika, gurni ga dublje, da i tebe ne bi povukao”, pa su se mnogi jezici razvezali, a o tome ćemo neki drugi put. Vratimo se Gašijevoj presudi…
Inače, izricanje presude pratilo je veliko policijsko obezbjeđenje. Sudnica, ali i prostor oko zgrade Kantonalnog suda u Sarajevu bilo je opkoljena sudskim policajcima, međutim, optuženi su izrečene kazne primili bez ijedne riječi ili negodovanja, tako da je pitanje je li trebalo toliko obezbjeđenje, jer oni ipak nisu nikakvi haški bjegunci ili okorijeli kriminalci spremni na sve!
 
 
Iznuda, pranje novca, zločinačka…
 
Nepravomoćnu presudu, čije je izricanje trajalo sat i po vremena, u ime Vijeća saopštila je predsjedavajuća Dalida Burzić. Ona je, istom presudom, Muhameda Ali Gašija za pokušaj iznude od Huseina Kambera osudila na dvije i po godine, pokušaj iznude Dijane i Nedima Kalamujića dvije godine, pokušaja iznude od Harisa Kaljanca na dvije godine, te za krivično djelo zločinačka organizacija, nasilničko ponašanje, pranje novca, protivpravno zauzimanje nekretnine od opšteg značaja, bespravnu gradnju, pomoć počinitelju nakon počinjenog krivičnog djela, te pokušaj ubistva Amira Pašića Faće 14 godina zatvora. Sud je Muhamedu Ali Gašiju kao jedinstvenu kaznu izrekao 20 godina robije. A, za ubistvo Ramiza Delalića Ćele Gaši je oslobođen.
 
Gašijev brat Aziz je za zelenašenje nad Biserom Čerimagić dobio dvije godine zatvora, nad Mirsadom Selmanovićem jednu godinu, dok mu je za ugrožavanje sigurnosti dosuđeno šest mjeseci. Njemu je Sud kao jedinstvenu kaznu izrekao tri godine i pet mjeseci zatvora.
Vijeće sarajevskog Suda je Mirsi Krasniću zbog pokušaja iznude dosudilo godinu i po, za pokušaj iznude nad Kaljancem godinu i sedam mjeseci, dok je za krivično djelo zločinačke organizacije dobio četiri godine. Jedinstvena kazna koja mu je dosuđena iznosi šest i po godina murije.
Amiru Kasumiću je za pokušaj iznude nad Kamberom (BUM je pisao o svađi Amira Kasumića i Huseina Kambera, a radilo se o Kamberovim seksualnim odnosima s dječacima na Tajlandu i po Sarajevu, te šehidskim ženama, nakon čega ga je, tada teško bolesni, Kasumić izvrijeđao, op.a.) izrečena zatvorska kazna u trajanju od godine i šest mjeseci, dok je Enginu Prohi za iznudu, odnosno zločinačku organizaciju i ugrožavanje sigurnosti dosuđeno šest mjeseci, odnosno dvije godine i dva mjeseca. Njemu je kao jedinstvena kazna izrečeno dvije i po godine zatvora.
 
Muharemu Čauševiću, koji nije prisustvovao izricanju presude, Vijeće je izreklo jednogodišnju kaznu zatvora zbog pripadništva zločinačkoj organizaciji i zbog ugrožavanja sigurnosti.
 
Edin Hot, zet braće Gaši, osuđen je zbog pokušaja iznude na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine zatvora. Pojedinačno, on je za pokušaj iznude od bračnog para Kalamujić dobio godinu i šest mjeseci, dok je zbog pokušaja iznude od Fuada Džafića osuđen na dvije godine i sedam mjeseci.
 
Sinanu Ljuci, Vijeće sarajevskog Suda, dosudilo je ukupno dvije godine i pet mjeseci zatvora. On je, naime, za pokušaj iznude od Džafića osuđen šest mjeseci, dok je zbog pripadništva zločinačkog organizaciji dobio dvije godine.
 
Oduzimanje nekretnina
 
Od Muhameda Ali Gašija je oduzet i etažni dio devastirane zgrade u ulici Maršala Tita "Olomanka", te zgrada koja se nalazi preko puta "Olomanke", a koju je Gaši po njima bespravno sagradio i koju je iznajmio “CM-u”. Zgrade mu se oduzimaju kao imovinska korist pribavljena krivičnim djelom zločinačka organizacija, a Gaši se, prema presudi, obavezuje i na isplatu 406. 416 maraka, nezakonito pribavljene imovinske koristi stečene od zakupnice poslovnog prostora.
Optuženima se, u izrečenu kaznu uračunava vrijeme koje su proveli u pritvoru. Također, braća Gaši se obavezuju platiti troškove Suda, dok se ostali optuženi oslobađaju tih troškova. Obje stranke u postupku imaju pravo da se u roku od 15 dana žale na izrečenu presudu Vrhovnom sudu Federacije BiH. Također, Muhamedu Ali Gašiju i Mirsi Krasniću, pritvor se produžava do pravomoćnosti presude, dok je odlukom Suda, Aziz Gaši pušten na slobodu.
 
Završne riječi i obrazloženje sudske odluke, sudinice Dalide Burzić su bile:
 
-         Kako se sudska odluka donosi na osnovu dokaza, a ne pretpostavki, Muhamed Ali Gaši se oslobođe optužbi za učešće u ubistvu Delalića. Premda se radilo o velikom broju dokaza, Sud se trudio da omogući da proces traje što kraće, te da donese nepristrasnu i pravičnu presudu. Veliki broj medija, koji je pratio ovo suđenje, Sud je tumačio kao zainteresovanost građana. Sud će dok ne bude donesena pravomoćna presuda biti uvjeren da su optuženi počinili više krivičnih djela, što je za građane Sarajeva apsolutno neprihvatljivo. Previše smo svi pretrpjeli straha i nemoći da bismo to ponovo tolerisali. Također, smatramo da su izrečene kazne adekvatne stepenu krivične odgovornosti - rekla je Burzić.
 
Samo se nadamo da će i zločinačku organizaciju, koja se nalazi na slobodi, a građani Sarajeva odlično znaju koju, konačno stići zaslužena kazna, te da će je pravosuđe strpati iza rešetaka i to na doživotnu robiju. Vjerujemo da je došlo vrijeme da se stane u kraj svakodnevnoj otmici naše djece, njihovom ubijanju drogom, te prisiljavanjem na prostituciju… Valjda će pravosuđe u ovoj državi konačno početi raditi svoj posao i zaštiti nas od pravih kriminalaca, koji se uveliko šetaju sarajevskim ulicama. 
 
 
Gaši cirkusant
 
Pred Sudskim Vijećem, prije presude, završne riječi odbrane je iznio i sam Gaši. On je tada rekao kako čak i ne zna šta je pojam zločinačka organizacija, a kamoli da je bio njen vođa.
 
-         Ako sam kriv onda mi dajte 700 godina zatvora. Priznajem da volim tračati i cirkusati, ali Allaha mi nisam kriv za ovo za šta se teretim. Svi znaju da je moj otac radio i odvajao sebi od usta da bih ja imao novac. Kakav ja zločinac? Ja sam k’o beba. Nikada nikome nisam čvoku udario. Ovo ovdje su sve moji prijatelji, a imam ja i prijatelja ljekara, advokata, tužitelja...Svi znaju da nisam umiješan u ubistvo Ramiza Delalića Ćele. Javna je tajna ko je kriv za to. Ja imam djecu. Uništen sam sa svih strana. Izvukao sam pouku iz vremena, koje sam proveo u pritvoru – rekao je tada Gaši, i ne sluteći šta ga snaći.
 
 
 
 
Odbrana
 
Advokat Rajić je prilikom završavanja iznošenja odbrane, pred presudu Suda, kazao da je tužilac Čavka nezakonito dao imunitet Amiru Pašiću Faći, osobi koja je sklona kriminalu, laka na oružju i koja se i trenutno nalazi u pritvoru. Svjedok Antoan Magaš sam je kazao da se 35 godina bavio kockom na legalan i ilegalan način. Oba svjedoka, kazao je advokat, kao i ucijenjeni svjedok Edin Poljak, za kojeg je odbrana dokazala da laže, posredni su svjedoci koji su prepričavali šta im je neko o nečemu rekao. Magaš je, prema njegovom mišljenju, neprijateljski svjedok koji je imao interesa da "potopi" Muhameda Ali Gašija. 
 
MUHAMED ALI GASI
08.07.2009.

BUM OTKRIVA

DILOVI
 
 
Milovanović iza brave, a Joca Amsterdam na slobodi
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
Milovanovićev dosje potvrđuje da se radi o okorijelom kriminalcu, koji je spreman i obučen na svakakve situacije X Međutim, teško je tvrditi da je riječ o “mozgu” atentata na Ivu Pukanića, jer Gavro je ipak izvršitelj, koji radi isključivo za novac i po nalogu njemu nadređenih
 
Donedavno najtraženiji bjegunac za kojim je tragala hrvatska, srbijanska, bosanska i crnogorska policija…, te za kojim je već bilo raspisano niz potjernica bio je 42-godišnji Željko Milovanović - Gavro. Međutim, ničije nije do zore sjala, pa su i njemu dohakali, jer ga je nedavno uhapsila srbijanska policija na beogradskom Dorćolu. Podsjećanja radi, hrvatska policija je od samog starta tvrdila da je upravo Milovanović osoba, koja je dovezla skuter s eksplozivom u dvorište hrvatskog sedmičnjaka “Nacional”, gdje su ga snimile i nadzorne kamere kako s kacigom napušta mjesto na kojem je nakon nekoliko sati izvršen atentata na hrvatskog novinara Ivu Pukanića i njegovog kolegu Niku Franjića. Inače, policija iz lijepe njihove, ali i svjedok pokajnik, (učestvovao u planiranju ubistva Ive Pukanića, pa se na kraju odlučio na pokajanje i suradnju, op.a.) su uporno tvrdila da je on i desna ruka, navodnog naručioca ubistva Ive Pukanića, Sretena Jocića, poznatijeg pod nadimkom Joca Amsterdam, o čemu je BUM ranije pisao.Amsterdam se već dva mjeseca nalazi pod istragom, u beogradskom zatvoru, tačnije odjelu Hayat, a suđenje bi navodno trebalo uskoro početi i to u Srbiji, jer vlastima ne pada na pamet da ga izručuju Hrvatskoj. Jocić i dalje negira bilo kakav kontakt s atentatom na Pukanića, te uporno tvrdi, da mu to pakuju političari iz Srbije i Hrvatske.
Smirenost
No vratimo se hapšenju Milovanovića. 
-         Milovanović je lociran preko mobitela u beogradskim policijskim stanicama „Dorćol" i „Stari grad". Policija je odmah krenula u veliku akciju. Bilo je samo pitanje trenutka kada će biti uhvaćen - kaže za BUM izvor blizak istrazi, i dodaje: - Policajci su Milovanoviću ušla u trag u jednoj ulici na Dorćolu. Prvo su ga pratili, a kada je definitivno utvrđeno da je on, krenula je akcija hapšenja. Presreli su ga i odmah uhapsili ispred stana koji je iznajmio u ulici Dunavski kej 9 na Dorćolu. Nije pružao otpor. Samo je mrtvo hladno rekao policajcima: ''Vi radite svoj posao, a ja ću svoj!''
Kod Milovanovića je tada pronađen pištolj „glock" s metkom u cijevi. Prilikom hapšenja, on se cijelo vrijeme smješkao, imao držanje aristokrate, čak je i prisutnim novinarkama, poput pravog zavodnika i namigivao. Inače, u Milovanovićevom iznajmljenom stanu pronađeni su arsenal naoružanja, mobiteli, kartice, falsifikovana dokumenta...
 
Oprema
 
-         Milovanović je imao najsavremeniju opremu koju koriste profesionalne ubice. Našli su dva „škorpiona", četiri prigušivača, šest pištolja, 500 metaka, lokatore, kao i najmoderniju opremu za prisluškivanje.
-         U stanu je pronađeno i nekoliko mobilnih telefona i kartica. Od dokumenata Milovanović je imao srbijansku ličnu kartu na ime Dragan Milovanović, falsifikovani pasoš na ime Miroslav Šipka iz Slovenije i lažnu vozačku dozvolu iz Slovačke -   priča za BUM osoba bliska srbijanskom pravosuđu.
 
Nakon privođenja istražni sudija mu je odredio jednomjesečni pritvor. Inače, Milovanović je osim Srbije državljanin Hrvatske i BiH, za kojim je izdata i Interpolova potjernica. Ima pozamašan policijski dosije - sedam godina je bio pripadnik Jedinice za specijalne operacije Milorada Ulemeka Legije. Za njim, osim osječkog suda, koji ga tereti za ratne zločine u Slavoniji, zbog ubistava, pljački, otmice i krađe, tragaju i sudovi u Beogradu, Novom Sadu i Subotici...
Milovanovićev dosje potvrđuje da se radi o okorjelom kriminalcu, koji je spreman i obučen na svakakve situacije. Međutim, teško je tvrditi da je riječ o “mozgu” atentata na Ivu Pukanića, jer Gavro je ipak izvršitelj, koji radi isključivo za novac i po nalogu njemu nadređenih.
U Beogradu, se već uveliko priča, kako je hapšenje Milovanovića bilo već izrežirano, i to odmah nakon pritvaranja Joce Amsterdama. Navodno, Milovanović bi trebao ispričati stvari, koje će dokazati da je Amsterdam od samog startao pričao istinu, da nema ništa s Pukanićevim ubistvom.  
 
 
 
Profesionalac
 
- 2001. Mađarska - poslije hapšenja Milovanović pobjegao policiji
- 2003. Beograd - Milovanović pobjegao sa suđenja iz Palate pravde
- 2005. Beočin - iako teško ranjen, pobjegao poslije pljačke pošte
- 2005. Sarajevo - pobjegao iz zatvora
- 2008. Doboj - skočio u rijeku Bosnu i umakao policijskoj potjeri
 
Posao stao
Nakon Jocićevog hapšenja i stavljanja iza brave, svi njegovi poslovi u Srbiji su stali. Momci, koji su ga okruživali, nalaze se u teškoj finansijskoj situaciji, a da je to baš tako, dokazuje činjenica da su čak počeli žicati i za cigarete. Redovno su izloženi torturi srbijanske policije, koja im uporno traži dlaku u jajetu, kako bi ih privela i zadržala bar 24 sata. Zbog toga su se rasuli po cjeloj Srbiji, od Čačka, pa do Šabca, Loznice…, ali i Bosne. Jedino bolje prolaze oni iz Evrope, koji rade ustaljenim tokom, baš onako, kao kad je gazda bio na slobodi.
 
Ko je Željko Milovanović
 
Željko Milovanović rođen je 18.06.1966.godine u Belom Manastiru u Hrvatskoj, a javnosti je predstavljen kao veliki kriminalac i osumnjičeni za ratne zločine. U Belom Manastiru je živio sve do 1998. godine, kada je nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja napustio Baranju i otišao u Srbiju. Kao dječak živio je s majkom i mlađim bratom u porodici teškog socijalnog stanja. U tinejdžerskoj dobi već je dolazio u sukob s ondašnjom milicijom zbog sitnih krađa i prijestupa. S nekoliko svojih vršnjaka sličnoga socijalnog statusa krao je po školi, obijao vikendice, uzimajući sve što je bilo korisno ili se moglo unovčiti. Ta skupina maloljetnika u Belom Manastiru bila je poznata kao “Sivi dom” po serijalu koji se krajem 70-ih godina prošlog stoljeća prikazivao na televiziji, a govorio o životu malodobnih prijestupnika i pokušajima njihove socijalizacije.
Željko je već tada bio poznat po nadimku Gavro. Nikada nije pokazivao interes za školovanjem, tako da je već u osnovnoj školi pao jedan razred i ubrzo odustao od daljnjeg obrazovanja. Jedno je vrijeme radio i u gradskom zabavnom parku, gdje je prodavao žetone, a novac je zarađivao i održavajući stolove za bilijar i stolni fudbal po lokalima. Uz to je i dalje “marljivo” obilazio vikendice, obijao garaže, ali i kuće tamo gdje je bio siguran da neće biti ulovljen. Ukradenu robu je prodavao izvan Baranje, najviše u Osijeku, ali je zbog svega toga bio i na meti policije, koja mu je prekršajima samo punila dosje. Pred početak rata u Hrvatskoj, isključivo iz nacionalnih razloga, došlo je da raspada “Sivog doma” nakon čega je jedno vrijeme nestao iz Baranje, a već se tada govorilo kako je kao Željko bio na obuci u Kninu kod Kapetana Dragana. U Baranji je tokom okupacije imao ekipu s kojom je prelazio ilegalno u Mađarsku, gdje su krali skupocjene automobile i tzv. zelenom linijom ih preko granice, koju su tada držali njegovi ljudi, prebacivao u Beli Manastir. Ondje ih je registrovao krajinskim dozvolama i slao u Srbiju odakle su takva vozila najčešće završavala u Rusiji. Na taj način sticao je ogromno bogatstvo i status u kriminalnom miljeu Srbije. Tokom okupacije Baranje zauzeo je lokal čiji je vlasnik Hrvat i nazvao ga “Srpski mač”. Iz toga vremena nosi i nadimak “Letač”, koji je dobio nakon što je kupio motorni zmaj kojim je letio iznad Baranje. Zmajarenja se ostavio nakon što je, leteći, zapeo za strujne žice i pao u bazu UNPROFOR-a u Branjinom Vrhu. Iz ratnog vremena ga još povezuju i s Legijinim specijalcima “crvenim beretkama” gdje se skrasio s povratkom Hrvata u Baranju i njegovim definitivnim odlaskom iz rodnoga kraja.
Odlaskom u Srbiju navodno se povezuje sa zemunskim klanom s kojim nastavlja svoju kriminalnu misiju. U Novom Sadu 2003. Gavro je uhapšen i saslušan u Okružnom sudu zbog pokušaja razbojništva u jednom novosadskom naselju, a beogradska ga je policija uhapsila 25. decembra 2003. nakon pljačke Delta banke u Beogradu. Međutim, prilikom sprovođenja sa suđenja 23. septembra 2004. uspijeva pobjeći iz Palače pravde skokom kroz prozor toaleta.
Milovanović je uhapšen i u Tuzli 24. maja 2005. godine nakon što je u tuzlanskoj bolnici zatražio pomoć ljekara zbog rane zadobivene vatrenim oružjem u predjelu genitalija. Tada je utvrđeno da je Milovanović bio sudionik pljačke pošte u Beočinama odakle je nakon vatrenog sukoba s policijom uspio pobjeći potjeri. Prebačen je u sarajevski Centralni zatvor, u kojem se nije puno zadržao, jer i iz njega pobjegao.
 
Zeljko Milovanovic Joca Amsterdam Milovanovicevo hapsenje
08.07.2009.

BUM @ MAIL

Hoće li Kasumić platiti Gašijeve aferime
 
 
 
Pripremila: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Maratonski proces, koji se vodi na Kontonalnom sudu u Sarajevu, protiv Muhameda Ali Gašija i ostalih za udruživanje u ''zločinačku organizaciju'', BUM magazin je pratio od samog početka. Redovno smo, našim čitateljima donosili, stvari koje su se dešavale u sudnici, ali smo pisali i o temama, koje skoro niko nije znao, te objavljivali pisma, koje nam je slala Birsena Kasumić. Inače, Birsena je supruga Amira Ksumića, prema kojem je po svemu što smo dosad vidjeli, učinjena velika nepravda. I ovaj put smo dobili Birsenino pismo, te ga objavljujemo u cjelosti.
 
 
 
Draga redakcijo!
 
Ponovo Vam pišem o slučaju mog supruga Amira Kasumića!
Za one koje ne znaju, Vaš časopis je jedini pisao o našem slučaju, jer svi ostali mediji nam nisu dozvolili da ispričamo istinu, već su pisali onako kako im je rečeno (naređeno).
Ja Vaše novinare, uopšte nisam poznavala, kad ste počeli pisati i objavljivati moja pisma. Zato Vam još jednom veliko i od srca hvala. A sad ću da podsjetim čitatelje o čemu se radi.
 
Dana 09.01.2008. god. mojoj porodici se život okrenuo naglavačke. Tog dana u ranim jutarnjim satima u naš stan su upali policajci FMUP-a, s nalogom za pretres. Kad su obavili to, zbog čega su došli, kazali su mom suprugu Amiru Kasumiću, koji je ležao nemoćan s fiksatorom na nozi, (operirano srce, i ugrađena 3 bajpasa, operirana žučna kesa, i na kraju upucan dum-dum metkom, gdje mu je lijeva potkoljenica skoro otkinuta, i zahvaljujući ljekarima uspjela se sačuvati) da treba krenuti s njima. Dakle, tako teško bolesnog čovjeka FMUP odvodi, da navodno, da izjavu, vezanu za njegovo druženje s Muhamedom Ali Gašijem. Naime, Amir je bio prijatelj s Gašijevim ocem, a bili smo i komšije, čak su nam i djeca zajedno išla u školu. Poslije smrti Gaašijevog oca, prijateljstvo se nastavilo i s Muhamedom, i to sve do početka novembra 2007. godine,  kada je moj suprug prekinuo bilo kakve kontakte s njim. To je uradio jer je stalno ima problema, čak su nam i životi bili ugroženi zbog druženja s njim. ( U septembru 2005. godine dignut nam je u zrak poslovni objekat Renta -A-Car, poslije su ga i zapalili, a prije toga redovno su nam krali vozila. Primali smo i prijetnje, i na kraju su Amir Pašić Faćo, Elvis Hodžić, Kenan Čavak, Alen Grbo i izvjesni Pičuga i Andelija pokušali ubiti mog supruga, te ga teško ranili dum-dum metkom).
No vratimo se januaru mjesecu 2008. godine
Kao što već rekoh, FMUP odvodi Amira na davanje iskaza, te mu tamo saopštavaju da je osumnjičen za članstvo u ''zločinačkoj organizaciji'', te da će ga pritvoriti. Amir se bunio jer zna da nije ništa uradio, međutim, inspektor, koji je bio kod nas u kući na pretresu, udara ga šakom pod bradu, i moj suprug pada na pod. Prilikom pada udario je o sto i iščupao mu se fiksator iz noge. Nakon toga, od silnih bolova Amir, štakama lupa po kancelariji i vrišti jer ne može da vjeruje šta mu se događa. Inspektori potom zovu Hitnu pomoć, te dobija sredstva za smirenje. Nakon toga je odveden u pritvor, koji je trajao sve do 19.02.2009. godine. U tom periodu, Amira odvode u bolnicu da operiše povrijeđenu nogu, no brzo ga vraćaju, jer kažu da ne može niko biti hospitalizovan, a zatvorskog ljekar su suspendovali.
03.07.2008. godine sudija Jasenko Ružić, odbio je i vratio optužnicu tužitelju Olegu Čavki, te rekao da protiv tog rješenja nema pravo žalbe niko. Dana 04.07.2008. Kantonalni tužilac podnosi novu optužnicu s napomenom, da je to nova optužnica pojačana dokazima za tačke: 2,3,4! Šta na ovo reći?
Zbog te nepravde moj suprug Amir je štrajkovao glađu. Al' ni to ne pije vode.
Amirova jedina greška je što je 20.08.2007. godine, poslije vađenja konaca,  jer je netom prije imao operaciju srca, navratio u kuću Muhameda Ali Gašija i tu zatekao između ostalih i Huseina Kambera, kojem su se svi smijali. Na Amirov upit što se smiju, Kamber mu je odgovorio pričom o svojim sex aferama s malodobnom djecom (dječacima na Tajlandu) ucjenama šehidskih žena da će dobiti pomoć, samo ako budu fine s njim... Amir je bio zgrožen, te mu je tom prilikom izgovorio puno ružnih riječi. Nakon toga zamolio je Haliti Blerima, koji je radio u Kamberovoj radnji da mu pomogne da ustne i da izađe. Prije nego što je otišao, naružio je prisutne što se smiju Kamberovim grozotama.
To je jedini Amirov grijeh, i sada kažu da je vršio iznudu od Kambera, što nije tačno, jer cijeli grad zna da Amir nije takav čovjek. Pa i u ratu, kada je bio komadant i organizator otpora, kada su se mnoge stvari radile, Amir nikad nije dao svoj obraz. Govorio je da neda nama, pa neka ide i glava, a i danas je takav. Tada je u odbranu uključio i mene, ali i našeg 17-ogodišnjeg sina.
Čak i na sudu pri izvođenju dokaza, Kamber je rekao da ne zna za šta ga je Amir napao (njemu je, valjda, njegovo ponašanje normalno) te da mu halali, a i ne znaju se.
Haliti Blerim je rekao na sudu, da se Amir naljutio na Kamberove riječi, da Amir nikad nije učestvovao ni u kakvim pregovorima Gašija i Kambera oko kupovine Huseinove (opštinske) radnje.
Amira su nakon godinu pustili da se brani sa slobode. Tada su vještaci s Klinike za srce i ortopedije, potvrdili da mu je život ugrožen jer je njegovo zdravstveno stanje jako loše. Rekli su da bi neka manja stresna situacija mogla izazvati smrt, te da ponovo mora operisati nogu, koja nikad nije zarasla. Kazali su i to da je Amir, umjesto u banji za oporavak, završio u zatvoru.
Suđenje se nastavlja i onda po preciznoj optužnici, nakon svih iznešenih dokaza, mog supruga Amira Kasumića su izbacili iz ''zločinačke organizacije''! Ostavili su mu djelo iznude u pokušaju, a ja bih voljela samo znati šta je to on iznudio i od koga!?!
Više nemam snage, jer sam i moralno i zdravstveno uništena, ali i moja djeca, porodica, prijatelji... Svi mi vjerujemo da pravda postoji. Nadam se i da sud vidi, čuje i zna šta je pravo, te da će se uskoro završiti ovaj najteži period u našem životu.
Znam da će biti još borbe jer moramo ozdraviti, početi raditi i živjeti normalno, ali iskreno se nadam da se ovo više nikom neće ponoviti, što naš narod kaže: ''Na pravdi Boga''!
Ovom prilikom se zahvaljujem i sudu, što je svaki put odobravao mom suprugu odlazak u bolnicu. Hvala im puno, i neka ne uzmu za zlo Amirove ponekad burne komentare, jer ipak je on u svemu ovom, najviše oštećen.
 
07.05.2009.

EXCLUSIV

 
ŠTA SVE ZNA JOCA AMSTERDAM
 
 
 
Kome će Sreten biti baksuz ako progovori
 
 
 
 
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
 
Zašto beogradske i zagrebačke vlasti kriju istinu o Sretenu Jociću X Kome Joca Amsterdam najavljuje crne dane X Slijedi li dil Beograda i Zagreba
 
 
Vidjela žaba da se konji kuju, pa i ona digla nogu – glasi jedna stara narodna poslovica, čije je značenje i te kako, na svojoj koži, osjetio najžešči srbijanski žestoki momak Sreten Jocić, iliti Joca Amsterdam. Čovjek, koji se u posljedne vrijeme nalazi u žiži javnosti u cijelom regionu. Za svoju xafsinšku reklamu, treba do groba biti zahvalan, svim printanim i elekronskim medijima, pogotovo onima iz Hrvatske, koji ga već osudiše za ubistvo, a nakon njih na scenu stupa i pravosuđe. Naime, Joca Amsterdam uhapšen je nedavno i zadržan u policijskoj upravi Beograd 48 sati, da bi nakon toga, uz veliko policijsko obezbjeđenje, bio priveden na saslušanje istražnom sudiji srbijanskog Specijalnog suda Vuku Mirčiću s krivičnom prijavom, u kojoj se navodi da je oformio kriminalnu grupu u kojoj su nalaze i braća Robert i Luka Matanić, Slobodan Đurović zvani Kardinal, Željko Milovanović, kao i Amir Mafalani i Bojan Gudurić…
 
Šmekeri
 
Cijela grupa, na čelu s Jocićem, tereti se da je 23. oktobra prošle godine u centru Zagreba u bombaškom napadu ubila hrvatskog novinara Ivu Pukanića i njegovog saradnika Niku Franića. A sve ovo, tvrdi svjedok pokajnik u slučaju Ive Pukanića, koji se prekontao i zaključio da je bolje sve ispričati, kad je već takva stvar. Njegov identitet je, naravno, tajna, ali se čini da zna svašta. On je, navodno, ukazao na ulogu Sretena Jocića kao glavnog organizatora, preduzimača, cijele operacije ubistva Ive Pukanića, dok Robert Matanić ( i on je postao svjedok pokajnik, op.a.) kaže da je srbijanski biznismen Stanko Subotić Cane za Pukanićevo ubistvo plaćao 500.000 eura.
Razgovoru s Jocićem, (koji je trajao punih osam sati, op.a.) prisustvovao je i njegov advokat Zdenko Tomanović. Nakon toga, iz Specijalnog suda ga poslaše na trosatni odmor, te ga ponovo safataše i krenuše s ispitivanjem, koje je trajalo još pet sati. Donoseše i odluku o Jocićevom jednomjesečnom pritvoru i prebaciše ga u Okružni zatvor, koji se nalazi u beogradskoj Bačvanskoj ulici. Tako se Joca Amsterdam, po drugi put nađe u zatvorskom društvu s najpoznatijim plaćenim ubicom na Balkanu Miloradom Ulemekom Legijom, s kojim je nekada bio u prijateljskim odnosima. Veze su, međutim, pukle prije sedam godina, kada je Jocića, kako se tada pretpostavljalo u srbijanskom kriminalnom podzemlju, tadašnji komandant JSO prodao bugarskoj policiji. Jocić je te 2002. godine uhapšen u Sofiji, a potom izručen Holandiji, koja ga je četiri godine kasnije spektakularno predala srbijanskim vlastima. U martu 2006. Jocić je sproveden u Okružni zatvor, u kojem je proveo dva mjeseca. Iako su zluradi i mediji naveliko pričali o Jocinoj osveti Legiji i navodnoj poruci da će mu „ubiti ženu, djecu, psa i mačku”, od sukoba dvojice tada najjačih srbijanskih bossova nije bilo ništa. Iz predostrožnosti, Jocić i Legija, iako u ćelijama na istom spratu u bloku „Hajat”, bili su na bezbjednoj udaljenosti, bez ikakvog kontakta, a navodno, to je urađeno i ovaj put…
No, vratimo se problemima u kojima se sada nalazi Joca Amsterdam.
 
Igre
 
I dok ga neko hvali, a mahom ga kude, Jocić, koji se na početki branio šutnjom, umiješanost u ubistvo vlasnika Nacionala, tokom davanja iskaza, po riječima BUM-ovog izvora, bliskog srbijanskom pravosuđu, uporno je negirao, tvrdeći da su optužbe na njegov račun rezultat političkih igara u Hrvatskoj, kao i to da posjeduje adut, koji će dokazati da mu je sve ovo neko dobro napakovao... Kako veli BUM-ov izvor, po svemu sudeći, vjerovatno je mislio na predsjednike Srbije i Hrvatske, Borisa Tadića i Stjepana Mesića, koji su se prije nekoliko dana sastali u Briselu i vjerovatno kroz razgovor shvatili, da je više vrijeme da se pronađu Pukanićeve ubice. A onda su svi zajedno, kriminalističke policije i tužilaštva obje države donijeli odluku da dignu Jocu Amsterdama.
Inače, na samom početku istrage o ubistvu Ive Pukanića, kao prvi kandidat na brzinu je bio istaknut Joca, ali su do sada ponuđeni argumenti bili nikakvi. Štaviše, dubina nepoznavanja beogradske scene bila je zapanjujuća. Tada je Jocić bio opisan kao "višestruki ubica", "kralj evropskog podzemlja" (oboje donekle pretjerano, mada ne i bez osnova). Tvrdilo se cijelo vrijeme, najozbiljnije, da živi u "Miloševićevoj rezidenciji", vili "Mir", da je kupio bivšu zgradu srbijanskog saveznog MUP-a i da tamo drži "tržni centar gdje hrvatske firme prodaju robu", da je bio "kod Arkana i u JSO-u", ali i da je "umješan u Arkanovo ubistvo" i da je "ubio Radojicu Nikčevića"...
Međutim, za vrijeme prljanja Jocićevog imena, niko nije bio u stanju da ponudi dokaz za te optužbe. Inače, to ide tako, zdravo za gotovo, baš ih briga. Ko je i šta je Joca Amsterdam, ima onih, koji znaju i te kako, ali još nema ni najmanjeg dokaza da bi on imao bilo kakav motiv da ubije Ivu Pukanića, pogotovo ne na ovakav panični i traljavi način, uz pomoć amatera i budala. Pominjala se tada i Jocina legitimacija srbijanskog SDB-a… Međutim, sada, nakon Jocinog pritvaranja, treba sačekati da zajednička istraga policija i službi bezbjednosti Hrvatske, Srbije i BiH (a možda i Crne Gore) donese rezultate.
 
Cane
 
Druga, još slabija, teorija koja kruži po Hrvatskoj, Srbiji, BiH… jeste da je Pukija dao ubiti srbijanski biznismen Stanko Cane Subotić, a sve zbog kampanje oko duhanske mafije iz 2001. Tu je opet problem motiv. Cane je racionalan čovjek i teško da bi se bavio "bezobzirnom osvetom", kako se to u zakonu zove. Uostalom, zna se da je on od Pukanićevog "Nacionala" već naplatio lijepe pare u sporovima za klevetu. Italija je od sudskog progona protiv njega za šverc cigareta odustala, Rusi su ga pustili iz pritvora, a srbijanski predmet "duhanska mafija" nešto se slabo odvija. Inače, Ivo Pukanić je rekao šta je imao o švercu cigareta tužitelju Šelziju iz Barija, još prije godinu dana u Trstu i to je dokumentovano i ušlo je kao dokaz u predmet. Zbog toga Cane gotovo i nije imao razloga da ubije Pukanića.
 
Nakon, Jocinog hapšenja mediji, mahom hrvatski, prenose tvrdnje izvora bliskih istrazi, prema kojima Subotić (ni)je naručio od Jocića ubistvo Pukanića, već je upravo Jocić taj koji se htio riješiti Pukija, zbog toga što mu je pisanjem u ''Nacionalu'' pokvario nekoliko "većih poslova", što je apsurdno.
Šta nakon svega ovog, reći na kraju, kad ni u dvije države ne znaju koga bi optužili. Osim toga, ima žeščih kandidata, koji su mogli ubiti Pukija, a njihova imena, valjda će konačno otkriti pametni ljudi iz Zagreba i Beograda, upućeni u Pukijev biznis.
 
 
 
Joca nije naivan
 
Po svemu što smo imali priliku vidjeti, kada je u pitanju Pukanićevo ubistvo, jeste da je sve odrađeno jako traljavo i neprofesionalno, a Joca Amsterdam je veoma inteligentan i sposoban. On je osoba, koja zna zametnuti tragove.zbog toga mnogi, pa čak i oni iz pravosuđa sumnjaju u njegovu povezanost s Pukijevim ubistvom.

-         Ne bi se on bavio ”glupostima” poput Pukanićeva ubistva. Pukanić je ubijen jer se zaletio gdje ne treba, a imao je i loše društvo - priča BUM-ov izvor blizak srbijanskom pravosuđu i dodaje da je siguran, a to će i vrijeme pokazati, kako je nalog za Pukijevo ubistvo ipak izdat u Hrvatskoj.
 
BUM-ov izvor, dotakao se i biznismena Stanka Subotića Caneta, kojeg su svojevremeno povezivali s švercem cigareta, riječima da mu se ništa ne može dokazati. A, ovu tvrdnju, najbolje je nedavno opisao jedan beogradski novinar riječima:
-         Da kažem slikovito: Svi u govnima, Cane u bijelom odijelu.
 
 
 
Narko boss
 
Sreten Jocić, kojeg mnogi smatraju najopasnijim živim Srbinom, rođen je 24. oktobra 1962. u Smederevskoj Palanci. U Amsterdam je stigao '84. godine iz Italije, gdje je kumovao Sarajliji Uglješi Ugi Aranitoviću. U Holandiji su ga '93. osudili na tri godine zatvora zbog pokušaja ubistva, no pobjegao je već nakon šest mjeseci.
- Joca je postao velik tek kad su veći od njega bili potrošeni - napisao je svojedobno jedan srbijanski sedmičnjak, koji je i objavio priču da je Joca od sitnog krimos brzo napredovao do plaćenog ubice Službe.
Mediji su ga tada prozvali “kraljem balkanskog narkotržišta” jer se navodno predkraj ’90-ih udružio s pripadnicima kolumbijskih narkokartela i postao prvi čovjek kokainskog lanca od Južne Amerike do Evrope. Joca je 1995. obaviješten da ga crnogorska mafija želi ubiti i da su angažirali ubicu Gorana Marjanovića zvanog Goksi Bombaš. Nakon toga, Goksi Bombaš i njegova djevojka Jelena Đorđević su ubijeni, a glavni osumnjičeni bio je, ko drugi nego Joca Amsterdam. Zbog toga mu u Beogradu sude, a na slobodi je zahvaljujući kauciji od 300.000 eura i tvrdnji da Goksija nije ni poznavao.
U Miloševićevu vilu na Dedinju Joca se uselio podosta tajanstveno. Jedni tvrde da su mu je izdali Miloševići, a drugi SPS. BUM doznaje, da je posrednik u zakupu vile bio Dragan Hadži Antić. Tako su Mira i Joca sklopili posao vrijedan 100.000 eura godišnje.
 
 
Specijalci pred Jocinom vilom Slobina-Jocina vila na Dedinju Joca Amsterdam s advokatom Stanko Subotic Cane Ivo Pukanic Puki
24.04.2009.

DOSSIER

POPIS RAZBOJNIKA U “GRADU SOLI”
 
Tuzlu opasala mafijaška guja
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
   
Orić dostigao evropsku reputaciju X Supruga Mirse Švicarca pokazala slike na kojima je zadobio rane u “Incognitu” X Kučević lomio ruke prostitutkama u Italiji
 
Kao nikada do sada u svojoj historiji, Tuzla se danas “može pohvaliti” da većim centrima regiona može koliko toliko parirati po brojnosti, organizovanosti i aktivnosti mafijaških grupa. Doduše, tuzlanski “specijalci sa asfalta” još uvijek nisu dovoljno xafsinški prezentovali svoja “dotignuća i umijeća” u okruženju, ali su na svom lokalnom prostoru djelovanja itekako postali poznate face, zbog kojih se normalan svijet sklanja sa ulice kad ih sretne. Da Tuzlaci dođu do naslovnih strana u BiH najviše je doprinio srebrenički gazda Naser Orić, koji je najpopularnije ime na tom prostoru.
 
Žestoki momci
 

Nakon Orića, koji je dostigao evropsku reputaciju, najzvučnije ime tuzlanskog podzemlja je Mersad Hadžić poznat kao Mirso Švicarac. Švicarac je rođen 29. maja 1976. u Kalesiji. U žižu javnosti je došao nakon ranjavanja Fatmira Mujaja u sarajevskom klubu „Incognito“ 16. novembra 2008. godine. Još jedan tuzlanski razbojnik po imenu Osman Vantić zvani Lage, rođen 11.avgusta 1983. u Tuzli, tu noć u „Incognitu“ se u potpunosti afirmisao. Vantić se predao 15.februara 2009. godine, a do predaje je došlo na insistiranje njegove porodice, pa je njegov otac Avdo potražio pomoć tuzlanskih advokata i posredovao u predaji svoga sina. Saznajemo također da je Vantića u Sarajevo privatnim vozilom dovezao tuzlanski advokat Mensur Radončić, te prisustvovao njegovoj predaji nadležnom tužiocu. Vantići su navodna stara romska familija iz okoline Tuzle, a u Tuzli je odavno poznata izreka u narodu koja glasi; “Ne kaže se đaba, ima ih ko Vantića.

  Godinama mediji pišu i o Tasimu Kučeviću, Sandžakliji koji se nakon rata iz Italije naselio sa braćom u Tuzlu, te sagradio velepni hotel “Mlin” u Ljubačama, mjesto na koje se upire prstom da je glavni štab prostitucije u ovom dijelu BiH. Kriminalac Tasim Kučević poručio je novinaru FTV-a Avdi Avdiću da će ga ubiti. Kučević se “ljudski ponudio” da Avdu pretvori u trajnog invalida ukoliko mu to više odgovara od ubistva. Kučević se kriminalom počeo baviti u 14. godini. Zanat je prvo usavršavao u Beogradu, a potom u Italiji, gdje se sukobljavao s albanskom mafijom. Od tada mrzi Albance i njihove prijatelje. Zovu ga “kraljem prostitucije”, nekoliko puta je osuđivan, a trenutno mu se pred Sudom BiH sudi zbog organizovanja prostitucije u objektu Mlin, jednom od nekoliko njegovih ugostiteljskih objekata u Tuzli. Tvrdi kako mu je to sve smjestio Izo Tankić, sudija Suda BiH. S Islamskom zajednicom i bošnjačkim političarima nije u dobrim odnosima. Ipak, ministar unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona Sead Omerbegović bio mu je svjedok odbrane na Sudu BiH, što piše i u prvostepenoj presudi kojom je Kučević osuđen na 10 godina.
Ministar je u Sudu  BiH izjavio da je Tasim Kučević dobar čovjek. U Interpolovoj potjernici iz marta 1995. godine italijanski policajci navode da je Kučević toliko okrutan da je svojim prostitutkama lomio ruke i vratove. Kučević se u vrijeme raspisivanja potjernice družio s prvim policajcima Tuzlanskog kantona.  Bh. državljanstvo je dobio za vrijeme Interpolove potjernice, koje mu je izdato po ovlaštenju Safeta Begića, danas prvog saradnika ministra Seada Omerbegovića. Državljanstvo je dobio na nezakonit način. On je u svom zahtjevu napisao da je 1992. godine prebivao u Gračanici, a u izdatom uvjerenju piše da je boravio u Lukavcu, i to na nepostojećoj adresi.
Policijski inspektori koji su istraživali Kučevića smjenjivani su ili su završili u zatvoru, poput Nijaza Fazlića. U aprili 2007. godine Fazlić je u Kladnju zaplijenio skoro 2 kg heroina. Tada je uhapšen Fuad Girotić, koji je optužen za nabavku droge. On nije dočekao početak suđenja. U tuzlanski zatvor mu je unesena droga, od čije je konzumacije umro, a postupak je okončan. Na njegov krevet u KPZ-u je smješten Nijaz Fazlić, koji je, kako reče Kučević, uhapšen zahvaljujući isključivo njemu. Mada je Tuzlanski kanton, kako kaže Kučević, za njega obično selo, ne želi prljave poslove prepustiti konkurenciji oličenoj u prijateljima bivšeg prijatelja Nasera Orića.
 
(Ne)prijatelji
 
Njihovo prijateljstvo je trajalo do Orićevog povratka iz Haaga, kada je ratni komandant Srebrenice postao blizak s Albancima, predvođenim Naserom Keljmendijem. Sve je kulminiralo pucnjavom u sarajevskom Incognitu, kada je Orićevog prijatelja Fatmira Mujaja izrešetao Kučevićev bivši neprijatelj, a danas prijatelj, Mersed Hadžić,  zvani Švicarac. Hadžić je u decembru izrešetao još jednog Orićevog prijatelja - Damira Mehića Bibija, čiji je brat Amir Mehić, vlasnik zaštitarske Agencije Flek, koja sarađuje sa firmama Nasera Orića. Iako se službeno izbjegava pominjati učešće  Mirse Švicarca u pucnjavi ispred “Gaz auta” u u Slavinovićima kod Tuzle, gdje je ranjen Jasenko Hajdarhodžić, koji je sedam dana kasnije podlegao, te Damir Mehić zvani Bibi, svjedoci tog događaja Švicarca navode kao jednog od putnika u “ford orionu” iz kojeg je pucano. Pored njega, u obračunu su sudjelovali Kemal Selimović, protiv kojeg je nedavno podignuta optužnica, te Irfan Smajić i Amir Avdić koji su još u bjekstvu. Oni su na Mehićev “audi Q7” ispalili 56 hitaca iz automatskog oružja. Nakon ubistva, pobjegli su za Bijeljinu i sakrili se u kući inspektora policije Tuzlanskog kantona Davora Blagojevića. Inače, inspektor Blagojević je godinama blizak prijatelj tuzlanskih razbojnika, a jedno vrijeme je bio u pratnji Tasima Kučevića. U mobitelu Jelene, supruge Mirse Švicarca, pronađene su fotografije na kojima se vide povrede zadobijene u novembru u sarajevskom “Incognitu”. Prema neslužbenim informacijama, Hadžić se već neko vrijeme krije na hrvatskoj obali, a po drugoj verziji u Beogradu. Nakon ranjavanja Damira Mehića, u Živinicama je izrešetan Kristijan Botić, koji je te noći bio u društvu Orićevog prijatelja Besnika Ismailija. Na Botića je pucao Edis Halilović, mladić porijeklom iz Sandžaka. Mersed Hodžić je prijatelj Tasima Kučevića, koji smatra da policija amnestira kriminal braće Mehić, čija agencija sarađuje s Orićevo zaštitarskom agencijom BH sigurnost. Pored njih, ne voli Kučević ni Besnika Ismailija, čiji su uredi korišteni za Orićevu komunikaciju sa Džehvom Okanović. Antipatičnost vjerovatno proizlazi iz činjenice da Kučević još od italijanskih obračuna ne voli Albance i sve ljude povezane s njima. A Naser Orić je baš prijavljen u Casa Grandeu na Ilidži.
Albanac Besnik Ismaili tvrdi “da se druži sa svima”. Ismaili je vlasnik firme “BH Nekretnine”, a jedno vrijeme bio je poslanik u Skupštini tuzlanskog kantona ispred Stranke za BiH. On je vođa albanskog dijela mafije za područje Sjevero-istočne Bosne. Prvaci njegove bande su Mirel Duraković, koji mu je lični pratilac i Damir Salahović, vođa tuzlanske auto mafije i vlasnik auto otpada u “gradu soli”.
 
Forumi
 
O Ismailijevoj “popularnosti” u Tuzli najbolje govori nekoliko komentara od desetina s jednog tuzlasnkog foruma.
Igor_79 kaže:
05. 11. 2008 u 5:39 pm
Imsililija vode na informativni razgovor. Razgovor a osobom koja reketira pola čaršije, a i lokale prije nego se otvore??
Bravo policijo
E! kaže:
05. 11. 2008 u 7:11 pm
Zar je ovaj kokošar Besnik još u našem gradu ?! E fakat koji debilizam policija umjesto da ga uhapsi , oni s njim vrše INFORMATIVNI razgovor!! Pa ovo je uvreda i za prosječnu pamet!! Da sam ja vozio 12 preko ograničenja i ja bih bio pozvan na obavijesni razgovor. Stvarno se pitam do kad će se ovako bahato ponašati i policija i kriminalci.
Kriminalci će biti bahati dok ih policija ne stisne a to će se desiti kad crnac pobijedi na izborima u BiH.
 
Pored nabrojanih, tuzlanskim ulicama i kaldrmama caruju i sljedeći razbojnici: Arslan Kavgić, Senad Habibović, Ademir Peleš, Safet Salimović, Irfan Dadanović, Kristijan Botić, Elvis Hamzić, Adnan Požegić, Samir i Beriz Kabilović, Denis Rahmanović, Elvir Sadiković i Dževad Hasić…
 
Dossier:
 
 
HABIBOVIĆ SENAD
- KT. 1479/04 – zbog kriv. djela – Teška tjelesna ozljeda - iz čl. 172 KZ FBIH podignuta optužnica 04.03.2005 godine – suđenje u toku
- KT. 402/05 zbog kriv. djela – Prikrivaje - iz čl. 300 KZ FBIH podignuta optužnica – presuđen 3 mjeseca zatvora uslovno na jednu godinu
- KT. 1268/05 zbog kriv. djela – Teška krivična djela protiv bezbjednosti javnog prometa – iz čl.336. KZ-a F BiH i podignuta optužnica 22.12.2005 godine – suđenje u toku
- KT 2172/05 zbog kriv. djela – Teška krivična djela protiv bezbjednosti javnog prometa – iz čl.336. KZ-a F BiH, podignuta optužnica 29.09.2006 godine – suđenje u toku
- KT. 2091/06 zbog kriv. djela – Laka tjelesna ozljeda - iz čl. 173 KZ FBIH podignuta optužnica 09.01.2007 godine – suđenje u toku
- KT.247/07 zbog kriv. djela – Laka tjelesna ozljeda - iz čl. 173 KZ FBIH podignuta optužnica 24.01.2008 godine – suđenje u toku
- KT 322/08 zbog kriv. djela – Teška tjelesna ozljeda - iz čl. 172 KZ FBIH podignuta optužnica 01.09.2008 godine – suđenje u toku
- KT 413/08 zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje - iz čl. 362 KZ FBIH podignuta optužnica 19.03.2008 godine – suđenje u toku – Pritvorski predmet –
- KT 750/08 zbog kriv. djela – Oštećenje tuđe stvari - iz čl. 293 KZ FBIH podignuta optužnica 05.06.2008 godine – suđenje u toku
- KT 1079/08 zbog kriv. djela – Prikrivanje - iz čl. 300 KZ FBIH podignuta optužnica 22.09.2008 godine – suđenje u toku
- KT 1818/08 zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje - iz čl. 362 i kriv. djelo – Teška tjelesna ozljeda – iz čl. 172 KZ FBIH podignuta optužnica 10.09.2008 godine – presuđen 10 mjeseci zatvora – pritvorski predmet
- KT 2042/08 zbog kriv. djela – Izazivanje opće opasnosti - iz čl. 323 KZ FBIH – neće se narediti provođenje istrage
- KT 2379/08 zbog kriv. djela – Ucjena- iz čl. 296 KZ FBIH podignuta optužnica 13.11.2008 godine – suđenje u toku – pritvorski predmet
- KT 2745/08 zbog kriv. djela – Laka tjelesna ozljeda - iz čl. 173 KZ FBIH naredba o provođenju istrage
 
SADIKOVIĆ ELVIR
- KT. 1896/07 zbog kriv. djela – Laka tjelesna ozljeda - iz čl. 173 KZ FBIH – podignuta optužnica
- KT 1227/08 zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje - iz čl. 362 KZ FBIH neće se narediti provođenje istrage
 
HASIĆ DŽEVAD
- KT. 304/06 zbog kriv. djela – Oštećenje tuđe stvari - iz čl. 293 KZ FBIH podignuta optužnica – presuđen
- KT 2200/07zbog kriv. djela – Teška tjelesna ozljeda - iz čl. 172 KZ FBIH podignuta optužnica – presuđen
- KT 750/08 zbog kriv. djela – Oštećenje tuđe stvari - iz čl. 293 KZ FBIH podignuta optužnica – suđenje u toku
- KT . 908/08 zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje - iz čl. 362 KZ FBIH podignuta optužnica – suđenje u toku
- KT 1004/08 – prikupljanje potrebnih izvještaja
- KT 1079/08 – naredba o provođenju istrage – obustavljena istraga
 
VANTIĆ OSMAN
- KT. 607/06 zbog kriv. djela – Teška tjelesna ozljeda - iz čl. 172 KZ BiH naredba o provođenju istrage
- KT.1902/06 zbog kriv. djela – Razbojništvo - iz čl. 289 KZ FBIH – naredba o provođenju istrage – pritvorski predmet
- KT. 1531/07 zbog kriv. djela – Samovlašće - iz čl. 370 KZ FBIH podignuta optužnica – suđenje u toku –
- KT. 453/08 zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje - iz čl. 362 KZ FBIH – naredba o provođenju istrage
 
DADANOVIĆ IRFAN
- KT. 2131/05 zbog kriv. djela – Teška krađa - iz čl. 287 KZ FBIH podignuta optužnica – presuđen
- KT. 1932/08 zbog kriv. djela - Neovlašteno bavljenje određenim zanimanjem - iz čl. 364 KZ FBIH – naredba o provođenju istrage
POŽEGIĆ ADNAN
- KT. 970/08 zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje - iz čl. 362 KZ FBIH – neće se narediti provođenje istrage
- KT. 2504/08 zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje - iz čl. 362 KZ FBIH – naredba o provođenju istrage – pritvorski predmet
 
LJUBANOVIĆ ELDAR
- KT.451/08 – zbog kriv. djela – Ubistvo – iz čl.166. u vezi sa čl.28. KZ FBiH i kriv. djela – Izazivanje opće opasnosti – iz čl.323. KZ FBiH – podignuta optužnica – sudjenje u toku.
- KT.2037/06 – spojen sa KT.698/07
HAMZIĆ ELVIS
- KT.642/08 – zbog kriv. djela – Ubistvo – iz čl.166. KZ FBIH – podignuta optužnica – presudjen – žalba tužioca
- KT.2504/08 – zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje - iz čl.362. KZ FBiH – naredba o provodjenju istrage
 
BALIJAGIĆ ADO
- KT. 791/06 – zbog kriv. djela – Laka tjelesna ozljeda – iz čl. 173. KZ FBiH, podignuta optužnica
- KT. 1866/07 – zbog kriv.djela – Laka tjelesna ozljeda – iz čl. 173. KZ FBiH, podignuta optužnica – suđenje u toku
- KT. 562/08 – zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje – iz čl. 362. KZ FBiH, podignuta optužnica
- KT.1354/08 – zbog kriv.djela – Teška krađa – iz čl. 287. KZ FBiH, prikupljanje potrebnih izvještaja
- KT. 1367/08 – zbog kriv.djela - Laka tjelesna ozljeda – iz čl. 173. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage
- KT. 2800/08 – zbog kriv.djela – Ugrožavanje sigurnosti – iz čl. 183. KZ FBiH, prikupljanje potrebnih izvještaja
- KT. 2943/08 – zbog kriv.djela – Nasilničko ponašanje – iz čl. 362. KZ FBiH, izvještaj o učinjenom krivičnom djelu
- KT. 2974/08 – zbog.kriv.djela – Ugrožavanje sigurnosti – iz čl. 183. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage
 
AVDIĆ AMIR
- KT. 2011/05 – zbog kriv.djela – Nedopušteno držanje oružja ili eksplozivnih tvari – iz čl. 371. KZ FBiH, obustavljen postupak
- KT. 1902/06 – zbog kriv.djela – Razbojništvo – iz čl. 289. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage
- KT. 2214/06 – zbog kriv.djela – Pripremanje krivičnog djela – iz čl. 339. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage – obustavljena istraga
- KT. 322/08 – zbog krvi.djela – Laka tjelesna ozljeda – iz čl. 173. KZ FBiH, podignuta optužnica
- KT. 453/08 – zbog kriv.djela – Nasilničko ponašanje – iz čl. 362. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage
- KT. 603/08 spojen sa KT. 627/08
- KT. 627/08 – podignuta optužnica
- KT. 1818/08 – zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje – iz čl. 362. KZ FBiH, Teška tjelesna ozljeda – iz čl. 172. i kriv.djela – Teška krađa – iz čl. 287. KZ FBiH, podignuta optužnica
 
SELIMOVIĆ KEMAL
- KT. 3075/08 – zbog kriv.djela – Ubistvo – iz čl. 166. KZ FBiH, kriv.djela – Teška tjelesna ozljeda – iz čl. 172. KZ FBiH i kriv.djela – Izazivanje opće opasnosti – iz čl. 323. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage – podignuta optužnica
- KT. 2746/08 – zbog kriv.djela – Šumska krađa – iz čl. 316. KZ FBiH, izvještaj o učinjenom krivičnom djelu
- KT. 2051/08 – zbog kriv.djela – Nasilničko ponašanje – iz čl. 362. KZ FBiH, podignuta optužnica – suđenje u toku
- KT. 2075/05 – zbog kriv. djela – Prikrivanje – iz čl. 300. KZ FBiH, podignuta optužnica – presuđen
- KT. 887/06 – zbog kriv.djela – Laka tjelesna ozljeda – iz čl. 173. KZ FBiH, podignuta optužnica - presuđen
- KT. 313/06 – zbog kriv.djela – Teška tjelesna ozljeda – iz čl. 172. KZ FBiH, podignuta optužnica – presuđen
 
KAVGIĆ MUHAMED
- KT. 1535/05 – zbog kriv.djela – Silovanje – iz čl. 203 KZ FBiH, podignuta optužnica – presuđen – pritvorski predmet
 
HADŽIĆ MERSED
- KT. 3075/08 – zbog kriv.djela – Ubistvo – iz čl. 166. KZ FBiH, kriv.djela – Teška tjelesna ozljeda – iz čl. 172. KZ FBiH i kriv. djela – Izazivanje opće opasnosti – iz čl. 323. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage – pritv po pronalasku
- KT. 1494/06 – zbog kriv. djela - Teška tjelesna ozljeda – iz čl 172. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage- obustavljena istraga
 
BOTIĆ KRISTIJAN
- KT. 101/00 – zbog kriv. djela – Ubistvo – iz čl. 171. KZ FBiH, podignuta optužnica – presuđeno – pritvorski predmet
 
MEHIĆ SAMIR
- KT. 101/00 – zbog kriv. djela – Ubistvo – iz čl. 171. KZ FBiH, podignuta optužnica – presuđeno – pritvorski predmet
- KT. 698/07 – zbog kriv. djela – Nasilničko ponašanje – iz čl. 362. KZ FBiH, podignuta optužnica – suđenje u toku
 
KAVGIĆ ARSLAN
- KT. 1535/05 – zbog kriv.djela – Silovanje – iz čl. 203. KZ FBiH, podignuta optužnica – presuđen – pritvorski predmet
 
DURAKOVIĆ MIREL
- KT. 3753/03 – zbog kriv.djela – Razbojništvo – iz čl. 289. KZ FBiH, podignuta optužnica – suđenje u toku
- KT. 125/04 – zbog kriv.djela – Pripremanje krivičnog djela – iz čl. 339. KZ FBiH, podignuta optužnica – suđenje u toku
- KT. 141/04 – zbog kriv.djela – Učestvovanje u tuči – iz čl. 174. KZ FBiH, podignuta optužnica – presuđen
- KT. 194/04 – zbog kriv.djela – Protivpravno oduzimanje slobode – iz čl. 179. KZ FBiH, obustava nakon optužnice
- KT. 2891/08 – zbog kriv.djela – Razbojništvo – iz čl. 289. KZ FBiH i kriv.djela – Ugrožavanje sigurnosti – iz čl. 183. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage
 
SALAHOVIĆ DAMIR
 
- KT. 3703/03 – zbog kriv.djela – Neizvršavanje sudske odluke – iz čl. 351. KZ FBiH, naredba o provođenju istrage – naredba o obustavi istrage
- KT. 197/04 – zbog kriv.djela – Porezna utaja – iz čl. 273. KZ FBiH, podignuta optužnica – presuđen
- KT. 1226/08 – zbog kriv.djela – Krivotvorenje isprave- iz čl. 373. KZ FBiH, podignuta optužnica
- KT. 2891/08 – zbog kriv.djela – Iznuda – iz čl. 295. KZ FBiH i kriv.djela – Ugrožavanje sigurnosti – iz čl. 183. KZ FBiH, izvještaj o učinjenom krivičnom djelu
 
 
 
Besnik Ismaili Damir Mehic Bibi Tasim Kucevic - MONSTRUM Damir Salahovic Mirso Svicarac Mirel Durakovic Inspektor Davor Blagojevic Osman Vantic i Amir Avdic Kemal Selimovic
24.04.2009.

BUM OTKRIVA

KOLIKO KOŠTA IZLAZAK IZ BH ZATVORA
 
 
 
Edin Avdić slobodu platio 15.000 KM
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Kriteriji za uslovno puštanje na slobodu su: da osuđenik mora izdržati polovicu kazne, imati primjerno ponašanje u zatvoru i biti dobro prevaspitan X Međutim, pravilo je koliko para daš, toliko ćeš dobiti slobode
 
Glavna tema proteklih dana u BiH bila je peticija, zatvorenika iz kazneno-popravnih zavoda u Zenici, Tuzli, Sarajevu i Busovači, koju su uputili Uredu visokog predstavnika, predsjednici i potpresjedniku Federacije BiH Borjani Krišto, Mirsadu Kebi i Spomenki Mičić, te federalnom ministru pravde Feliksu Vidoviću. Naime, oni su tražili jednaku primjenu instituta uslovnog otpusta na sve osuđenike, koji su zadovoljili kriterije za prijevremeno puštanje na slobodu. Kriteriji za uslovno puštanje na slobodu su: da osuđenik mora izdržati polovicu kazne, imati primjerno ponašanje u zatvoru i biti dobro prevaspitan. Međutim, broj osuđenika, koji su unazad desetak godina iskoristili to zakonsko pravo mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Kod nas je, inače, sve naopako, pa i u ovom slučaju. Naime, po pričama mnogih zatvorenika, ali i u slučajevima, koje smo do sad mogli vidjeti zakon se ne poštuje, već cifra, koju osuđenik ponudi. Što znači, da ona stara narodna: “Para vrti gdje burgija neće” ima mjesta.
U našoj državi se, po svemu sudeći, funkcioniše po sistemu, koliko para, toliko muzike, ili koliko love, toliko opraštanja kaznenih djela poput ubistava, monstruoznog silovanja i iživljavanja… to jeste slobode. Znači, koliko daš para, toliko će ti se mjeseci oprostiti, a mjesec je 1000 KM, pa ko voli nek’ izvoli. Sve bi to bilo divno i krasno, kada bi ti slobodni robijaši, koji izlaze na ulice, bili prevaspitani, to jeste promjenjeni. Međutim, može li se ubica promjeniti, ili silovatelj - psihopata, koji svoju žrtvu pretuće i vrši nuždu po njoj, te je tjere da to jede i pije može biti normalan čovjek… To možemo saznati tek onda, kada nam takav robijaš ubije dijete, ili siluje kćerku. Na žalost, tada će biti kasno, ali surova stvarnost je da se upravo takvi ljudi puštaju na prijevremenu slobodu.
 
 
Monstrum
 
Tako će se 15.06.2009. godine na slobodi naći i monstruozni silovatelj Edin Avdić (osuđen zbog seksualnog nasilja, rijetko zabilježenog po svojoj brutalnosti, na samo pet godina zatvora, op.a.) iz Sarajeva, kojem je višegodišnja kazna odlukom članova komisije smanjena za 15 mjeseci. Inače, Avdić je uprkos težini djela, koje je počinio, samo godinu dana boravio u Popravnom zavodu u Zenici, nakon čega je premješten u zatvor poluotvorenog tipa na Igman. Poslije toga, počeo je raditi u špediterskoj firmi Cemal šped u Sarajevu, koja je inače u vlasništvu njegovog brata. Po Sarajevu se uveliko priča, da je Avdić (njegov brat, op.a.) za svoju slobodu platio 15.000 KM. Glavni razlog ovoj priči je odbijanje apelacije za uslovno otpuštanje, koju je Avdić prije nekoliko mjeseci poslao Ustavnom sudu BIH. Oni su obrazložili da mu je, uzme li se u obzir brutalnost i poniženje, koje je pretrpjela njegova žrtva, izrečena primjerna kazna. Nakon toga, kao grom iz vedra neba, članovi Komisije ( Feliks Vidović, Ignjacio Dodok…) za uslovni otpust su ga pomilovali i oprostili još 15 mjeseci, koje je trebao odležati.
Niko se ne miješa u rad Komisije za uslovni otpust, ali šta je onda s ljudima, koji leže za manja krivična djela i zatvorenici su A kategorije? Šta je sa Silvadom Lilićem Bucom? Momkom, koji je više od osam godina u zatvoru, a poslao je molbu (na nagovor vaspitača Drece Hamida, op.a) Komisiji za uslovni otpust. Hoće li mu članovi Komisije izaći u susret i pomilovati ga, jer mu je ostala samo jedanaest mjeseci od izrečene kazne od devet godina?
 
A kategorija
 
-         Osuđen sam 2001. godine zbog pljačke pošte na Alipašinom Polju, na devet godina zatvora. Tada sam bio mlad i glup, te htio glumiti mangupa. Znam da sam pogriješio, a ta greška me je skupo koštala. Moja majka je vratila novac koji je stečen krivičnim djelom, a ja sam morao biti kažnjen zbog svoje gluposti. Ležao sam u zeničkom zatvoru, a 2003. godine, da bi stekao klasifikacionu grupu A počeo sam raditi u stolariji. Malo poslije toga sam se povrijedio na stolarskoj mašini i ostao trajni invalid. Tada je sudski vještak dokazao da je mašina bila neispravna i poslije mog oporavka stičem grupu A, i nastavljam raditi lakše poslove. Tamo završavam i osnovnu, ali i upisujem srednju Saobraćajnu školu, smjer vozač. Zahvaljujući mom zalaganju u radu i ponašanju, bivam prebačen u poluotvoreni tip KPZ Sarajevo. Tamo nastavljam s A grupom i školovanjem, a od Uprave bivam često nagrađivan s dopustima, koje redovno provodim u krugu porodice, tačnije s majkom, koja živi sama i djevojkom. Sve troškove oko mog školovanja snosi moja majka, koja radi kao taxi vozač punih 40 godina. Po mom izlasku iz zatvora, ona automatski ide u penziju, jer ima 64 godine starosti, a licenca čiji je ona vlasnik zakonski prelazi na mene, i ja počinjem s radom. Planiram i osnovati bračnu zajednicu s djevojkom, s kojom sam vjeren već tri godine – ispričao je za BUM Silvad Lilić i dodao, da je skoro izgubio svaku nadu da bi mu zatvorska kazna mogla biti smanjena, zapravo preinačena u uslov. 
Veli da ga boli, i to što čuje, da se priča o plaćanju slobode, jer on nema novca, kojim će kupiti prijevremenu slobodu i dodaje, da, ako ne dobije uslovni otpust, neće posustati.
 
- Izdržao sam u zatvoru osam godina, pa izdržaću i tih jedanaest mjeseci, jer znam da me na polju čeka majka, djevojka, sestre… Čeka me jedan normalan život, a dok se to ne desi, trudiću se da i dalje budem uzoran i čestit prema ljudima, koji rade u KPZ-u Sarajevo. Kao maloljetnik sam izgubio obraz, pa sam ga uspio vratiti… Sad’ kad bi i glava pala, ne bih ga dao – veli Lilić na kraju. 
 
 
  
Iživljavanje
Dvanaestog septembra 2005. godine, život mlade, tada dvadesetčetverogodišnje Tuzlanke Amele B. (kćerke visokopozicioniranog policijskog dužnosnika, op.a) pretvorio se u pakao. Ona je silovana, premlačena i zlostavljana, na način kakvog teško može smisliti i najmračniji um. Za iživljavanje, koje se dogodilo u jednoj kući u živiničkom naselju Sjever, Amela je tada policiji prijavila Arslana Kavgića iz Živinica, inače vlasnika diskoteke "Ax arena", i njegovog prijatelja Edina Avdića iz Sarajeva. Obojica su uhapšeni i osuđeni na tri, odnosno pet godina zatvora.
Njena potresna priča obišla je tada BiH, ali i cijeli region, i izazvala zgražavanje, ali i divljenje prema hrabrosti ove mlade Tuzlanke, koja je nakon svega štoje prošla, pretučena i skoro nepokretna, odlučila iznijeti u javnost stvari, koje su joj tada radili monstrumi, Edin Avdić i Arslan Kavgić  
-         Za ono što su mi uradili ne postoji dovoljna kazna. Zbog toga sam odlučila da javno ispričam sve što se dogodilo. Zbog njih, da se zna kakve zvijeri žive pored nas, ali i zbog drugih djevojaka koje su možda bile u sličnoj situaciji, a nisu imale hrabrosti da to prijave policiji. Želim javno progovoriti i zbog majki i očeva i reći im da se ovo može dogoditi i njihovoj djeci. Sve je počelo na prijateljskom druženju u diskoteci "Ax arena" u Živinicama.
- Arslan i Edin su bili moji poznanici. S još jednom djevojkom i mladičem sjedila sam s njima u Arslanovoj diskoteci. Vrlo često su svi ustajali i telefonirali, odlazeći zbog glasne muzike od stola. U jednom trenutku za stolom smo ostali Arslan, Edin i ja. Edin me je uzeo za nogu i pokušavao ljubiti. Protivila sam se tome, ali je on sve više navaljivao. U jednom trenutku, kako bih prekinula tu situaciju, bacila sam čašu. Ona ga je pogodila i rasjekla mu obraz. Milion puta sam te večeri ponovila, da nisam imala namjeru da ga pogodim, ali to nije dopiralo do njega. Skočio je i počeo me tuči. To je trajalo minutu-dva, nakon čega sam napustila diskoteku. Edin me je stigao ispred diskoteke i nastavio udarati. Tražila sam zaštitu od Arslana. On se okrenuo i rekao mi: "Edin je moj prijatelj i ako on kaže da te ubijem, ja ću te ubiti". To je gledalo sedam momaka i radnik na obezbjeđenju diskoteke, ali niko ništa nije poduzeo. Uz prijetnju pištoljem, Edin me je strpao na zadnje sjedište automobila. Krenuli smo negdje i Edin se cijelo vrijeme okretao, govorio da sam drolja, kurva, kučka … i tukao me. Cijelo vrijeme je mahao pištoljem i govorio da će me izrešetati. Dovezli su me u neku kuću. Edin je dezinfikovao povredu na obrazu i počeo mi prijetiti da će me isjeći makazama, jer jedino to kučke zaslužuju. Nakon što ga je Arslan malo smirio, rekao mi je da odem u kupatilo da se malo sredim, jer sam bila prljava i pocjepana od tuče ispred diskoteke. Mislila sam da će se sve na tome završiti i da će me nakon toga pustiti. Međutim, tek tada počinje pravi horror. Edin je ušao u kupatilo za mnom i uz stalne prijetnje natjerao me da se skinem i oralno ga zadovoljim. U kupatilo je došao i Arslan i natjerali su me da to radim obojici istovremeno. Nakon toga su me odveli u sobu i silovali. Cijelo vrijeme su me zvjerski tukli i tjerali da se pretvaram da uživam, i govorili da je šteta što ne mogu uživati kao oni. Često sam gubila svijest, ali ni to ih nije moglo osvjestiti. Kada bi Edin vidio suze u mojim očima, pobjesnio bi i još više me tukao. U jednom trenutku Edin je počeo mokriti po meni, tražeći da gutam njegovu mokraću. To je bilo strašno, ne samo da su me silovali, oni su me ponizili kao čovjeka. Obojica su bili drogirani i pijani, a moje molbe da prekinu s iživljavanjem nisu dopirale do njih. Umjesto toga slijedila bi nova serija udaraca. Činilo mi se da na trenutak mogu doprijeti do Arslana, koji je, ako se to uopće može tako nazvati, bio normalniji. Ali, ni to nije imalo nikakvog efekta.
Iživljavanje nad njom, uz kraće pauze, prema Amelinoj procjeni trajalo je više od osam sati. Na kraju, kada je mislila da se više ne može pomaknuti, Avdić ju je odvukao u kupatilo, ponovo silovao, a onda, kao da je to sasvim normalna stvar, legao u jakuzi da se relaksira. Dok se Avdić relaksirao, a Arslan bio na drugom spratu, Amela je smogla snage i iskoristila priliku za bijeg. Zaustavila je taksi i odvezla se u Tuzlu.
-         U bolnici su mi četiri i po sata sanirali povrede. Osim povreda po cijelom tijelu, krvavih podliva, nagnječenja rebara, povrijeđena mi je kičma i vrat…
-         Tjelesne povrede će proći, ali mi ostaje da živim s traumom… Pokušali su slomiti moj ponos, ali nisu uspjeli i ja ću se do posljednjeg trenutka svog života, uz podršku svojih roditelja i prijatelja, boriti da ih stigne zaslužena kazna – pričala je tada Amela, koja se, inače, školovala da pomaže traumatiziranim i hendikepiranim osobama.
 
Borila se Amela, ali njen katil je dobi samo pet, odnosno tri godine zatvora. Njen katil će se uskoro naći na slobodi, a ako se kojim slučajem njegov mračni um ponovo probudi, sigurno neće doći do kćerki članova Komisije za uslovnih otpust, jer su ih vjerovatno, dobro zaštitili. Što se tiče naše djece, e, mi ćemo se već nekako snaći…  
 
 
11.04.2009.

SARAJEVSKI DUPLI ZRAK

EXCLUSIVE
 
 
 
Ko Džibi smješta
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
Momci, koji preko noći žele postati face, steći ogromno bogastvo, te svojim postupcima puniti medijske stupce brzi su na obaraču. Skloni su čestom mjenjanju dresova, reketiranju, dilanju herioina, postavljanju eksploziva i igri koja se zove “sarajevski dupli zrak”. Po riječima osobe, koja je nekada bila jedna od žečih likova u sarajevskom podzemlju, a koja se poslije rata povukla, to znači da klošarčići, koji žele biti veliki krimosi jedva čekaju da se dvije ekipe posvađaju.
 
-         Oni tada stupaju na scenu. Odlaze pred kuće, avlije, radnje… momaka, koji su u svađi, te bacaju eksplozive, kako bi ovi pomislili da im je to uradio neko s kim su se posvađali. Tako prave nerede po gradu i padaju mrtve glave bez razloga, dovode građane u opasnost, a oni poslije hajruju i iživljavaju se. Najveća tuga je u tome, što sve to murija vidi, a ne reaguje.
 
Kako se priča po sarajevskoj Čaršiji, oni, koji se u posljednje vrijeme najviše izdvajaju u svemu tome su, Almer Inajetović, nekada je bio veoma blizak Ismetu Bajramoviću Ćeli, Sulejman Jasika – Sule, Haris Drljo, Kenan Čavak, Dino Čehajić Bubuljica i Edževit Zekić Zemo. Posljednja trojica su bliska Amiru Pašiću Faći, a i iza sebe imaju dijela kao Branko Čopić. Naime, Dino Čehajić Bubuljica je, po riječima njegovih havera, u avliju Nedžiba Spahića Džibe bacio bombu, dok mu je Kenan Čavak zapalio auto, jer je Džiba, navodno, izlazio s njegovom bivšom djevojkom. Inajetović je, pak, jak samo na riječima, pa redovno na sarajevskoj Baščaršiji zabavlja prolaznike, jer pse lutalice naziva Džiba i Žuti ( Nedžib Spahić Džiba i Muhamed Ali Gaši, op.a.). Zemo je poznat po ulozi svjedoka pokajnika, prijetnjama novinarima, ali i ženama, čiji su muževi u zatvoru.
 
-         Opasni momci taj Almer, Sule i Drljo, nema šta… ha,ha,ha… A boje se Džibine sijene, jer znaju da je on sarajevski kum. Nedavno su kod Ćolpe na Bazenima pokazali svoju hrabrost. Naime, dernečili su i tražili da se pjeva samo za njih, a kada su vidjeli da Džiba ulazi u restoran, nije se znalo kud koji bježi. Čak su ih kuhari, kroz stražnji izlaz izveli na polje. Nisu znali kuda će pobjeći, te su okrenuli prema Kozijoj Čupriji i tamo se spustili na Bistrik. Psi laju, a kada trebaju ujedati, uhvate se noge. Znaju oni da Džiba ima veliku petlju, te da se ne boji nikoga živog na ovom svijetu. Nije se bojao ni Delalića, ni Bajramovića… a nikada nije bio u tim kriminalnim vodama kao oni. Iz straha mu bacaju bombe, zapaljuju auta, ošacuju ga… - ispričao je za BUM jedan žestok sarajevski momak.
 
 
 
 
Hm...
11.04.2009.

PONOVO SE ZAGRIJAVA SARAJEVSKI ASFALT

 
 
 
Don Faćo revolveraš od kečapa
 
 
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
Kako se predao Amir Pašić Faćo X Ko reketira sarajevske gazde i invalide SPID-a X  Ko štiti Faću
 
 
 
Nedavno se, nakon mjesec dana skrivanja (redovnog javljanja advokatima, jednom mediju, te, kako se priča po gradu, i tužitelju Olegu Čavki, ali i slanja sms poruka neprimjerenog sadržaja, upućenih autorici ovog teksta, op.a.) FMUP-u, predao Amir Pašić Faćo poznatiji pod nadimkom (kojeg je sam sebi dao op.a.) Sem Kleper. Pašić je javnosti, poznat po svom debelom kriminalnom dosijeu, ali i kao krunski svjedok Tužilaštva, tačnije tužitelja Olega Čavke u slučaju Muhameda Ali Gašija (Faćo je Muhameda optužio za ubistvo Ramiza Delalića Ćele) i ostalih osumnjičenih za navodno udruživanje u zločinačku organizaciju. Inače, Faćo je poput velikog krimosa, u FMUP stigao u osam sati ujutro, i to bez advokata, ali je zato obavjestio elekronske medije, koji su i snimili njegovu slavnu predaju.
Pašić je potom predat Kantonalnom sudu u Sarajevu, gdje mu je sudija za prethodni postupak odredio jednomjesečni pritvor, a nedugo zatim iz sarajevskog Centralnog zatvora prebačen je u zenički, zbog čega, to znaju ljudi koji rade u Tužilaštvu.
 
Pucnjave
 
Podsjetimo, Pašić je glavni akter pucnjave i razbojništva, koji su se nedavno desili na Bistriku, pri čemu je lakše ranjen Alen Grbo. Naime, po tvrdnji Grbe, Faćo je 25. februara iz pištolja pucao u njega, dok mu je on bio okrenut leđima, a zatim mu oteo 900 KM. U Pašićevom društvu su tada bili i Edževid Zekić Zemo, Almer Inajetović i Sulejman Jasika Sule, koje je policija odmah uhapsila, ali su ( kao što smo inače i navikli, kada je u pitanju ažurnost našeg Tužilaštva op. a.), nakon saslušanja pušteni na slobodu. Podsjetimo, Almer Inajetović i Sulejman Jasika, su nedavno pretukli i Ćamila Ćameta Bibera, te mu tom prilikom uzeli 500 KM. Po Biberovim riječima njih je poslao Faćo, koji mu je davao 5000 eura da povuče tužbu protiv njega, i dobro popljuje Gašija. Kada je to Biber odbio, oni su ga pretukli. Policija ih je i tada uhapsila, ali su opet pušteni, čak je i jedan advokat najavio tužbu protiv inspektora PU Stari Grad, Fatmira Hajdarevića. Vjerovatno zbog toga što ima petlju da strpa sitne kriminalce iza brave, ili što živi na pošten način, to jeste onako kako mu zakon nalaže.
Kako se u Sarajevu pucnjave i razbojništva događaju veoma često, Tužilaštvo (policija dobro odrađuje svoj posao, ali ih tužitelji nakon uzimanja izjava puštaju na slobodu, jer su oni vjerovatno svoju djecu dobro zaštitili, op.a.) bi konačno moralo poduzeti konkretne mjere za razbijanje kriminalnih grupa budući da ih u Sarajevu ima raznih vrsta, podijeljenih uglavnom po području s kojeg dolaze na: domaću sarajevsku, sandžačku, albansku, ali i druge.
 
Transferi
 
Inače, Faćo (sklon čestom mijenjanju dresa op.a.) je prije nekoliko godina dospio u crne hronike zahvaljujući svom transferu, možda i najzanimljivijem u poslijeratnom underground Sarajevu: iz ekipe Muhameda Alija Gašija vratio se u pratnju svog ratnog komandanta Ramiza Delalića Ćele. I tu ne bi bilo ništa čudno da upravo Gaši i Delalić nisu bili godinama dva najljuća neprijatelja. A Pašićev prelaz odigrao se u vrijeme njihovog žestokog sukoba u Istanbulu, koji se desio prije nekoliko godina (o čemu je BUM pisao u jednom od svojih prošlih brojeva). Podsjećanja radi, u to vrijeme Delalić se od bh. policije krio u Turskoj, a Gaši je s društvom, u kome je bio i Pašić, otputovao za Istanbul. I tako su se sreli, a Delalić je napao Gašije (Muhameda i Aziza, op.a). Poslije toga, sukob se iz Istanbula prenio i na sarajevske ulice gdje je trajao godinama, ali su se ipak pomirili pred Delalićevu smrt, i to u kući Nezira Bajraktarija Žutog. Njihovom pomirenju svjedoče i pripadnici PU Ilidža, koji su se tu noć, odnekud ( a otkud sami Bog zna, i naravno Ramiz Delalić Ćelo, op.a) stvorili pred Bajraktarijevom avlijom. No, vratimo se Amiru Pašiću Faći. 
 
Ko je Faćo

Amir Pašić Faćo, rođen je 27. marta 1971. godine u Sarajevu (majka Nena odrasla u Domu za napuštenu djecu u Kruševcu, a kasnije prodavala cvijeće na Markalama, dok je mali Faćo, rastao u kartonskoj kutiji ispod stola i otac Sućo, op.a.) i akter je nekoliko pucnjava.
Prema vlastitom priznanju, jedno vrijeme družio se s ubijenim Taibom Torlakovićem (ubijen u eksploziji svog automobila 16. 01.2004.godine na Stupskoj Petlji, op.a.) potom i s Muhamedom Alijem Gašijem.
Nakon ubistva Torlakovića, za šta je Pašić javno optužio Gašija (u Sarajevskom podzemlju se uveliko priča da je upravo Faćo tipovao Torlakovića i to po naređenju Ramiza Delalića Ćele, a i mogu se čuti priče, da ga je nakon njegove đenaze zvao na mobitel i pitao se zašto je ovo Taib nedostupan, toliko o njegovom prijateljstvu, op.a.) priklanja se Delaliću, koji je ubijen u junu 2007. godine. Faćo je bio jedna vrsta vjernog pratioca koji, se nije libio da poteže oružje, i po mogućnosti puca, onda kada mu neko okrene leđa.
Upućeniji u aktivnosti Amira Pašića Faće tvrde da mu se nikada nije moglo dokazati da se bavio tzv. konkretnm kriminalom, reketom ili drogom (a njegove poslove najbolje poznaju sarajevske gazde većinom iz Strarog Grada, koje je redovno obilazio i uzimao reket, kako bih ih navodno zaštitio, ali i ekipa sportskog društva invalida SPID, od čijih tombola bingo, nakon Delalića, on uzima reket op.a.).
Pašić je bio uhapšen zbog učešća u pucnjavi kod Begove džamije u Sarajevu, 28. septembra 2007., u kojoj je teško ranjen Amir Kasumić. S Pašićem je tada bio Delalićev prijatelj Elvis Hodžić (uhapšen na skijanju-šana u Austriji, op.a.), za kojim je bh. vlast bila raspisala potjernicu za prošlogodišnju pucnjavu u "Incognitu", gdje je teško ranjen Fatmir Mujaj.
Faćo je, takođe, više puta bio meta napada. Ranjen je u pucnjavi na Koševskom Brdu u avgustu 2005., a s njim je tada bio Delalić, a i poznato je da u junu 2007. pucano na njega ispred kafića "Hacienda". On čak tvrdi da je sedam puta ranjavan, navodno dva puta prije rata, tri u ratu i dva puta poslije.
Inače, samo što je, nakon ranjavanja, izašao iz bolnice, 20. juna 2007. Faćo je u Radićevoj ulici pucao u Kenana Katicu, a za to je dobio uslov za nanošenje teških povreda Katici. Sud je usvojio sporazum o priznaju krivice, pa je Pašić dobio dvije godine zatvora, koje ne bi trebao odslužiti ako za tri godine ne počini novo krivično djelo. Počinio je isto, samo što je sada zaštićeni svjedok (dobio je imunitet od Tužilaštva, op.a.), koji kako se priča navodno posjeduje kompromitirajuće snimke tužitelja Olega Čavke. Navodno, riječ je o nekim snimcima načinjenim u motelu “Alemku”, pa možda mu i ovaj put bude oprošteno (tako da možemo očekivati da sutra zapuca u leđa naše djece op.a.).
Prema informacijama Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, od 2004. do oktobra 2007. godine protiv Pašića je podneseno 15 prijava, a u ovom periodu osuđen je samo jednom u to na uslovnu kaznu.
 
 
 
 
 
Faćini biseri
 
Ljudi iz sarajevskog podzemlja, nakon Faćinih ispada i pojavljivanja u medijima, te prozivanja Islamske zajednice, Senada Šahinpašića Šaje, Fahrudina Radončića, Emina Švrakića, Gašija i mnogih drugi, i to večinom bez razloga, odvezali su jezik i u javnost počeli iznositi njegove dogodivštine, ali i potvrdili da je Faćo mnogim sarajevskim žestokim momcima služio za šprdnju .Za ovaj put, izdvojili smo nekoliko.
 
-         U kafiću Princeza, kod Niske Karkelje sjedili su Faćo, Eve i Nisko. Uveliko se cugalo, a Faćo je bio našmrkan – oduzet k’o stoka, te je zasp’o. Nisko i Eve su ga posuli kečapom, te probudili i kazali da je bila pucnjava i da je ranjen u stomak. Onako našmrkan nije znao šta se dešava, te je poč’o skoro plakati, kad’ je po stomaku ugledao crvenu tečnost. Vrišteći im je rekao da ga voze na CUM jer bi mogao umrijeti. Strpali su ga u auto i dvezli gore, dok je Faćo cijelo vrijeme kukao kako ga boli i da će umrijeti. Ljekari na CUM-u su plakali od smijeha kada su vidjeli o čemu se radi, dok je on uporno od njih tražio da mu spase život – ispričao je za BUM- Ćamil Biber i dodao: - On je uvijek bio budala. Naučio je od Delalića da rahmetli Aliju Izetbegovića, naziva imenom Aleksa, pa je cijelo vrijeme govorio da ode do Kovača da pruči Aleksi Fatihu. Uvijek se šprdao s mrtvim ljudima, jer jedino za to ima petlju.
 
Da je zaista služio samo, kako njegovi haveri kažu, za šprdnju, svjedoči i ovaj slučaj.
 
-         Sem Kleper, kako sam sebe naziva, jednom je za 100 KM, koje mu je dao Muhamed Ali Gaši u cipelama otrčao do Pala i vratio se nazad – pričao osoba bliska Gašiju, koja je željela ostati anonimna, i dodaje da o tome i danas bruji cijela Čaršija.
 
 
 
 
Šmeker
 
- Amir Pašić Faćo je glavni šmeker u gradu, koji radi za FMUP i Tužilaštvo, a kao nagradu za to je dobio opraštanje njegovih napravljenih krivičnih dijela i imunitet. Takav je rođen, čak je i u ratu zakuhavao Cacine momke, a i Juka Prazina ga je otjerao iz jedinice jer je vidio o kakvom se šljamu radi. On je uvalio i Daciće, a ošmekao je i Čolpinog zeta Almira Šaljića. Čak je i svjedoke, koji su trebali svjedočiti u slučaju Nasera Orića, vodio na ručak u restoran Panoramu, kod Olova i isprepadao ih da se ne bi pojavili na sudu. On je veliko zlo u ovom gradu, koje se mnogo osililo. Čak je i javno priznao da je s Dinom Čehajićem i Aldinom Hajdarevićem zapalio kamion, koji je prevozio drogu na Lapišnici jer im je to Delalić naredio, a sve zbog toga što nisu imali tala s njima. Sve to MUP zna, ali ne reaguje, zapravo oprašta mu. Oprošteno mu je i to što je odlazio na izviđanje Šajinog imanja u Ustikolinu, i gledao odakle bi bilo najbolje da mu baci eksplozivnu napravu i digne kompletno imanje u zrak. Odustao je od toga jer niko od momaka, koji ga prate nije htio, a on sam za to nije imao petlju. Ma, Tužilaštvo je u našoj državi postalo buvlja pijaca – rekao je za BUM Ćame Biber.  
 
 
 
 
AMIR PASIC FACO
02.04.2009.

EXCLUSIVE

SVE MALOBROJNIJA SARAJEVSKA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA
 
 
 
Krunski svjedok papak Emir Poljak
 
 
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
 
Specijalnog svjedoka Poljaka, koji navodno sve i svakog zna u srbijanskom podzemlju, niko ne poznaje u beogradskom podzemlju X Ko je ustvari Poljak X Zašto je Ćame razvezao jezik
 
 
Maratonsko suđenje braći Muhamedu Aliju i Azizu Gašiju, te Mirsi Krasniću, Sinanu Ljuci, Enginu Prohi, Edinu Hotu, Muharemu Čauševiću i Amiru Kasumiću, koji su optuženi za pripadništvo '' zločinačkoj organizaciju'', još uvijek se ne privodi kraju, ali se zato Tužilaštvo potrudilo, da dovede nove svjedoke. Veliki je apsurd, što su se neki svjedoci odustali od svjedočenja za odbranu, ali su se onda naprasno pojavili kao svjedoci optužbe. Čudno je da su, Izedin Spahović - Izo, Selim Zulić - Mali Zula, Ćamil Biber Ćame..., se plašili svjedočiti za odbranu, a osokolili i razvezali jezik za Čavku. Ali, o tome ćemo nekom drugom prilikom.Vratimo se svjedočenju.
 
 
Podzemlje
 
Najveće interesovanje izazvalo je svjedočenje Emira Poljaka ( BUM je pisao o krađi dva automobila iz Renta cara Bonvoyage, vlasništvo Amira Kasumića, 2005. i 2006. godine, a istraga se još uvijek vodi, a glavni osumnjičeni je Emir Poljak, op.aut.), inače bliskog prijatelja Ramiza Delalića Ćele. Poljak, kako kaže, trenutno živi u Srbiji, a sudskom Vijeću se predstavi kao veliki kriminalac, tačnije, da je član najačeg klana beogradskog podzemlja.
Za vrijeme svjedočenja Poljak je optužio Muhameda Ali Gašija za mnoga nedjela, ali najinteresantnije je što su svjedoci, tih navodnih Gašijevih nedjela, mrtvi, neki se nalaze u zatvoru, ili su zaštićeni svjedoci. Optužio je Poljak, Gašija za ubistvo Ramiza Delalića Ćele, te pokušaj ubistva Amira Pašića Faće – Sema, za koje je navodno Gaši plaćao srbijanskoj mafiji 300.000 eura, od čega su oni odustali, pa je Muhamed nakon toga, navodno, ipak, pronašao ubice Ljirima Bitićija i Burima Kučija, kojima je platio 100.000 eura za Ćelino i 50.000 eura za Semovo ubistvo.
 
Pričao je Poljak o svom druženju s vođom šabačkog klana Uglješom Ugom Aranitovićem (izrešetan u sačekuši u centru Beograda 19.08.2008.godine, op.aut.), te vođama zemunskog klana Dušanom Spasojevićem Šiptarom (ubijen u srbijanskoj akciji Sablja, 27.03.2003. godine, op.aut.) te surčinskog klana Ljubišom Buhom Čumetom (zaštićeni svjedok pokajnik na suđenju za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića, op.aut.) i najplaćenijim ubicom na Balkanu, Miloradom Ulemekom Legijom (osuđen na 40 godina za učešće u ubistvu srbijanskog premijera Zorana Đinđića 12.03.2003. godine, op.aut.).
Zaista nakon njegovih priča i rečenice: ''Moj šef, koji je trenutno najžešči i najopasniji lik beogradskog podzemlja, odobrio mi je da se pojavim kao svjedok Tužilaštva na Gašijevom suđenju'', mnogi su pomislili da je Emir Poljak, zaista žestok momak i član srbijanskog podzemlja. Čak je i novinare, koji godinama prate crnu hroniku skoro ubijedio u svoju žestinu. Šta drugo reći, nego, Emire svaka čast na manipulisanju... odlično odrađeno.
Jedino od svega što je Poljak izgovorio, a što se ne treba uzimati s rezervom, je njegovo mišljenje da je Delalića ''neko prodao i za to uzeo pare''.
 
-         Za njegov stan u Odobašinoj ulici znale su samo četiri osobe: Muhamed Ušanović Vojvoda, Delalićeva ljubavnica Azra, Aldin Hajdarević i Nezir Bajraktari alijas Safet Krivača. Vremenom će se pokazati ko je prodao - ubio Ćelu – rekao je Poljak.
 
 
Laži
 
Po riječima BUM-ovog izvor, bliskog ljudima, koji se u Srbiji nalaze na drugoj strani zakona, za Emira Poljaka, bar ljudi koje je on spomenuo, nikad nisu čuli, a kamoli kafu popili ili razgovarali. Kako izvor kaže, ne znaju ga čak ni srbijanski klošari, a ni sitni kriminalci.
Da bi provjerili vjerodostojnost Poljakovih riječi, kontaktirali smo i mnoge srbijanske žestoke momke, koji su nama kazali da za Emira Poljaka nikada nisu čuli, pa prenosimo neke izjave.
 
-         Ma kakav, bre, crni Emir Poljak, nikad u životu nisam čuo za njega. Kakve su to gluposti i kakvo crno druženje s pokojnim Ugom, Šiptarom, Buhom. Ma to je, bre, neka budala, čiji je san bio da ih pozdravi, a oni da mu otpozdrave. Takvih ima jako puno... Danas, kada njih nema, mnogi pričaju da su se družili s njima, čak i surađivali. Sve je to smiješno, ali i žalosno jer su ljudi zbog slave spremni na sve. Spominju druženje s facama... neki su mrtvi, a neki u zatvoru, pa to ne mogu demantovati – rekao je za BUM Goran Knežević, koji je inače tetić pokojnog Uge Aranitovića, i koji odlično poznaje ljude iz srbijanskog podzemlja.
 
 
Dobar prijatelj pokojnog Aranitovića, Šiptara i Legije, Sarajlija Muge, koji već duži niz godina živi u Beogradu, takođe je ostao zatečen, kada smo mu prenijeli riječi Emira Poljaka.
 
-         Ko je taj? Nikad čuo. Ma, to je neka seljačina ... papak, koji nema pojma šta priča. Najgori su falševi i dupljaci... Taj nikada u životu nije prišao Ugi, a ni ostalim, koje je spominjao. To je neka budaletina, koja hoće da bude mafijaš, a kako drugo, nego preko leđa najpoznatijih faca iz kriminalnog miljea – kaže Muge.
 
Mrtva usta ne govore, a to Poljak odlično zna. Međutim, šta nakon svega ovoga reći o validnosti svjedoka optužbe Emira Poljaka, i očajničkih poteza da se od rekla - kazala napravi slučaj stoljeća. 
 
 
 
 
Ćame - Eskobar
 
 
Intersantnim se pokazao svjedok Ćamil Biber Ćame, kojeg je pozvala optužba u sklopu izvođenja dodatnih dokaza, a koji se pojavio s tuferom na glavi. Naime, Ćameta su nedivno pretukli Almer Inijatović, Sulejman Jasika – Sule i Haris Drljo, koji su u posljednje vrijeme bliski Amiru Pašiću Faći, te mu uzeli 500 KM. Podsjećanja radi pomenuta trojka zajedno s Faćom, nedavno je na Bistriku u klasičnoj sačekuši napala i na Alena Grbu i uzela mu 900 KM. Grbo je tada i ranjen , i to u momentu kada je bio okrenut leđima, a kako on kaže, u njega je pucao Amir Pašić Faćo, za kojim je raspisana potjernica.
 
-         Puno mi je bilo drago kada sam čuo da je ubijen Ramiz Delalić Ćelo. Zbog njega danima nisam mogao izaći u grad. Ramiz je jedan siledžija i zlo. Nije zaslužio ni dženazu... Žuti je puno pomogao mojoj porodici i na tome sam mu zahvalan… - rekao je Biber.
 
Biber je sudskom Vijeću objasnio da je Sem Kleper koji se spominje u telefonskom razgovoru, koji je vodio s Gašijem, ustvari Amir Pašić Faćo, koji je sebe sam tako nazvao. Na kraju je dodao ako je Faćo Sem Kleper, onda je on Ćeme Eskobar… Također je naglasio da mu je prilikom privođenja u FMUP, sugerirano da ocrni Gašija.
 
Ćamil Biber Ćame je i za BUM razvezao jezik, a u ovom broju prenosimo samo dio onoga što nam je ispričao:
 
- Edin Vranj je stavio ruku na oči, razmakao prste i rekao da će mi biti sve oprošteno, naravno pod uslovom da dobro popljujem i ocrnim Gašije. I Čavka je tražio od mene da pljujem po Gašijima što više. Kada nisu uspjeli u tome, Faćo mi je poslao Almera Inijatovića, Sulejmana Jasiku i Harisa Drlju da me prebiju. Šetao sam psa, i tipovan sam od strane komšije. Došla su njih trojica, uperili pištolje, i rekli da će mi dati 5.000 eura, ako budem pričao svašta protiv šiptara, da mi je tako Faćo poručio. Kada sam odbio Almer me u tjeme udario drškom pištolja, a Drljo me počeo udarati nogama, dok me Jasika držao na nišanu. Ma, razbili su me ko zvečku. Pašić me je nakon toga zvao i prijetio mi da moram povući tužbu protiv njega, što ja nisam htio uraditi. Napao me je da ne bih svjedočio. Rekao mi je i da će mi izbiti oko ako ne povučem tužbu protiv njega.
Faćo je jedno veliko zlo, čitav grad zna da je poslao ljude kod Bibana u kafanu, te po njima poručio da se prenese Gašiju, da će, ako mu plati 150.000 eura, te uzme auto BMW u Tomićevom salonu u Avazovoj zgradi, odustati od svjedočenja i neće se pojavljivati na sudu. Poput Faće je i Bisera Čerimagić, koja ima dogovor s Tužilaštvom, jer su joj obećali nakon svjedočenja vratiti stan i radnju. Doduše, ona se malo dvoumila, ali je na to prisilio njen švaler iz Mostara Vesko. Ništa od njih nije bolji, ni Emir Poljak, koji je cijelo vrijeme lažno svjedočio. Rekao je da je član beogradske mafije, a on jadnik u Prnjavaoru, jednom bivšem Arkanovom snajperisti čuva zološki vrt i kućni mu je sluga…
Gašija volim i kada su ga uhapsili dugo sam tugovao i plaka za njim. Cijelo vrijeme sam izigravao špijuna i družio se s Faćom, da bi znao šta mu on i njegovi psi laju. Sve to imam snimljeno. Znam da su ga Faćo, Dario Jurić i Braco Magaš ošmekali policiji, i rekli u kojem se stanu nalazi na Ciglanama, kada je bila raspisana potjernica za njim. Faćo je često slao Jasiku da izviđa šta se dešava oko Gašijeve kuće, a bio je zadužen za praćenje supruga Muhameda i Aziza Gašija. Jednom je Jasika rekao Faći da samo čeka njegovo odobrenje da ih ubije, ali i da ubije njihovu djecu. Pratili su i Esmi Gaši – Hot, te uveliko razmišljali o otmici njene djece – rekao je na kraju Ćamil Biber Ćame.
 
MUHAMED ALI GASI EMIR POLJAK
16.03.2009.

EXCLUSIVE

ZATVORSKI DANI AMIRA KASUMIĆA
 
 
Šta vam je, nisam ja član mafije
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
Iz murije smo svi bježali, bar u mislima X Gašijeva skupa kafa sikteruša X Kamberu sam svašta nagovorio jer je pedofil, a nisam ga pretukao samo zato što sam bio bolestan X Orić je zatvorenike spartanski uticao
 
Nema ništa gore, nego prav- zdrav završiti iza rešetaka… to nikome ne bih poželio, pa čak ni svom najvećem dušmaninu. Lako je kad znaš da si kriv, onda šutiš jer moraš platiti za svoja djela, ali džehenemske su muke brate, kad znaš da si nevin i da bezveze truhneš u ćeliji – riječi su jednog poznatog sarajevskog žestokog momka, koji se po završetku agresije na BIH, povukao iz kriminalnog miljea. Njegove riječi najbolje razumije Sarajlija Amir Kasumić, osoba koja je početkom prošle godine uhapšena i murirana, pod sumnjom da se s Muhamedom Alijem i Azizom Gašijem, Edinom Hotom, Mirsom Krasnićem, Sinanom Ljucom, Enginom Prohom i Muharemom Čauševićem udružio u “zločinačku organizaciju”. Za tih 14 mjeseci provedenih u zatvoru, Kasumić se, kako sam kaže, nagledao svega i svačega, prošao torturu policije, štrajkovao glađu, nekoliko puta zbog teškog zdravstvenog stanja bivao prebačen na KCUS, prisustvovao maratonskom sudskom procesu, koji još uvijek nije završen…
Danas se brani sa slobode, ali veli da ga izjeda nepravda, koja mu je učinjena na pravdi Boga. Izjedaju ga i stvari zbog kojih mu je uništeno zdravlje, ali i zdravlje njegove porodice, njihova materijalana strana, i povrh svega toga, udareno mu je na obraz. Boli ga, što ga predstaviše kao kriminalaca. Veli, kriv je, jer je s vremena na vrijeme, znao popiti kafu s Žutim, (Muhamed Ali Gaši, op.a.)…, dok je s njegovim ocem rahmetli, bio veoma blizak. Ruku na srce, zbog tih kafa s Gašijem, a Bogami i ručkova, čitavo bi Sarajevo trebalo biti pritvoreno zbog sumnje za udruživanje u “zločinačku organizaciju”… Ali…
Kasumić se sada pita, kako će se osobe, koje su ga cijelo vrijeme u medijima predstavljale kao monstruma, kada se sve ovo završi, pogledati u ogledalu… Hoće li smoći snage da ga pogledaju u oči, i nakon priznanja da nisu bili u pravu zatražiti oprost… Da li će mu nadomiriti štetu, ili će se kao po obićaju, ušutiti. To nas ne bi puno iznenadilo, već smo navikli da naše (ne)reformisano pravosuđe, sudstvo i zatupljena politika misle smo na sebe. Jer su sami sebi i dovoljni. Ostali im svi samo smetaju u talovima…
 
Pretres
 
-         Ni slutio nisam kakvo će me zlo snaći, kada su tog prošlogodišnjeg januarskog jutra u moju kuću upali specijalci s nalogom za pretres. Od ranog jutra pa do podneva, tražili su nešto, samo njima znano, a na kraju su morali tražiti i svjedoke, koji će potvrditi da su bili kod mene. Niko od komšija nije htio posvjedočiti, jer znaju ljudi da nisam nikakav kriminalac, već osoba, koja je ovoj državi i narodu dala jako puno, čak nije žalila ni život žrtvovati. Zamolili su me da krenem s njima u FMUP, kako bih dao izjavu, nakon čega bi me pustili kući. Krenu sam bez pogovora, iako sam bio teško bolestan (operisano srce i ranjen, op.a.), tri mjeseca nisam izlazi nigdje iz kuće, žena mi je cijelo vrijeme hizmetila, nosila me čak i u kupatilo. Da sam izajavu i potpisao je, a kada je inspektor, koji je to jutro cijelo vrijeme sjedio sa mnom u mojoj kući, pričao o ratnim dešavanjima i pio kafu, rekao policajcima, da me vode u pritvor. Tek tada sam shvatio o čemu se radi… Rekao sam hajde da vidim ko mi smije prići… kakav crni zatvor i “zločinačka organizacija” jeste li vi normalni… Ja te osobe skoro ne poznajem, znam da su radili kod Muhameda, prali mu auta, kuhali kahve, čistili avliju… Za Hota sam čuo, jer se Esma Gaši (sestra Muhameda Alija i Aziza) udala za njega. Sinana znam, a zna ga i cijelo Sarajevo jer je prodavao košpice na Baščaršiji… Bilo mi je smiješno za Aziza… Kakav on kriminalac i član “zločinačke”, a ni sa Žutim nisam bio dobar u posljednje vrijeme, jer mi se promangupisao, a za mene je bio derište, čak su me i zbog šetnje s njim ranili ( Kasumić je u septembru 2007. godine, ranjen dum-dum metkom na Baščaršiji, a taj slučaj ni do danas nije riješen, jedino je Elvis Hodžić, inače osoba koja ga je ranila, platio kauciju od 200.000 eura, da bi se branio sa slobode. Hodžić se trenutno nalazi u austrijskom zatvoru, zbog učestvovanja u prošlogodišnjoj pucnjavi u slučaju sarajevskog Incognita, gdje je teško ranjen Fatmir Mujaj, te čeka izručenje bh. vlastima, op.a.). Onda je prišao taj inspektor i punom pesnicom me opalio u lice. E, tada sam poludio…Počeo sam mahati štakom i krenu sam prema njemu, da mu uzvratim udarac… Policajci ali i inspektor su nagrnuli na vrata, a ja sam u huji počeo udarati štakom po stolu, stolicama, kompjuterima… Nakon što sam se malo smirio, policijski dužnosnici su uletjeli u prostoriju, i tom prilikom sam pao, te povrijedio ranjenu nogu, zapravo skoro iščupao iz nje fiksator i takvog su me strpali iza brave – priča Amir Kasumić, i dodaje da tek tada za njega nastupa džehenem - pakao.
 
Murija
 
Kasumića, bez uzimanja otisaka prstiju, slikanja i naloga za pritvaranje, smještaju u sarajevski Centralni zatvor, tačnije, zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja, u pritvorski stacionar. Podsjetimo, Kasumić se osim udruživanja u takozvanu Gašijevu “zločinačku organizaciju” teretio i za napad na Huseina Kambera, o čemu je BUM već pisao.
 
-         Nikad nisam porekao da sam Huseinu Kamberu svašta nagovorio, jer je pričao da je često odlazio na Tajland, i to s ljudima iz Nogometnog saveza, Ušanovićem, Pašalićem, Dominikovićem..., te plaćao seksualne usluge djevojčicama i dječacima od 10 do14 godina, varajući ih da će ima dati 50, a davo je po 20 dolara. Pričao je da su tokom rata sve šehidske žene morale spavati s njim, kako bi im dao humanitarnu pomoć... i još sijaset bljuvotina… Tad sam pukao i rekao da je stari smrdljivi pedofil, kojeg niko ne bi pogledao…na kraju sam rekao da se zhvali Bogu što sam bolestan, jer bi ga u protivnom razbio k’o zvečku, te sam ustao i otišao iz Gašijeve kuće. A taj dan sam iz bolnice s kontrole svratio do Žutog da popijem kafu i zatekao Huseina Kambera i neke Šiptare, koji su skoro plakali…
-         Kada su me zatvorili, bio sam izgubljen, na početku nisam shvatao težinu situacije… Stavili su me u stacionar, u kojem se nalaze, ubice i narkomani… jedan je ubio majku, drugi je pedofil, treći registrovani narkoman… Ma, u zatvoru su, inače, narkomani i beskućnici, koji nemaju gdje spavati, pa im dobro dođe smještaj i hrana, a pravi kriminalci haraju gradom, i niko ih ne zatvara, jer imaju pare, a one vrti tamo gdje burgija neće… Zatvor je zatvor, moraš pokazati zube, da bi te drugi poštovali, ali i da ne bi tukli, ili nedaj bože ubili. Tako da sam ja u našu ćeliju uveo red i disciplinu. Znalo se ko je održavao higijenu i čistoću, ko me je nosio na kupanje jer sam se po tri puta dnevno tuširao, a zahtjevao sam da sve bude čisto… Nekako sam se trudio, da te zatvorske dane, uprkos mom teškom zdravstvenom stanju sam sebi olakšam… Pokušavao sam da ne mislim na nepravdu koja mi je nanešenai, na bol kroz koju moja porodica prolazi… Volio sam se šaliti i družiti, naravno s normalnim osobama, a to najbolje znaju zatvorski čuvari i komandiri… Uvijek je bilo interesantnih situacija, pogotovo kada je u zatvor stigao Naser Orić. Mnogi su s njim počeli trenirati, pa čak i oni koji nisu nikada izlazi ni u šetnju… Ma, svi smo pokušavali da zaboravimo gdje se nalazimo.
 
Čuda
 
Tih 14 zatvorskih mjeseci su bili najteži period u Kasumićevom životu, njegovo zdravstveno stanje je bilo jako loše, imao je problema sa srcem, kičmom, pritiskom, dijabetesom, ranom na nozi, koja nikako nije mogla zacijeliti, te kaže da ga je jedino u životu održavala pomisao da će na kraju ipak pobjediti pravda. Odlazio je Amir iz svoje ćelije redovno na suđenje, na kojem se samo nekoliko puta spomenuo, i to zbog napada na Huseina Kambera, a optužnica je napravljena na 50 stranica. Često je advokat Senad Bilić tražio da se njegov branjenik pusti, kako bi se mogao braniti sa slobode, jer su sve stvari upućivale na to da Amir Kasumić nema nikave veze s djelima, koja se stavljaju na teret Muhamedu Ali Gašiju. Tome se protivio tužitelj Oleg Čavka - uporno je govorio da se ne može pustiti, jer postoji opasnost od bjekstva, a jedno vrijeme je govorio da je opasan za okolinu. Apsurdno, čovjek s bajpasima u grudima, fiksatorom na nozi, koji ne može napraviti tri koraka bez nečije pomoći, opasan po okolinu. Valjda je mislio na to da će Kasumić mlatiti narod štakama…
 
-         Nakon vještačenja mog zdravstvenog stanja i svjedočenja ljekara, te konstatacije da mi je život ugrožen, sudinica Dalida Burzić je donijela odluku da se mogu braniti s slobode. A, ta vijest došla mi je k’o grom iz vedra neba… Nisam joj se nadao, a i mnogi su bili zatečeni… Kada čovjeku kola krenu niz brdo, teško se zaustavljaju, pa kad se desi nešto dobro nađe se u čudu… Inače, sudinica Burzić je cijelo vrijeme bila korektna prema meni. Dozvoljavala mi je da posjetim bolnicu kada god bi mi bilo loše… Uvijek je bila tu da nadzire ljekare i raspita se o mom zdravstvenom stanju, te da pita da li brinu o meni, i da li mi šta treba. Žena zaista zna raditi svoj posao, i skidam joj kapu zbog toga. U svojoj sudnici čvrsto drži konce u rukama, a i jedina ima petlju da radi onako, kako zakon nalaže – rekao je na kraju Amir Kasumić.
 
 
 
 
Gašijeva sikteruša
 
 
Za vrijeme boravka u sarajevskom Centralnom zatvoru, Amir, kako sam kaže nije puno razgovarao s Muhamedom Ali Gašijem. Veli, da ga je nakon ranjavanja na Baščaršiji, zamolio da ga zaobilazi.
 
-         Ljut sam na njega. Njegova kafa me skupo koštala, mog’o sam i glavu izgubiti, pa sam mu fino rekao da me zaobilazi. Zbog njega sam ni kriv ni dužan pao i u muriju, te s porodicom prošao pakao… Šta ja onda imam pričati snjim. Ponekad bi se dovikivao s Azizom, jer se u muriji priča preko prozora, a s ostalim nikada se nisam družio niti kafe ispijao.. samo sam ih poznavao k’o Gašijeve radnike.
 
 
  
 
Zatvor
16.03.2009.

DOSSIER

NAKON JOŠ JEDNOG OBRAČUNA SARAJEVSKIH ŽESTOKIH MOMAKA
 
 
 
 
 
Koliko bi Faćo platio šutnju Alena Grbe
 
 Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Cijelo vrijeme Faćo je psovao i glumio opasnog lika, a kada sam mrtav hladan okrenuo leđa da krenem dalje, zapucali su, a Pašić me ranio u nogu jer je on pi..a, koja puca u noge, a ne u glavu X Ma kakva crna potjernica, sudstvo odlično zna sve lokacije na kojima bi Faćo mogao biti
 
 
 
 
Iako su Sarajlije oguglale na obračune na asfaltu, posljednji koji se desio nedavno na Bistriku, u kojem je lakše povrijeđen dvasetsedmogodišnji Alen Grbo, prelio je čašu kod svih. Samo ne, kod vajnih ljudih iz pravosudnih organa jer oni imaju hiljadu razloga zbog čega se to desilo. Pogotovo, što je glavni akter pucnjave, zaštičeni svjedok Tužilaštva Amir Pašić Faćo. Inače, Faćo je osoba, koja je poznata pravosudnim organima, i naravno koja ima imunitet. Valjda zbog toga može pucati na koga hoće, ali i prijetiti kome želi, pojavljivat se u medijima i tom prilikom optuživati i one koje treba, ali ruku na srce, većinom, proziva one koje ne treba. No,vratimo se nedavnoj pucnjavi na Bistriku i ranjavanju Alena Grbe.
 
Sačekuša
 
Po riječima Grbe, koji se inače oporavlja na Odjelu ortopedije bolnice Koševo, on je ranjen u klasičnoj sačekuši u blizini njegove kuće na Bistriku, a na njega je pucao Amir Pašić Faćo, dok su se u njegovom društvu nalazili i Edževid Zekić, Almer Inajetović i Sulejman Jasika. Alen kaže da je na njega pucao i Zekić, ali tvrdi da ga je u lijevu potkoljnicu ranio Faćo, i to kada je okrenuo leđa i htio nastaviti svoj put dalje.
 
-         Krenuo sam u meseru po meso kada sam vidio Faću, Zekića, Almera i Jasiku. Faćo je odmah krenuo prema meni vičući, da ja nemam pojma ko je on i šta predstavlja u ovom gradu. Rekao je da je glavni, i da je Bog, te da mi može zabranit ulaz u čaršiju. Kazao je momcima koji su ga pratili da me prerove kako bi provjerili da li sam naouružan, te su mi tom prilikom uzeli 900 KM, i dali Faći jer je to navodno novac od njegovih klijenata. Cijelo vrijeme Faćo je psovao i glumio opasnog lika, a kada sam mrtav hladan okrenuo leđa da krenem dalje, zapucali su, a Pašić me ranio u nogu jer je on pi..a, koja puca u noge, a ne u glavu. Zna da bi nakon toga morao na robiju, a odlično zna šta ga čeka u muriji. Okrenuo sam se prema njima, a oni su počeli trčati prema taksiju, koji ih je čekao i ja sam potrčao za njima. Govorio sam Faći da mi puca u glavu, i da zvršio ono što je naćeo, al’ on se nije okretao. Nakon toga zaustavio sam u taksi i odvezao se u bolnicu Koševo, gdje su me ljekari hospitalizirali i smjestili na Odjel ortopedije. Tu noć su dolazili inspektor Halvadžija i još neki policajci , kojima sam dao izjavu i nemalo poslije toga privedeni su  Edževid Zekić, koji je rekao da me upuc’o, Almer Inajetović i Sulejman Jasika. Nakon saslušanja u Tužilaštvu pušteni su, a za Faćom je raspisana potjernica... Ma kakva crna potjernica, sudstvo odlično zna sve lokacije na kojima bi mogao biti. Krije se u Kršinom stanu, koji je inače gazda Nivee, ili u stanu kod Kenana Čavaka ili Dine Čehajića… Možda čak kod hadžijine Ehliman… Njegove sestre Bisere ili u iznajmljenom dupleks stanu, koji se nalazi preko puta Kotona na četvrtom spratu, koji ima dva izlaza. Sve sam to ispričao policiji, ali niko ništa ne preduzima…
-         Faćo je socijalni problem, a ne neki kriminalac kakvim se predstavlja. On je glavni šmeker u državi i vjerovatno je na plati Federalnog MUP-a, a i Tužilaštva. Možda zbog toga policija neće da reaguje, i da svoj posao obavlja kako treba… Vrijeme je da se nađe neko ko će Faći stati ukraj. To je čovjek koji, tjera narkomane i druge problematične osobe da idu u zatvor umjesto njega i obavljaju kriminalne poslove – priča Alen Grbo.
 
Obezbjeđenje
 
Na pitanje zbog čega je došlo do sukoba između njih dvojice, jer su nekada bili u prijateljskim odnosima, Grbo je naveo da nikada nisu bili prijatelji, te da ga je Faćo plaćao da mu čuva leđa, pa mu je on jedno vrijeme bio obezbjeđenje.
 
-         On je običan klošar, koji želi da bude veličina, ali zna da ga mrzi cijeli grad jer je šmekerčina. Uvijek se predstavljao kao žrtva, te je tražio momke koji će ga zaštiti. Počeo sam ga čuvati, ali nakon belaja i pucnjave, koja se desila pretprošle godine na Baščaršiji, shvatio sam o kakvom je čovjeku riječ. Tada su, ni kriv ni dužni, teško ranjeni Amir Kasumić i Nedžad Smajlagić, a on se svađao s Muhamedom Ali Gašijem i potezali su jedan na drugog pištolje. Kada se zapucalo i Gaši i Faćo su pobjegli…Kasnije je Faćo, medijima davao izjavu da sam ja, tu noć, zadnji ostao na Baščaršiji, te me time zavadio sa svima. Nakon toga sam mu rekao da ga više ne želim čuvati, i od tada su počela naša prepucavanja. Kasnije mi je dolazi i nudio pare da bacim bombu Muhamedu Švrakiću na NTV Hayat, a ja sam to odbio. Pa je onda počeo čepiti sve ugledne građane, od Reis-ul-uleme efendije Mustafe Cerića, Bakira Izetbegovića, Senada Šahinpašića Šaje do Fahre Radončića, Muhameda Švrakića... Tražio je od mene, ali i od drugih ljudi, da im pravimo smicalice, a sve kako bi on od njih mogao profitirati. Nisam se htio mješati jer me to ne zanima, a i s ljudima, k’o što je Faćo, ne želim imati nikakvog posla. Pokušavao je na razne načine da vrši pritisak na mene, čak mi je prijetio i porodici, sve nebil’ me uvukao u svoje prljave poslove, a kada nije uspio, napravio mi je sačekušu i pucao mi u nogu dok sam mu bio okrenut leđima… Valjda u meni vidi neku prijetnju i pod svaku cijenu me želi eliminisati – kaže Grbo.
 
Mito
 
Grbo veli da ga nakon pucnjave i njegovog ranjavanja Faćo redovno zove na mobitel, i nudi mu pare, kako bi on promjenio iskaz i rekao da je neko drugi pucao.
 
-         Nema tih para, koje mogu platiti moju krv… Tako me mogao napraviti invalidom, ubiti me… Faćo je pucao na mene i želim da sudstvo radi kako treba i da poštuje zakon ove države. Ne mogu reći da je neko drugi pucao u mene, kada nije. Pašić je osoba koja ima 15 teških krivični dijela iza sebe, a Tužilaštvo mu daje imunitet, zatvor pretvara u uslovne kazne, i štiti mu leđa. Znam odlično koga od tužitelja Faćo drži u šaci, jer posjeduje kompromitirajuće snimke. Mada, često se hvalio da mu je tužitelj Dubravko Čampra rođak, pa možda zbog rodbinskih veze ima zaštitu, jer i ja štitim svoju porodicu i prijatelje… Samo znam sigurno da neću dopustiti da se kola lome na mojoj porodici, familiji, prijateljima… Zaštiti ću ih… Đaba policija …Od nje ionako nemamo nikakvu zaštitu, jer ona ne radi svoj posao kako treba… - rekao je na kraju Alen Grbo.
 

 
Reket
 
Tokom cijelog našeg razgovora Alen Grbo je bio riječit, pa tako nije izostavio ni osobe, koje okružuju Amira Pašića Faću:
 
-         Faćo i klošari, koje je okupio oko sebe reketiraju cijelu Čaršiju… Poslije, ti klošari i narkomani uzimaju Faćina djela na sebe, a jedan takav je i Edževit Zekić. To je šmekerčina, koja je uvalila Jasmina Čatića Bombu, Almira Andeliju, Femija Krasnićija… u stvari s kojim gotovo nisu imali nikakvog dodira. Dobru školu je pokupio od Faće. Postao je zaštićeni svjedok, pa će početi k’o i Faćo mahati pištoljem po gradu, i pucati na sve živo, prijetiti svima, a sudstvo će zatvarati oči pred tim…
-         Dobro se zna da je Zekić jedna šmekerčina, koja je na početku, za teglu džema, pravila kokošinjce na Bombinom imanju na Jablaničkom jezeru. Kasnije ga je Bomba upoznao s rahmetli hadžijom (Ramiz Dedalić Ćelo, op.a.) i Faćom, pa im je on počeo izigravati kurira i peći kafe…
-         Sada Faćo hoće da podsrestvom šmekerčina i policije bude broj jedan u gradu … Neće uspjeti… Zna se ko će biti glavna faca… Mi naravno… Neka se pita ko smo to mi! – veli Alen Grbo.
 
 
 
16.03.2009.

DOSSIER

SLUČAJ INCOGNITO
 
 
 
Bahrija i Kajević proslavili slobodu
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Nakon dvodnevnog sarajevskog tamnovanja Bahriju Kačapora advokat Omar Mjesečar oslobodio uz kauciju od 50.00 eura, a onda cijelo društvo feštalo u Aqui
 
 
 
Iako je prošlo samo nekoliko mjeseci od pucnjave, koja se desila krajem prošle godine u sarajevskom Incognitu, u kojem je teže ranjen Fatmir Mujaj, slučaj se, za milo čudo privodi kraju. Glavni akteri pucnjave su uhapšeni, ili su se sami predali. Pa je tako, nedavno u Austriji, na skijanju (šana), uhapšen Elvis Hodžić, a Osman Vantić, zvani Lage, nakon četiri mjeseca skrivanja, sam se predao. Njegovim stopama krenuo i Jasmin Koso, koji se u momentu pucnjave, nalazio na Mujajevoj strani, a šuška se da se navodno skrivao u jednom od trnovskih sela. Ostalo je još samo da se preda, ili možda da ga naša policija, koja je jako ažurna, uhapsi, Mersed Hadžić, zvani Mirso Švicarac, koji je inače i ranio Mujaja. Onda će svi biti sretni i zadovoljni, a pravda će konačno pobijediti…
 
Ne trebamo zaboraviti, ni Bahriju Kačapora, vlasnika hotela Aqua i Fikreta Kajevića, vlasnika restorana Royal, za kojima je bh. sudstvo čak bilo raspisalo međunarodnu potjernicu, zbog navodnog pokušaj ubistva. Njih dvojica su uhapšeni u Austriji, a onda su ih austrijske vlasti, kada su vidjele o čemu se radi, brzinom munje, pustile na slobodu. Naime, bh. vlasti su morale poslati optužnicu, u kojoj se Kačapor i Kajević terete, za pomoć osumnjičenim za pomaganje nakon izvršenja krivičnog djela. Onda je uslijedilo ponovno spektakularno hapšenje Kajevića, na sarajevskom aerodromu, iako je Fikret najavio svoj dolazak u Sarajevo, i sam platio avionsku kartu, ali eto napraviše od njega, kriminalca, kojeg su čuvali dugim i kratkim cijevima. Kajević je u pritvoru proveo mjesec dana, a za to vrijeme je dao iskaz tužiteljici Adviji Hajdo Balti, u kojem je negirao bilo kakvo učešće u pucnjavi, te istakoa da nije vidio, ko je te noći puca po Incognitu, niti da je kome pomagao. Rješenjem Vanraspravnog vijeća Katonalnog suda u Sarajevu, po isteku jednomjesečnog pritvora pušten je na slobodu, a kao mjera obezbjeđenja Kajeviću je oduzet pasoš. Odmah nakon toga u Sarajevo je stigao i Bahrija Kačapor, a sličan scenario se odvijao i u njegovom slučaju. Doduše, Kačapor je u zatvoru proveo samo dva dana. Tokom saslušanja kod tužiteljice Kačapor je, kako nam je potvrđeno,  istakao da je bio u "Incognitu" 16. novembra prošle godine, te je negirao bilo kakvu pomoć osumnjičenim.
 
Advokat Omar Mehmedabašić, koji inače zastupa interese Fikreta Kajevića, ali je i drugi branilac Bahrije Kačapora, za BUM kaže:
 
-         Nakon dobrovoljnog dolaska u Sarajevo, davanja izjave i negiranja bilo kakve pomoći osumnjičenim, te isticanja jednomjesečnog pritvora, Kantonalno tužilaštvo je tražilo da se Fikretu Kajeviću mjere pritvora produže za naredna dva mjesec. Sud je odbio taj zahtjev, te je moj klijen pušten. Slična stvar se desila i mom drugom klijentu, Bahriji Kačaporu. Naime, Kantonalni sud u Sarajevu prihvatio je prijedlog o određivanju kaucije u iznosu od 50.000 eura, pa je i Bahrija pušten. Njih dvojica će se braniti sa slobode jer je istraga protiv njih o pucnjavi u Incognitu još otvorena.
 
Podsjećanja radi, Kačapor je nakon događaja, otputovao za Beć, jer je ranije imao zakazan let, a za potjernicu je saznao preko TV, dok se Kajević jedno vrijeme nalazio u Sarajevu, da bi nakon toga otišao za Austriju. Tek nakon toga je pravosuđe krenulo s pretersima Kajevićevih objekata i kuće, te hapšenja njegovog brata i amidže, zbog nelegalnog posjedovanja oružja… Ono što je još interesantnije jeste da ni Kajević, a ni Kačapor nisu dobili nalog za privođenje.
 
Nakon Bahrijinog puštanja, mnogobrojni prijatelji su se zajedno s njim uputili u hotel Aqua, gdje su uposlenici svom gazdi pripremili svečani doček i ručak. U bogatoj trpezi i piću uživali su braća Kajevići, Iko Čosović, Ado Čosović, zvani Ćosa, advokat Omar Mehmedbašić, te veliki broj njegovih prijatelja. A, kako je bilo na Bahrinoj i Kajevićevoj fešti, najbolje svjedoče fotke BUM-ovog fotoreportera.    
 
 
 
Pogrešno vrijeme
 
Bahrija Kačapor i Fikret Kajević su za BUM kazali da su tu noć u Incognitu, našli u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu, kao i veliki broj drugih Sarajlija.

-         Kada se zapucalo, nastao je opšti metež, i svi smo gledali kako da živu glavu izvučemo. Nikome od nas, u tom momentu, nije padalo na pamet da gledamo ko puca, već smo tražili mjesto gde se možemo sakriti. Nismo imali nikakvog kontakta s osumnjičenim, niti smo im pomagali da bezbjedno napuste mjesto zločina. Nije tačno da smo, kao što se priča, među prvim napustili Incognito, a to mogu potvrditi pojedini policajci i taksiste. Mi smo tu noć otišli u Incognito s prijateljima iz Austrije, kako bi proslavili jedan poslovni poduhvat, a taj nas je dernek mogao koštati glave. Uostalom, sve ovo se lako može provjeriti jer postoji video zapis kamera obezbjeđenja.
BAHRIJA KACAPOR I FIKRET KAJEVIC
16.03.2009.

BUM OTKRIVA

ZAŠTO SU SUSPENDOVANI ČUVARI U BEOGRADSKOM ZATVORU
 
 
 
Ko su Legijini jataci
 
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
 
Zbog sumnje da su pomogli Miloradu Ulemeku Legiji da nabavi pištolj suspendovano 11 zatvorskih čuvara X Za unošenje pištolja visoki službenici od Legije dobili po 20.000 eura, dok je službenica odeljenja za pakete nagrađena s 5.000 eura
 
Jedanaest srbijanskih stražara Centralnog zatvora u Beogradu, nedavno je suspendovano zbog sumnje da su pomogli, najpoznatijem plaćenom ubici na Balkanu, Miloradu Ulemeku Legiji da dobije plastični pištolj, a o čemu je BUM pisao u prošlom broju. Poslije istrage koju je sprovela srbijanska Uprava za izvršenje zavodskih sankcija Ministarstva pravde, nekoliko čuvara suspendovano je i zbog toga što su zatvorenicima za novac unosili mobilne telefone, prodavali im drogu i alkohol…
 
 
Propusti
 
Kako BUM saznaje, propusti čuvara utvrđeni su nakon pregleda snimaka sa zatvorskih nadzornih kamera u posljednjih mjesec dana. BUM-ov izvor blizak srbijanskom Ministarstv pravde kaže da je „dodatna kontrola u zatvoru sprovedena odmah nakon što je 2. februara u ćeliji Milorada Ulemeka Legije pronađen “plastični” pištolj.
 
-         Poslije tog incidenta naređeno je da se pregledaju video-snimci sa svih kamera u Centralnom zatvoru, na osnovu kojih je utvrđeno da nekoliko čuvara, koji su obezbjeđivali Ulemekovu ćeliju, nije radilo svoj posao... Još ne znamo pouzdano da li je neko od čuvara namjerno pomogao Legiji da unese pištolj i tako eventualno pokuša bjekstvo iz zatvora... Ukoliko bude konkretnih dokaza, čuvari će i krivično odgovarati - kaže BUM-ov izvor.
 
Inače, srbijansko Okružno tužilaštvo tek je nedavno od policije zatražilo da utvrdi sve okolnosti u vezi sa “aferom Legija”. Do sada je internu provjeru u CZ-u vodio, pomoćnik ministra pravde i direktor Uprave za izvršenje zatvorskih sankcija, Milan Obradović, a i dalje se provjerava da li među 300 stražara ima još korumpiranih radnika.

 
 
Usluge
 
Podsjetimo, plan za bjekstvo Milorada Ulemeka Legije provaljen je 2. februara, kada je u njegovoj ćeliji pronađen pištolj. Sedam dana kasnije, u noći između 8. i 9. februara, Legija je tražio da ga zbog problema s pritiskom hitno prebace na VMA, ali je taj zahtjev odbijen zbog velikog rizika od bjekstva. Slučajno ili ne, ali upravo tog dana u Beogradu nisu bili policijski specijalci koji čuvaju Legiju kada napušta zatvor, jer su svi bili na vježbi na Goču. I u policiji i u Ministarstvu pravde sumnjaju da je Legija tu noć u stvari planirao bjekstvo.
Stražar koji je u Legijinom krevetu pronašao pištolj ispričao je medijima da su dvojica visokih službenika u CZ-u za unošenje ovog pištolja dobila po 20.000 eura, dok je službenica odeljenja za pakete nagrađena s 5.000 eura. Ovaj stražar navodi da svaka „usluga" u zatvoru ima svoju cijenu.
 
-         Zdravstvena služba za premiještaj pritvorenika na VMA naplaćuje 1.500 eura. Za unošenje mobilnih telefona cijene se kreću od 800 do 2.000 eura... Jedna koleginica se javno hvali da joj nikada nije bilo bolje. Kada je jedan kolega našao pritvorenika koji je spreman da plati izlazak na vikend, krvnički su se zakačili oko plijena. Koleginica je uzela cijelu sumu, a njemu je poručila da je dovoljno dobio. Javna je tajna da pojedine komandirke poslije radnog vremena rade za kriminalce poslovnu pratnju, da kolima razvoze njihove ljubavnice i zloupotrebljavaju službene legitimacije tako što njihovo ilegalno oružje predstave kao službeno naoružanje ako naiđu na raciju - kaže stražar srbijanskog Centralnog zatvora.
 
 
Mito
 
Po riječima BUM-ovog izvora, inače osobe bliske srbijanskom pravosuđu, navodno je veliki broj stražara CZ-a umiješan u kriminalne poslove, koji svijesno proganjaju kolege koji nisu sa njima u dilu.
-         Bio sam svjedok kada je osuđenik Almir Ibiši, koji je osuđen zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija, iz svoje ćelije mobilnim telefonom zvao jednu vaspitačicu CZ i bijesno je pitao: „Dao sam vam 4.000 eura, zašto ne ispunjavate svoja obećanja". Narednog dana dobio je bolji tretman i mogućnost da telefonira s govornice u podrumu zatvora, odakle je nedugo potom išetao i tako pobjegao iz zatvora.
 
 
 
 
Vuk samotnjak
 
Vijest o suspenziji stražara posebno je pogodila samog Legiju, koji je ovih dana bio prilično nervozan jer je izgubio „prijatelje“ s kojima je bio u dobrim odnosim.

-         Suspendovani stražari prema Ulemeku su se ophodili sa strahopoštovanjem, u njega su gledali kao u boga, nisu ga pretresali, a bili su jedini s kojima je osuđeni mogao da priča pored advokata i porodice - kaže BUM-ov izvor iz srbijanskog CZ-a, koji navodi da i dalje ostaje velika enigma ko je najčuvanijem srbijanskom zatvoreniku u ćeliju donio “plastični” pištolj. – Ni na jednom snimku se ne vidi da čuvari daju pištolj Legiji – tvrdi BUM-ov izvor iz CZ-a, napominjući da su za sada samo pretpostavke da je Ulemeku pištolj donio neko od advokata ili članova porodice.
16.03.2009.

BUM OTKRIVA

KAKO OKONČAVAJU SRBIJANSKI SVJEDOCI POKAJNICI
 
 
 Bagzija policija sakrila u mišiju rupu
 
 Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Dejan Milenković Bagzi, svjedok pokajnik u postupku za ubistvo srbijanskog premijera Zorana Đinđića, živi u inostranstvu s potpuno novim identitetom
 
Član zemunskog klana, Dejan Milenković Bagzi, inače mafijaš pokajnik, koji se u programu zaštite svjedoka nalazio od juna 2006. godine, neposredno pred Novu godinu je kako BUM saznaje napustio Srbiju. Inače, otkako je ušao u program zaštite, Milenković je bio pod stalnim nadzorom jedinice za zaštitu svjedoka MUP-a Srbije, a lokacija na kojoj je boravio bila je strogo čuvana tajna, kao i sadašnja adresa u drugoj zemlji.
Po riječima BUM-ovog izvora, bliskog srbijanskoj policiji, Bagzi je prije dva mjeseca u najstrožoj tajnosti iz Srbije prebačen u inostranstvo. Po zakonu je ima pravo na promjenu identiteta, što je Milenković i iskoristio. U zemlji u kojoj se nalazi pod stalnim je nadzorom tamošnjih specijalnih jedinica za zaštitu svjedoka i ukoliko sudu bude bilo potrebno, dolaziće u Srbiju.
BUM-ov izvor dodaje, da su se prilikom odabira zemlje u kojoj će Bagzi pod drugim imenom započeti novi život, cijelo vrijeme izbjegavale države u okruženju. Razlog su odbjegli „zemunci“ Ninoslav Konstantinović, Vladimir Milisavljević, Sretko Kalinić, Milan Jurišić i Miloš Simović, koje je Milenković takođe optužio prilikom svojih svjedočenja.
Ucjena
Interesantno je da je Milenković započeo novi život bez supruge Jasne Milenković, koja se, inače, od početka suprotstavljala njegovoj odluci da okrene leđa nekadašnjim prijateljima iz mafijaškog klana.
-         Ona je odbila da uđe u program zaštite. Bagzi je u inostranstvo otputovao s djetetom, koje je, inače, veoma talentovano za jedan sport – kaže BUM-ov izvor.
Dejanova supruga je, navodno, u vrijeme njegovog dobijanja statusa svjedoka pokajnika odbila da uđe u program zaštite, prijeteći mu razvodom. Čak se usudila da ga ucijeni djecom, tako što mu je kazala, da ako pristine na suradnju s policijom neče više moći viđati djecu. Danas, iako nije u programu, Bagzijeva supruga, prema nezvaničnim informacijama, i dalje ima policijsku zaštitu.
 
Cinkarenje

Tokom nekoliko svjedočenja pred srbijanskim Specijalnim sudom, Milenković je upirao prst u Milorada Ulemeka Legiju i ostale pripadnike ozloglašenog zemunskog klana detaljno opisujući svako njihovo nedjelo. Bivšeg komandanta „crvenih beretki“ optužio je da je zajedno sa Dušanom Spasojevićem Šiptarom, vođom „zemunaca“, planirao ubistvo premijera, a cilj je bio prevrat jer zemunski klan više nije mogao da utiče na predstavnike vlasti. Legija je za atentat na premijera osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina, kao i za seriju zločina koje su potpisali članovi klana iz Šilerove. Bagzi je i u tom postupku imao status svjedoka pokajnika. Osim pripadnika zemunskog klana, Milenković je ocrnio i pojedine srbijanske sudije, ljekare i političare, a taj njegov iskaz je i dalje predmet policijske istrage.  
 
 
Ko su pokajnici
 
Osim Milenkovića, status svjedoka pokajnika u postupcima protiv zemunskog klana imaju i Miladin Suvajdžić zvani Đura Mutavi i Ljubiša Buha Čume, dok je mafijaš pokajnik Zoran Vukojević Vuk likvidiran sredinom 2006. godine. Vukojević je umro u najstrašnijim mukama, prvo je mučen i na kraju zapaljen. Navodno, ubice su mu u anus gurale tvrdi metalni predmet, po svemu sudeći cijev od puške, i išli tako daleko da mu je ta cijev otvarala rupe na stomaku, s unutrašnje strane. Vukojević je još bio živ kad je poliven benzinom i zapaljen, a ubice su ispalile smrtonosne hice tek kad je počeo da gori.
 Kako BUM saznaje, od izvora bliskog srbijanskom pravosuđu, u inostranstvo je prebačen i Suvajdžić.
DEJAN MILENKOVIC BAGZI Aleksandar Simovic Ljubisa Buha Cume Zoran Vukojevic Vuk
16.03.2009.

EXCLUSIVE

TREĆA ZATVORSKA VJEŽBA (BJEŽANIJA) MILORADA ULEMEKA
 
 
 
Legijina generalna proba za bijeg
 
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
            
 
Legija tražio da ga odvedu na VMA, baš dok se 200 najboljih srbijanskih specijalaca bilo na Goči, na vježbi ''Rasina 2009'' X Mogu, bre, pobijeći kad god hoću! Ako to riješim, niko me neće spriječiti
 
Najpoznatiji plaćeni ubica na Balkanu Milorad Luković Ulemek Legija, žestok momak s tetoviranom ružom na vratu, koji je proveo osam u Legiji stranaca, deset godina u srbijanskim ’’crvenim beretkama’’, s činom pukovnika policije se predao srbijanskim vlastima 2. maja 2004. poslije 14 mjeseci skrivanja. Osuđen je za četvorostruko ubistvo na Ibarskoj magistrali, ubistvo Ivana Stambolića i pokušaj atentata na Vuka Draškovića, te ubistvo Zorana Đinđića i seriju ubistava i otmica kao vođa “zemunskog klana”. U sva četiri postupka izrečene su mu presude od po 40 godina, a pošto u Srbiji ne postoji sabiranje kazni, Legija će u zatvoru biti sve do 2044. godine.
 
Poseban tretman
 
Inače, Legija u CZ ima poseban tretman i zato je dobio pritvorsku sobu 1121 u renoviranom dijelu Okružnog zatvora, koji su zatvorenici prozvali “Hayat”. Prije Legije u ovoj zatvoreničkoj prostoriji boravilia je sve sama elita: Ljubomir Magaš, znani kao Ljuba Zemunac, Željko Ražnatović Arkan, Vuk Drašković, Vojislav Šešelj i Slobodan Milošević. U toj samici su boravili i Radomir Marković, bivši šef RDB Srbije, Jezdimir Vasiljević, poznatiji kao Gazda Jezda, vlasnik banke “Jugoskandik”, Uroš Šuvaković, funkcioner SPS-a, Bogoljub Bjelica, predsjednik “Slobode”, Siniša Vučinić, lider Radikalne stranke ljevice “Nikola Pašić”, kao i mnogi drugi.
 
Riječ je o ćeliji od desetak kvadratnih metara, koja se od ostalih samnica razlikuje, ne samo po veličini. Umjesto klasičnih prozorčića s rešetkama kroz koje se jedva probija svjetlost iz zatvorskog hodnika, ova samnica ima gotovo duž cijele jedne strane prozore i dovoljno dnevne svjetlosti. S druge strane hodnika su, na visini od oko dva metra, prozori s rešetkama, s kojih se pogled pruža samo na betonsko šetalište za zatvorenike - oivičeno s svih strana zatvorskim paviljonima. Ulemek je pod posebnim mjerama čuvanja i čuvari mu probaju hranu koja mu se dostavlja, jer se boji trovanja. Mnogo voli ribu. A jede i dosta voća.
Iako ga čuvaju kao malo vode na dlanu, Legija je nedavno planirao spektakularni bijeg iz zatvora. Naime,Legija je planirao bjekstvo na putu od CZ-a do VMA i to u noći između 9. i 10. februara jer je znao da u Beogradu tada nisu specijalci, koji ga čuvaju uvijek kada napusti zatvor.
Inače, više od 200 najboljih srbijanskih specijalaca iz Žandarmerije, Protivterorističke jedinice i Specijalne antiterorističke jedinice, baš u danu kada je Legiji ''pozlilo'' i kada je zatražio da ga odvedu na VMA, pripremalo se za vježbu ''Rasina 2009''na Goči. Ovoj vježbi 11. februara prisustvovali su, između ostalih, i predsjednik Srbije Boris Tadić i srbijanski ministar policije Ivica Dačić.
 
Dojava
 
BUM-ov izvor iz vrha srbijanske policije kaže da „sumnjaju da je Legiji ''slučajno pozlilo'' i da je trebalo da bude prebačen na VMA kada u Beogradu nije bilo dovoljno specijalaca da ga sprovedu do bolnice".
 
-         Najbolji specijalci koji su učestvovali na ovoj vježbi napustili su Beograd još dva dana ranije, 9. februara, i uvjereni smo da je Ulemek želio iskoristiti tu situaciju. Dugo je on bio u službi, Legija tačno zna kako funkcionišu specijalne jedinice, kad se kreće na vježbu i da na njoj učestvuju samo najbolji. Upravo zbog ove činjenice i sumnjamo da iza njegove ''bolesti'', zbog koje je te noći trebalo da bude prebačen na VMA, stoji pokušaj bjekstva. Naročito što Ulemeku poslije pregleda ljekara u CZ-u više i nije bilo toliko loše da bi morao biti prebačen u bolnicu.
 
Centralni zatvor je sporne noći od policije zatražio pratnju za Legiju do VMA, ali je taj zahtjev odbijen. Ovo je potvrdio i srbijanski ministar policije Ivica Dačić, koji je izjavio da je policija ''sugerisala'' da se Milorad Ulemek ne prebacuje u bolnicu ''jer je procjenjeno da bi to bio rizičan potez''. Srbijanska policija odlično poznaje Milorada Ulemeka Legiju, pa je ovaj njihov potez za svaku pohvalu. Po svemu sudeći, da su odobrili ovaj prijedlog, Legija ne bi stigao do VMA, već bi ga tražili putem interpola po svim državama u svijetu.
Kako BUM saznaje, od ljudi bliskih srbijanskoj policiji, bivši pripadnici JSO-a, njih najmanje 30, u suradnji s dvojicom mafijaških bosova iz Crne Gore i RS bili su pripremili napad na kolonu kojom je Ulemek, u noći između 9. i 10. februara, trebalo da se prebaci do VMA.
 
-         Sve je bilo isplanirano kao u nekom filmu... Kolonu automobila kojom bi ''bolesnog'' Legiju prevozili do VMA u Crnotravskoj ulici trebalo je da napadnu bivše ''crvene beretke''. Bile su spremne dvije ekipe u dva bijela ''folksvagen'' kombija. Tu bi vjerovatno došlo do žestokog okršaja, bilo bi i mrtvih... Njihova procjena je bila da bi Ulemek u metežu koji bi nastao uspio da se oslobodi, otme naoružanje od čuvara i pobjegne. Potom bi ga njegovi ljudi prebacili u Albaniju, uz već navodno dogovorenu saradnju s narko bosom Safetom Sajom Kalićem. Iz Albanije, Legiji više ne bi bilo teško da stigne do Afrike ili Argentine. Uostalom tada bi bi na domaćem terenu, jer i nosi nadimak po svojoj osmogodišnjoj legionarskoj službi. Srećom, sve je to na vrijeme spriječeno – kaže BUM-ov izvor.
 
I dok se mediji slomiše pišući, a srbijansko sudstvo pričajući, o neuspjelom Legijinom bijegu, on čuvarima u CZ-u poručuje:
 
-         Mogu, bre, pobijeći kad god hoću! Ako budem to riješio, niko neće moći da me spriječi...".
 
 
 
 
Pištolj
 
 
Za vrijeme pretresa Legijine ćelije, ispod njegovog kreveta pronađen je pištolj, Glock 9mm, austrijske proizvodnje. Takve pištolje su prije nekoliko decenija koristile terorističke grupe jer ih je lako pronijeti pored detektora.U zatvoru je nastala panika, a onda se prosula priča da se radi o ''plastičnom'' pištolju, za koji je Legija navodno platio 45.000 eura. Danima se raspredalo o ''plastičnom'' pištolju i osobama, koje su ga unijele u zatvor. Međutim, kako BUM saznaje, od svog izvora bliskog srbijanskoj policiji, pištolj koji je pronađen u Legijinoj ćeliji najverovatnije potiče iz zatvorskog magacina. Ali, iz Uprave za izvršenje zavodskih sankcija se tvrdi da magacin nije obijen, i da od pronalaska pištolja još nije izvršen popis, a zbog čega to još nije urađeno, nisu željeli kazati. Dodali su i da niko od stražara nije prijavio nestanak službenog pištolja, kao i to da kontrola radnika obezbjeđenja je veoma pojačana od kraja prošle godine, te da je za ova tri mjeseca samo otkriveno da je jedan stražar pokušao prokrijumčariti mobilni telefon. Telefon je oduzet, a on je suspendovan i udaljen s posla.
 
-         Za magacin su zadužena dvojica radnika i zbog blindiranih vrata zaista je mala mogućnost da se on obije. Međutim, to ne znači da oružje neko nije mogao iznijeti, ili čak doturiti svoje, imajući u vidu da obezbjeđenje zadužuje i kratko i dugo naoružanje i da se tačno zna brojno stanje municije. Ne verujem da je oružje došlo spolja, jer je vjerovatnoća za to veoma mala, u svakom slučaju je lakše ako imate čovjeka u okviru kuće – rekao je BUM-ov izvor, blizak srbijanskom pravosuđu.
 
 
 
 
 
Dva miliona eurića
 
-         U julu prošle godine pojavila se informacija da je početkom 2008. spriječeno Ulemekovo bjekstvo iz CZ-a, koje su organizovala i s dva miliona eura finansirala dva crnogorska biznismena. Takođe, prije šest mjeseci, o čemu je BUM pisao, na dionici autoputa, kuda se Legija prevozi od CZ-a do Specijalnog suda, pronađeno je nekoliko bombi, za koje se špekulisalo da su namjenjeni za napad na “Legijinu kolonu”.
 
 
 
 
 
Ko je Legija
 
Milorad Ulemek - Legija, je čovjek s dva preizimena i sa šest nadimaka. Zvali su ga Legija, Cema, Šareni, Bolid, Cuca i Miša.  Rođen je 1965. godine u Beogradu, u porodici koja potiče iz sela Pečka s Korduna u Hrvatskoj. Sredinom 1980-ih je pobjegao u Francusku i pristupio Legiji stranaca, u kojoj je proveo osam godina, ratujući u raznim krajevima svijeta - u Čadu, Libiji, Bejrutu, Francuskoj Gvajani, u Perzijskom zaljevu...
U Srbiju se vratio 1992. i priključio Srpskoj dobrovoljačkoj gardi, Arkanovim "Tigrovima" i u njihovoj bazi u Erdutu obučavao dobrovoljce za front. Kao jedan od komandanata, s Arkanom je ratovao u Hrvatskoj i BiH.
Kada je rasformirana Arkanova garda, prešao je u Jedinicu za specijalne operacije (JSO) Službe državne bezbjednosti Srbije (SDB), "crvene beretke", a zapovjednik JSO je postao početkom 1999. kada je postavljen novi načelnik SDB Radomir Marković umjesto smijenjenog Jovice Stanišića.
Osuđen je i za saučešće u ubistvu četiri zvaničnika Srbijanskog pokreta obnove, 3. oktobra 1999. na Ibarskoj magistrali.
Tokom rata na Kosovu, bio je komandant JSO i učestvovao u brojnim operacijama.
U aprilu 2001. je smjenjen s mjesta komandanta JSO SDB Srbije, a prema pisanju srbijanskih medija, krajem juna te godine s porodicom je otišao u Republiku Srpsku.
Zbog umješanosti u atentat na premijera Srbije Zorana Đinđića, 12. marta 2003, godine, MUP Srbije je za njim raspisao međunarodnu potjernicu.
Za mnoge Zemunce mit o Miloradu Ulemeku Legiji bio je ravan legendama koje je srbijanski narod stvorio o čuvenom Čarugi, Ljubi Zemuncu i Arkanu, po kojima je i ispisivana nezvnanična istorija srbijanskog podzemlja. Svojom pojavom i svojim (ne)djelima Legija je ne samo dopisao tu istoriju, nego je i pomjerio granice organizovanog kriminala u Srbiji. Zato se ta istorija i 2004. godine mogla mjeriti od Čaruge, srpskog hajduka iz druge decenije prošlog vjeka do Legije, nove ikone srbijanskog podzemlja, koja je oslikana u prvim godinama 21. vijeka. Pretpostavlja se da je u Miloševićevom okruženju Milorad Ulemek, uz pomoć srbijanske tajne policije, počeo se baviti i državnim terorizmom.
 
MILORAD ULEMEK LEGIJA MILORAD ULEMEK LEGIJA MILORAD ULEMEK LEGIJA
16.03.2009.

BUM OTKRIVA

 
Sudinica Burzić će odbiti Čavkinu optužnicu
 
 
 
Pripremila: Zemka ĐUDERIJA
 
U Kantonalnom sudu u Sarajevu nedavno je završeno izvođenje dokaza Tužiteljstva u maratonskom sudskom procesu, koji i dalje potresa cjelokupnu bh. javnost, a koji se vodi protiv optužene “zločinačke organizacije” predvođene Muhamedom Ali Gašijem.
Nakon velikog broja svjedoka, materijalnih dokaza, konflikata, koju su se znali dešavati u sudnici, može se zaključiti, a u Sarajevu se o tome i uveliko priča, da od ’’zločinačke organizacije’’ nema ništa. Ovo se najčešće može čuti od ljudi, koji su bliski bh. pravosuđu. Naime, ’’zločinačka organizacija’’ je po mišljenu advokata pala u vodu na nedavno održanoj statusnoj konferenciji. A kako BUM nezvanično saznaje, to je I mišljenje sudinice Dalide Burzić.
Tužitelj Čavka tako nije ispunio obećanje, da će po iznošenju dokaza dati argumente, koji će Gašije i ostale osumnjičene strpati iza brave na dugogodišnju robiju. Umjesto toga tužitelj Čavka je kazao da su mu svjedoci, koji su se trebali pojaviti u završnici, nedostupni jer su u zatvoru i bjekstvu.
Nastavak suđenja ponovo kreće 16. februara, kada odbrana stupa na snagu, gdje će iznijeti svoje dokaze i pozvati svjedoke. Ono što je interesantno jeste da će se svi svjedoci odbrane pojaviti zbog Muhameda Ali Gašija i ostalih, dok će Amir Kasumić, s obzirom da se ne tereti ni za kakva druga djela, osim za ''udruživanje u zločinačku organizaciju'' i verbalni sukob s Huseinom Kamberom, iznijeti samo ljekarski nalaz, koji dokazuju da je Amir u mjesecu julu 2007. godine bio u KSCU Sarajevu na odjelu za srce. Naime, Kasumić je tamo operisan i tom prilikom su mu ugrađena tri bajpasa. Odbrana je tražila da se osumnjičeni puste da se brane sa slobode, što je tužioc Čavka odbio, a Sud prihvatio.
 
 
 
 
Tužitelj - ljekar
 
 
Tužitelj Oleg Čavka, osim završenog Prava, izgleda da ima i diplomu ljekara. Naime Čavka je u desetom mjesecu prošle godine poslao apelaciju Vrhovnom sudu, u kojoj je naveo da je osumnjičeni Amir Kasumić skinuo fiksator, te da je zdrav. Amir Kasumić još uvijek ima fiksator na nozi,a njegovo zdravstevno stanje je veoma loše.
 
 
 
Redakciji BUM- a ponovo se javila Birsena Kasumić:
 
- Amir je 21.01.2009. (nakon 20 dana čekanja), bio upućen u KCUS, ali je vraćen jer ga niko nije htio pregledati. Istog dana poslije podne sudija je donio naredbu da se Amir sutradan ponovo odvede na kliniku, gdje ga je primio prof. dr. Adnan Dizdar. Nakon pregleda i čišćenja rane, te snimanja ustanovio je da postoji infekcija lijeve noge (od potkoljenice do članka). Tada je konstatovao da se Amir Kasumić nalazi u kritičnom stanju, a to je potvrdio i dr. Kulenović, te su došli do zaključka da je Amirov život ugrožen, kao i to da se on hitno iz pritvorske jedinice mora prebaciti na Kliniku za ortopediju. Po riječima ljekara Dizdara malo fali da tromb krene put srca, a zna se šta je posljedica toga - smrt.
Dr. Dizdar je predao zatvorskom ljekaru 23. januara nalaze i mišljenje, a u telefonskom razgovoru sa sudinicom Dalidom Burzić, zatvorski ljekar je to i potvrdio. Pitam se ko će odgovarati i ko će biti kriv, ako se Amiru desi ono čega se ljekari najviše plaše ili ako mu budu morali amputirati potkoljenicu zbog infekcije?
Da li će se javiti neko ko će snositi odgovornost za to?
Tužilac Čavka se protivi puštanju Amira iz zatvora, iako zna i vidi iz dokaznog materijala da Amir Kasumić nije učinio nikakvo krivično djelo, što mu se uporno pokušava staviti na teret, svjedocima i materijalnim dokazima u kojima se on uopšte ne dovodi u kontakt s krivičnim djelima navedenim u montiranoj optužnici. Inače, ta optužnica je odbijena 02.07.2007. godine, i na nju se nema pravo niko žaliti, a njima se i dalje sudi po optužnici, koja je istovjetna odbijenoj.
Zar je to pravda i nagrada za čovjeka, koji je bio jedan od organizatora za odbranu BiH, koji je dao i novac za vrijeme agresije na ovu zemlju?! Čovjek, kojem je lično rahmetli Alija Izetbegović obećao da će jesti zlatnim kašikama, i koji je imao petlje da se pojavi u zatvoru Kula u decembru 1992. godine. Tom prilikom je izveo 33 živa borca armije BIH. Za to je dobio pohvale od rahmetli predsjednika i cijelog vojnog vrha BiH, a televizije su to prenijele, i za to postoje dokazi u arhivi. Zar je to zahvala što nije htio da svjedoči u Hagu protiv Sefera Halilovića ...? 
 
13.02.2009.

ACA LUKAS

 SAČEKUŠA ZA ACU
 
 
 
 
Zašto Keka više ne vjeruje Lukasu
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Koliki je dug narkodilerima X Gdje je nestalo Lukasovo obezbjeđenje X Da li su ga ranili klinci zbog duga od 120 eura
 
 
 
Jedan od najkontraverznijih srbijanskih folkera Aleksandar Vuksanović, poznatiji kao Aca Lukas, nedavno je ranjen u sačekuši ispred svoga stana u Novom Beogradu. Naime, nepoznati napadač ispalio je iz vatrenog oružja dva metka u Lukasa, dok je ovaj  išao prema svom Porscheu, parkiranom ispred zgrade. Jedan metak ga je pogodio u desnu nogu, te je Lukas odmah prevezen u bolnicu, gdje je ustanovljeno da nije životno ugrožen. Naime, popularni folker je imao prostrelnu ranu na butini, koja je očišćena i sanirana, a tokom noći nije došlo do komplikacija, pa je Aca pušten na kućno liječenje. Tokom policijskog saslušanja Lukas nije želio otkriti na koga sumnja da ga je pokušao ubiti. Ali, kako BUM saznaje, od svog beogradskog izvora bliskog srbijanskoj policiji, inspektori, koji su ga saslušali u bolnici neposredno poslije ranjavanja, ubijeđeni su da on zna ko je napadač. Pjevač je za vrijeme davanja izjave bio izuzetno uznemiren jer se navodno plašio za svoju i bezbjednost svoje porodice.
 
Dugovi
 
Postoji nekoliko verzija, koje se uveliko raspredaju po Beogradu, oko Acinog ranjavanja. Prva, a koja se pokazala najtačnijom, je da je Aca ranjen zbog dugova. Naime, Lukas je navodno, dugovao velike pare zbog bijelog i kocke, pa je jedno vrijeme konstantno bio pod "nadzorom" vođe novobeogradskog ganga Dejana Stojanovića Keke. Navodno, Aca je izigrao i Kekino povjerenje, te ga izradio za veliku lovu, koju je spiskao u kockarnicama, kao i na gudru. To je razljutilo Keku, te mu je poslao momke, koji su mu ovaj put pucali u noge, kao upozorenje da se ne smije igrati s njima. Druga verzija je vezana opet za kockarske dugove. Navodno jedan poznati beogradski vlasnik kockarnica, kojem Aca duguje 50.000 eurića, kada je saznao da pjevač kupuje kafić, butik i često odlazi na skupocjena putovanja, odlučio ga je podsjetiti i na lovu, koju duguje njemu. Treća, koja je mnogim izvukla osmjeh na lice, navodno je Šašićevo angažovanje žestokih momaka. Podsjećanja radi, Lukas je preoteo suprugu svog bliskog prijatelja Željka Šašića i već neko vrijeme između njih dvojice vlada neprijateljstvo. Haman, k'o nekad između Nine Resića i Šerifa Konjevića.    
 
Bonton
 
U želji da saznamo, da li popularni pjevač zaista zna ko je pucao na njega, kontaktirali smo ga. Svoju kućni odgoj Lukas je još jednom pokazao:
-         Klošari jedni novinarski, jeb..u vam mater… Ja sam umjetnik i nemam veze s mafijom. Ostavite me više na miru bando klošarska, pi…vam materina… - rekao je Aca u telefonskom razgovoru za BUM.
Inače, Lukas već dugo vremena ima problema sa zakonom, pa su krajem jula 2005. godine američke vlasti su Aci Lukasu na aerodromu u Čikagu stornirale vizu i vratile ga za Njemačku, poslije devetomjesečnog boravka u Americi.
Lukas je 25. oktobar 2007. bio na 45. rođendanu Sretena Jocića, poznatog kao Joca Amsterdam, kada ga je policija privela na saslušanje. Popularni pjevač je i za vrijeme srbijanske akcije "Sablja" uhapšen i osuđen na četiri mjeseca zatvora jer je posjedovao pištolj za koji nije imao dozvolu.
Aca nikad nije ni krio svoje probleme s drogom i kockanjem, ali je u posljednje vrijeme uporno tvrdio da se tih poroka riješio. U više navrata javno je i komentarisao svoja poznanstva sa beogradskim podzemljem. Poznat je i po bliskim vezama s pokojnim vođama „zemunskog klana“ i mnogim drugim „žestokim momcima“, kao i skandaloznim izjavama, zbog kojih se zamijerio s mnogim kolegama. Ljudi bliski Lukasu i njegovim dugogodišnjim mukama sa mafijom smatraju da je ova sačekuša samo opomena pred nešto mnogo tragičnije. Zbog ljubavi “prema belom” Acini dugovi nemaju kraja. Niko ne zna, pa vjerovatno ni on, koliko je dužan beogradskim narko-dilerima. Po nekim procjenama dug bi mogao iznositi oko 200 hiljada eura.
Te večeri, kao što je izjavio Lukasov menadžer obezbjeđenje je ostavilo svog štičenika. Ko je odlučio da na ovaj način prestraši Lukasa, ostaje da se vidi, ali sudeći po informacijama, koje neprestano stižu iz Beograda, Aca je zaista skupio veliki broj neprijatelja.
 
 
Portali
Navodno, ljudi iz obezbjeđenja koji uglavnom dobro finansijski crpe Lukasa su na vrijeme dobili najavu da će im šef biti “mučen”, tako da su na vrijeme uspjeli zbrisati, jer su znali da se sa Kekinim gangom nije šaliti. Posebno su interesantni neki komentari Lukasovih sugrađana, koji su se iste večeri kada je upucan pojavili na portalima.
 
“Narkomančino odvratna, ako voliš bele sportove onda bar plati ljudima za požderano! Ne zna se ko je veći bolesnik, on ili oni koji ga slušaju i uzdižu u nebesa, običnog drogosa koji ima pravu njušku sa poternice”-napisao je Miskec.
 
“Lukasa volim kao pevača, ali svi znamo da se drogirao, družio sa krimosima i verovatno nije nešto ispoštovao sa njima i normalno da sledi kazna, ali ovo mu je bila samo opomena, jer ONI kada treba nekog da likvidiraju, "ne promašuju" -piše Saša.
 
“Ma kakav pevač, izigrava nekog umetnika, ljudi mu se dive, a prepevao sve grčke hitove i sad nek mu plaćaju budale po 3000 evra za nastup. Žene se primaju, kao neki frajer a ne zna ni da priča, muca i guta slova, mozak mu izlapio od droge... i on je sad kao zvezda i faca, džet-set ma idi -piše Gojko.
 
“Ovaj klošar spao na to da duguje 120 eura klincima iz kraja, i popio metak u nogu kao opomenu. E veliki Lukasu , ti što zarađuješ milione”- stoji u komentaru od Krkija .
 
 
Kekin gang
 
Gang Dejana Stojanovića Keke, (Stojanović je izvršilac ubistva Sibinović Gorana) čine: Šesto Nikola zv. Pika (izvršilac ubistva Mićić Siniše), Borovčanin Ivan (zajedno sa Pejanović Vojkanom izvršio ubistvo Vukmanović Milana), Miketić Vladan (sumnjiči se za više ubistava među kojima Banda Nikole i Petrović Nikole, zbog čega je u bjekstvu u inostranstvu), Spasojević Nebojša zv. “Spale” (pokušao ubistvo Ergić Nenada), Grujović Nenad zv. “Gruja” (zajedno sa drugim članovima grupe učestvovao u ubistvu Petrović Nikole), Arsenijević Nemanja zv. “Mutavac” (zajedno sa članovima grupe pokušao ubistvo Bandić Borislava i Bandić Željka), Milanović Nebojša zv. “Milano”, Dabić Aleksandar zv. “Daba” (izvršilac pokušaja ubistva Vujanović Milana i pokušaj ubistva Lazarević Zorana), Milinković Vladimir zv. “Milinko” (izvršio silovanje nad Nestorović Gordanom i Jovanović Natašom), Vlahović Aleksandar zv. “Rambo” (pokušao ubistvo Ilić Saše), Milosavljević Mario (pokušao ubistvo Stojanović Saše i Bujagić Nebojše).
Grupu je formirao Stojanović Dejan, a uslov ulaska u grupu bio je da su članovi do sada već izvršili neko ubistvo ili pokušali nekog da ubiju. Grupa je više godina bila u sukobu - “ratu” sa grupom pokojnog Jezdimirović Stevana zv. “Jezda”, a zbog primata za teritoriju Novog Beograda. U tom sukobu koji je dugo trajao bilo je na obje strane više mrtvih i ranjenih. Kriminalna djelatnost grupe je vršenje svih težih krivičnih djela: ubistva, pokušaja ubistva, silovanja, razbojništva, iznude, ucjene, nasilničko ponašanje, oduzimanje motornih vozila, vraćanje ukradenih vozila uz otkup, krijumčarenje opojne droge.
Ko je pjev'o u muriji

Istorijat srbijanske estradne scene obiluje dokazima o neprimjerenom ponašanju pjevača. Podugačak je spisak estradnih zvijezda koje su na rukama osjetile stisak policijskih lisica:

Era Ojdanić 2008. godine je zajedno sa svojim harmonikašem Velimirom Životićem priveden u hrvatskom mjestu Veliki Poganac jer nisu imali dozvolu za rad.

Predrag Jovanović, bivši ukućanin reality showa „Velikog brata“, proveo je izvijesno vrijeme u pariškom zatvoru zbog trgovine narkoticima.

Aca Matić 1972. godine je odležao godinu i po dana u požarevačkom zatvoru „Zabela“ zbog neplaćenog poreza.

Sinan Sakić uhapšen je 2004. na aerodromu u Cirihu. Prva informacija koja je prostrujala Balkanom bila je da je priveden zbog 10gr. kokaina, koji su mu navodno nađeni u džepu. On je to demantovao, tvrdeći da je priveden jer nije imao radnu dozvolu za pjevanje.

Svetlana Ražnatović Ceca uhapšena je u vrijeme policijske akcije „Sablja“ i u zatvoru je provela 121 dan. Prvo je bila osumnjičena zbog kontakta sa zemunskim klanom, da bi se protiv nje povela istraga zbog navodnih mahinacija s transferima fudbalera FK Obilić i nedozvoljenog držanja oružja, koja do danas nije završena.
 
Džej Ramadanovski
prvo je proveo šest i po godina u popravnom domu. Više puta je u Italiji hapšen zbog šibicarenja. Pre dvije godine proveo mjesec dana u pritvorima u Stokholmu i Malmeu zbog 1,75 promila alkohola u krvi.

Goga Sekulić sredinom 2005. godine je provela dan na ispitivanju u hrvatskoj policiji u Koprivnici jer je utvrđeno da je „audi kvatro“ koji je vozila ukraden.
 
 
ACA LUKAS I SONJA SASIC ACA LUKAS
13.02.2009.

SLUCAJ INCOGNITO

NAKON DOBROVOLJNE PREDAJE FIKRETA KAJEVIĆA BH. VLASTIMA
 
 
Hodžić uhapšen na skijanju, Švicarca ganjaju po Beogradu
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Omar Mjesečar oslobađa Kajevića X Elvisa Hodžića ošmekali jarani, a Bahrija Kačapor do kraja februara stiže u Sarajevo
 
 
Prašina oko slučaja “Incognito” još uvijek se ne sliježe. Nakon hapšenja Bahrije Kačapora i Fikreta Kajevića u Beču, jer je za njima raspisana interpolova potjernica za navodni pokušaj ubistva, te njihovog brzog puštanja jer je austrijskim vlastima bilo smiješno zbog čega ih bh.vlasti traže ( Kantonalni sud u Sarajevu je za njima raspisao potjernicu, zbog navodnog pomaganja osumnjičenim nakon izvršenja krivičnog djela, a interpolova potjernica je bila za pokušaj ubistva, op.a.) uslijedila su nova muriranja. Pa je opet na tapeti bio Fikret Kajević, inače vlasnik restorana Royal, kojem je određen jednomjesečni pritvor zbog bjekstva, te ga je, nakon nekoliko sati zadržavanja na Aerodromu, Sudska policija sprovela u Kantonalni sud, a nakon toga u Centralni zatvor.
No krenimo redom.
 
Obezbjeđenje
 
Tokom Kajevićevog dolaska u Sarajevo, kao da se radi o ratnom zločincu na Aerodromu je bilo pojačano obezbjeđenje, a pripadnici Granične policije ispred aerodromske zgrade bili su naoružani dugim cijevima. I pored najave i saznanja da je Kajević na svoju incijativu, ali Bogami i na svoj trošak, stigao u Sarajevo, bilo mu je onemogućeno da sa ostalim putnicima krene prema glavnom izlazu gdje su ga čekala dvojica pripadnika MUP-a KS, advokat Omar Mehmedbašić, novinari, brat, supruga, te njegovi prijatelji koji su u većem broju došli da ga dočekaju.
Po izlasku iz aviona, Kajevića je uhapsila Granična, koja ga je potom predala u nadležnost Sudskoj policiji.
Kajević je dan poslije, “spektakularnog” hapšenja na Aerodromu, saslušan u Tužilaštvu od strane tužiteljica Advije Hajdo-Balta, koja inače vodi istragu u slučaju pucnjave u "Incognitu" .
 
Nagodba
 
-         Moj branjenik se nalazi u pritvoru. Dao je iskaz, gdje je opovrgnuo bilo kakav kontakt s onim što mu se stavlja na teret, a to je krivično djelo za pomaganje osumnjičenim, nakon izvršenja krivičnog djela. Odbrana će ući u pregovore sa tužilaštvom oko nagodbe za jemstvo, kako bi se Fikret Kajević mogao braniti sa slobode. S obzirom da je iz Beča došao dobrovoljno, prestali su razlozi za dalje zadržavanje – rekao je Omar Mehmedbašić.
 
 
Do zaključenja ovog broja nismo uspjeli dobiti informaciju o kolikom jemstvu je riječ, ali smo zato dobili potvrdu da Kačapor do kraja februara stiže u Sarajevo. Vjerovatno će i njega privesti Granična policija. Biće opet Jovo na novo…
 
 
  
Hodžićeva šana
Nedavno je u Beču, po potjernici, koju je za njim raspisao Kantonalni sud u Sarajevu pod sumnjom da je 16. novembra prošle godine učestvovao u pucnjavi u sarajevskom klubu "Incognito", uhapšen i Elvis Hodžić. Kako BUM saznaje od svog austrijskog izvora, Hodžić se u momentu hapšenja nalazio u jednom stanu u Beču, koji je inače koristio u posljednje vrijeme nakon što je prebjegao iz BiH. Policija ga je, navodno, locirala po dojavi, koju su dali Elvisovi “jarani”, a potom upala u stan. Elvis je navodno izvjesno vrijeme prije hapšenja praćen jer su ga policiji ošmekali “jarani” da se nalazi na skijanju (šana). Nakon hapšenja, Hodžić je sproveden u pritvor, gdje i dalje čeka ekstradiciju.

Kod Hodžića je, po riječima BUM-ovog izvora bliskog austrijskoj policiji, pronađen lažni pasoš pomoću kojeg je uspio prijeći granicu. Hodžić je navodno imao zabranu ulaska u Austriju, a i navodno se tamo protiv njega vode postupci za krivična djela teške krađe.
Inače, Hodžića je već jednom prebačen iz Beča u Sarajevo, kada je za njim bila raspisana potjernica jer je bio osumnjičen da je sa još nekoliko osoba učestvovao u pucnjavi u centru Sarajeva u kojoj su teško ranjeni Amir Kasumić iz Sarajeva i Nedžad Smajlagić iz Zenice. Međutim, nije se dugo zadržao u sarajevskom Centralnom zatvoru, jer je platio kaucije od 200.000 eura, te je pušten da se brani sa slobode. Elvis Hodžić je odranije poznat sarajevskoj policiji po nekoliko incidenata, a i napada na njega. Važi za osobu blisku Amiru Pašiću Faći, a bio je jako blizak i s Ramizom Delalićem Ćelom.
 
 
Potjernice
 
Pucnjava između Mujaja, njegovog prijatelja Jasmina Kose, s jedne i Vantića, Hodžića i Hadžića, s druge strane počela je svađom zbog Nasera Orića.
Naime, ranjeni Mujaj je saradnik Orića, Nasera Keljmendija i Muhameda Ali Gašija, dok su Hodžić i ostali bili bliski s ubijenih Ramizom Delalićem Ćelom. Potjernica je raspisana i za Mersedom Hadžićem, zvanim Mirso Švicarac, Osmanom Vantićem, te za Jasminom Kosom, koji je osumnjičen da je iste večeri pucao u Hadžića.
Uostalom, kako je BUM pisao sva pucnjava u Incognitu snimljena je video nadzorom, te ove snimke posjeduje Tužilaštvo i policija.
 
FIKRET KAJEVIC I BAHRIJA KACAPOR
04.02.2009.

NAJPOZNATIJA BIH PROROCICA VESNA

Crne magija ili sihir, ograma i nagaz uzrokuju mnoge probleme u životu čovjeka; od toga da mu sruše brak, posao, ljubavni život, zdravlje sve do toga da ga odvede u ludnicu ili smrt Skidanje crne magije, zaštita od negativnih energija i proricanje budućnosti, nisu jedini razlozi zbog kojeg ljudi dolaze kod najveće bh. proročice Vesne Radomirović. Već punih 13 godina Vesna je vrlo uspješno spašavala ljude zapale u zamke alkohola i prostitucije, ali i problema proizašlih iz narušenih brkova. Na vrata ove moderne proročice, kako je od milja nazivaju Sarajlije, kucale su mnoge izgubljene duše, potencijalne samoubica i nesretno zaljubljeni, i svi na kraju njen dom napuštali sretno i zadovoljno. Njen glavni cilj je kako kaže, pružiti ruku spasa i usmjeriti na pravi put, one osobe koje se nalaze na raskrsnici života i ne znaju šta dalje. Vesna Radomirović je jedina osoba koja je prorekla Arkanovo ubistvo, smjene mnogih političara na prostorima bivše Jugoslavije, ali i bila jedan od rijetkih poroka koji se protivio Miloševićevom režimu. Šesto čulo - Vjerujem u dragog Boga i ne proričem ispred hriščanske crkve niti vjere. Svi mi imamo šesto čulo, tako da možemo donekle osjetiti, ako nam se sprema neka opasnost ili nevolja. Međutim, postoje ljudi kod kojih je to šesto čulo mnogo razvijenije, a Bog mi je dao taj dar razvijenosti i nagradio me da pomažem ljudima. Ne mogu da shvatim da se pojedini ljudi iz moje branše, predstavljaju svemogućim i da rade ispred jedne vjere, mada ja uvažavam svako svešteno lice. U svetoj knjizi Kur'anu piše da je zabranjeno proricanje budućnosti i pisanje zapisa, pa kako jedan pravi hodža može liječiti zapisivanjem!? Vjerujem u one ljude koji svojim učenjem pomažu ljudima, a te nadri ljekare koji liječe epilepsiju, psorijazu pa možda čak i ptičiju gripu treba pohapsiti. Samo je dragi Bog svemoguć, a nadri ljekari na žalost zapisima i vodom, na na tuđoj muci zarađuju. Za mene poseban izazov predstavlja borba protiv demona, sljedbenika crne magije, koji remete ljudsku psihu, tako da čovjek pod njihovim uticajem poludi. Nemam čarobni štapić, ali uz Božiju pomoć ja sam pomogla da se u normalu vrate mnogi naši sunarodnjaci i stranci. Crne magija ili sihir, ograma i nagaz uzrokuju mnoge probleme u životu čovjeka; od toga da mu sruše brak, posao, ljubavni život, zdravlje sve do toga da ga odvede u ludnicu ili smrt. Crna magija se ne može pobijediti samo jednim tretmanom. Sve zavisi od stanja duha klijenta i stepena crne magije na njemu, koliko tretmna treba da mu uradim da bih ga izvukla iz kandži zla. U toj borbi mi pomaže vidovitost kojom skeniram čovjekovu, sadašnjost i bezbrižno ga upućujem u budućnost. Naravno, dajem i amajlije te talismane, koje ljude štite od svakog zla. Često me znaju posjetiti i ljudi koji imaju zdravstvenih problema, ali njih upućujem ljekarima, jer ja ne liječim bolesti i ne uzimam ljudima pare za đabe - objašnjava nam moderna proročica Vesna Radomirović i dodaje da ne vraća partnera ako nije suđen. Inače, Vesna je 94. godine bila mis proročica Jugoslavije.


KONTAKT: BiH: +38765 318 927+38765 318 927+381 60 710

03.02.2009.

EXCLUSIVE

 
NOVA DRAMA NAKON OBRAČUNA U SARAJEVSKOM INCOGNITU
 
Da li su Kajević i Kačapor žrtve bese
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
Zašto bh. pravosuđe unosi zabunu oko obračuna u Incognitu X Zašto su austrijske vlasti oslobodile Kačapora X Slijedi li krvna osveta Albanaca
 
Bahrija Kačapor, vlasnik diskoteke Aqua, i Fikret Kajević, vlasnik restorana Royal nedavno su uhapšeni po potjernici u Austriji. Potjernica je za njima raspisana jer se nisu odazvali na poziv policije kako bi dali izjave kao svjedoci u pucnjavi koja se 16. novembra prošle godine desila u sarajevskom kafiću Incognito, o čemu je BUM pisao. Podsjećanja radi u pucnjavi je teško povrijeđen Fatmir Mujaj iz Sarajeva. Policija je za pucnjavu osumnjičila i Merseda Hadžića zvanog Mirso Švicarac iz Kalesije, Elvisa  Hodžića iz Sarajeva, Osmana Vantića iz Tuzle i Jasmina Kosa iz Sarajeva koji se nalaze u bjekstvu. Istragom je policija utvrdila da je u incidentu nekoliko osoba pucalo iz pištolja, te da je u razmjeni vatre teško povrijeđen Mujaj. Naknadno je utvrđeno da je u pucnjavi ranjen i Mersed Hodžić koji se za vrijeme pucnjave nalazio navodno u društvu Kajevića i Kačapora, te još nekoliko osoba. Međutim, on je pobjegao s mjesta događaja i navodno mu je prvu pomoć ukazao jedan stomatolog u Visokom. Poslije toga Hodžić je napustio BiH, i kako BUM saznaje od osoba bliskih Švicarcu, zaputio se u Beograd . S lica mjesta su se udaljili Bahrija Kačapor i Fikret Kajević koji su trebali biti saslušani u svojstvu svjedoka, a koji su odmah sutradan otputovali jedan za Austriju, a drugi za Crnu Goru. Nakon nekoliko dana sastali su se u Austriji.
Čudno je zašto Tužilaštvo nagađa i operiše s poluistinama jer posjeduju cjelokupni snimak obarčuna u Incognitu. Nelogično je i to da se svjedoci hapse zbog pomaganja u izvršenju djela, koje još nije ni dokazano, i zašto bh. vlasti prešučuju da su Kačapor i Kajević uhapšeni prilikom povratka u Sarajevo, te da, kako saznaje BUM, neće biti predati bh. vlastima za još najmanje desetak dana zbog neminovne procedure oko izručenja. Očito sve ovo dodatno pumpaju sudske vlasti i mediji. Elem ispada da je Kačapor mafiozo poput Al Caponea. Međutim, sve ovo liči dobro izrežiranoj sapunici, jer će krunski svjedoci, kako BUM saznaje iz svojih izvora bliskih sarajevskom pravosuđu, samo prodefilovati kroz Centralni zatvor jer su očigledno krivi što su te večeri bili u Incognitu. Po svemu sudeči, suština ove ujdurme je u onome što se prešučuje! U strahu su svima velke oči zbog navodne osvete Albanaca.   

Redakciji BUM-a dva dana prije hapšenja javio se Bahrija Kačapor:
 
- U Sarajevu živim skoro deceniju, a za to vrijeme družio sam se i kontaktirao s mnogim ljudima iz raznih profesija. Ponašao sam se jako korektno prema svima i imao respekta za sve osobe u cijelom svijetu. Za mene su svi ljudi bili isti, i bogati i siromašni, i bijeli i crni. Za svakog sam imao vremena i sa svima sam mogao otići i popiti kafu. Nikada nisam imao problema ni skim, niti su mi ljudi htjeli nauditi, ali ni dovesti me u neke nezgodne situacije ili belaje. Moje ime se cijelo vrijeme spominjalo samo u pozitivnom kontekstu jer sam živio normalnim i poštenim načinom života. A život mi se okrenu za 180 stepeni u negativnom smislu, od te nesretne noći u sarajevskom Incognitu. Naime, te nesretne noći su u Sarajevo stigli moji poslovni partneri iz Austrije, koji su inače inžinjeri građevine. To im je bio drugi posjet Sarajevu jer smo u Mostaru namjeravali kupiti građevinsko zemljište, na kojem smo trebali graditi fabriku za proizvodnju zimske skijaške opreme. Predloži sam im da odemo u Incognito da se malo proveselimo i to proslavimo. Nažalost tu sam silno pogriješio, jer sam se kao i hiljade ljudi tu noć našao u pogrešnom trenutku na pogrešnom mjestu. Negdje sam dobru sadaku podjelio jer sam izbjegao da tu noć ne dobijem metak u leđa ili glavu, dok sam tražio mjesto iza šanka da se sakrijem, dok se taj krvavi obračun ne završi. Tvrdim da sam jedan od posljednjih osoba, koja je napustila mjesto događaja, a to mogu posvjedočoti i mnogi policajci, redari, taksisti. Niko me tada nije ništa pitao i svi su prolazili pored mene kao da sam drvo.
Čuo sam da je nedavno kod Fikreta Kajevića u restoranu, kući ... bio pretres i da su ga tražili zbog slučaja Icognito, a ja odgovorno tvrdim, da on nije bio ni blizu stolova za kojim se odvijala pucnjava. Cijelo vrijeme je sjedio u separeu i nijednom u toku večeri nije otišao do toaleta. Poslije nekoliko dana mi je rekao da ne želi da bude kolateralna šteta, te da ništa nije vidio.
Tu noć sam prespavao u Aqui i poslije podne bez ikavih problema sa sarajevskog aerodroma odletio za Beč. Da sam nešto kriv, policija bi me tu noć tražila na mojoj adresi prebivališta, a vlasti mi ne bi dopustile da napustim BiH. Na večer sam u Beču preko TV-a saznao da me traži bosanska policija. Ostao sam zatečen i odmah sam pozvao policiju, te im rekao da se za Sarajevo vraćam 10. decembra jer imam poslova u Austriji, koje moram završiti. Čak sam im ponudio da izjavu dam telefonom, ali oni na to nisu pristali jer takav način nije validna.
Svi znaju da ja imam i firmu u Austriji kao i mnogo obaveza, koje nisam uspio do kraja godine da završim, pa se zato nisam pojavio u Sarajevu.
Nakon svega stalno meni i porodici stižu prijetnje smrću, ako se do proljeća pojavim u Sarajevu da dam izjavu policiji. Tražio sam pomoć od bh. vlasti, ali me niko nije htio saslušati. Za sve ovo što sam napisao imam dokaze i svjedoke, a moji advokati su mi rekli da se malo primirim jer će biti vremena za davanje izjava. Poslušao sam ih i onda sam saznao da su raspisali međunarodnu potjernicu za mnom.
Ne mogu da vjerujem šta mi ljudi žele sve napakovati, i kakve sve gadosti pišu o meni. Mislio sam da u Sarajevu ima tolerancije i da se poštuju ljudi, koji žive mirno i koji nikada u životu nisu bili kažnjavani.
Godinama sam s mojim poslovnim objektom bio u minusu, ali ga nisam htio zatvoriti jer sam se nadao boljim vremenima. A i gdje bi mi otišla duša kada bih otpustio 30 radnika na današnjem vaktu. Nije mi jasno zašto mi mnogi iz Sarajeva, žele napakostiti i napakovati svakakve stvari, iako znaju da nisam od tog posla, kao i to da da me kriminal nikada u životu nije zanimao. Očigledno je da sam pogriješio u procjeni i da sam uzalud ulagao novac, veliki trud i ljubav u sredinu u koju nisam dobro došao. Uništili su mi ugled koji sam godinama stvarao u Sarajevu, a to pokušavaju uraditi i u Austriji.
Odlučio sam porodicu, dok im je glava na ramenu, da preselim u Beč, gdje će moći normalno živjeti i raditi, i gdje je zakon isti za sve.
Sve mi ovo liči na jednu sapunicu, koju ne mogu razumijeti. Svi su vidjeli, ali i potvrdili da Kajević i ja nemamo nikakve veze s tim slučajem u Incignitu.
  
 
                                                                                                             
 
 Laži bh. vlasti
 
Nakon izlaska iz bečkog zatvora, našoj redakciji ponovo se javio Bahrija Kačapor, te saopštio da su ga ausrijske vlasti pustile na slobodu 23. januara.
 
-         U Sarajevu se još uvijek po medijima plasiraju lažne informacije o meni. Fikret Kajević i ja smo uhapšeni 18. januara po interpolovoj potjernici za pokušaj ubistva, koju su raspisale bh. vlasti. Nakon toga te iste vlasti su za bh. javnost kazale, da je potjernica za nama raspisana jer nas oni žele saslušati kao svjedoke. Navodno tu noć u Incognitu pomagali smo osumnjičenim, koji su pucali u Fatmira Mujaja, da pobjegnu s lica mjesta. Kazali su i da ja imam austrijsko državljanstvo, što nije tačno jer sam ja državljanin BiH, kao i to da sam pušten na slobodu uz kauciji što je isto laž. Sudija, koji u Austriji vodi ovaj slučaj, tražio je od bh. vlasti da mu se pošalje potjernica i kada je vidio šta mi se stavlja na teret, a dobro je upučen u ovaj slučaj shvatio je da tu nešto ne štima. Pušten sam na slobodu i nisam platio nikakvu kauciju, a jedino sam dobio savjet da se ne pojavljujem u BiH jer se očito radi o nekoj namještaljci. Neko mi želi uništiti ugled i napakovati stvari, koje me mogu odvesti na robiju – rekao je Bahrija u telefonskom razgovoru za BUM.
 
 
 
Prijatelji gdje ste
  
 
 
“Dok je bilo para, bilo i drugara” je narodna izreka koju na svojoj koži trenutno najbolje
osjeća Bahrija Kačapor, vlasnik diskoteke “Aqua” iz Sarajeva i jedne uspješne građevinske firme iz Beča. Samo što Bahro nije ostao bez para, ali sada kad ima najteži period svog života, naprosto je ostao sam u svom belaju.
Mnogi će neutralni danas reći da je Kačapor jako dobar i širokogrudan čovjek koji nikada nikoga nije ostavio u nevolji, ali zato njega jesu. Mnogo puta. Najveća Kačaporova greška je bila što nikada nije znao prepoznati prave prijatelje, pa je sa takvim “prirodonim felerom” često bio mamac za razne šupljikanere, besposličare, lažne umjetnike, klošare, sitne kriminalce, pjevaljke, novinare, propale menadžere, propale karatiste,…Svi su kod njega imali sve. Od para do uživanja i orgijanja u ponoćnim satima u odajama “Aque”.
 
- Bahrinu dobrotu svi su koristili, a on to nikada nije htio priznati. Kakve bande sve nije ugostio kao najveću gospodu u “Aqui”. Dolazila je bagra od Amerike, Australije, Njemačke, Austrije, Srbije, Sandžaka, Turske, pa do Bosne i danima se besplatno izležavala u hotelu, pili najskuplja pića koja su samo viđali na televiziji i nikad ih ranije nisu probali, jeli kavijare, koristili saunu, bazene, teretanu, dovodili raznorazne kurvetine…I na kraju, to sve išlo je na Bahrin račun. Posebno su učestali Bahrini musafiri bile sarajevske folerčine i bezobraznici iz tzv. jet seta. Koja je to bagra? Zbog njih ga je često znao kritikovati babo. Niko od tih klošara sad ga ne vidi, a potrošio je milion maraka na tu bagru - priča nam jedan od nekadašnjih konobara u Bahrinom restoranu.
 
Trenutno kad je Bahrija postao “junak iz crne hronike”, ne štede ga ni oni kojima je itekako valjao i finansijski i gotivom kakvu nikad nigdje nisu, niti će imati. Šute “Bahrini prijatelji”, koji bi bar s nekoliko rečenica mogli zaštiti ovog nedužnog momka koji se u krivo vrijeme našao na krivom mjestu. Valjda ih strah tužilaštva da i oni ne budu zbog nečeg pitani. Šuti i raznorazna estradna bagra koja je dobru lovu odnijela iz Kačaporove “Aque”. Koliko je samo propalih sisulja iz Srbije došlo da gostuje u Kačaporovu diskoteku, prodalo od 20 do 150 ulaznica i otišlo uredno isplaćeno sa “nekoliko soma (hiljada) eura”. I kad dođu u Srbiju kažu; ”Jao, kako nam je lepo bilo u Sarajevu kod Bahrije, i publika (ne spominju brojku) je bila božanstvena”. Sada šute, pa ni jednom riječju da kažu “da taj čovjek može biti sve, ali ne i kriminalac”. Nema ni besposličara iz raznih krajeva Bosne i Sandžaka, koji se plaše svoje sjenke, a kod Kačapora su radili kao izbacivači i tjelohranitelji. Šuška se da je navodno izvijesni Mašo iz Tuzle, koji je bio Kačaporov pratilac i kojeg je uhljebio, imao neku ulogu u cinkarenju austrijskoj policiji svog bivšeg šefa.
Vrijeme će pokazati ko je ko, a kada sve ovo prođe, nadamo se da će i Bahrija shvatiti da je jedini način opstanka taj da se riješi bagre, posebno sarajevske, koja ga je do sada muzla i okrenula mu leđa kad je bilo najteže.
 
 
BAHRIJA KAČAPOR BAHRIJA KAČAPOR I FIKRET KAJEVIĆ
03.02.2009.

DOSSIER

HAPŠENJE NA FRANKFURTSKOM AERODROMU
 
Pao i Đorđe Ždrale
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Gdje je krenuo Đoka X Prijetili mu kazna od 20 godina za Mauzerovo ubistvo X Kada će biti izručen u BiH
 
 
Đorđe Ždrale, jedan od najtraženijih i najpoznatijih bjegunaca kriminalnog miljea iz Istočnog Sarajeva, uhapšen je na teritoriji Njemačke po Interpolovoj potjernici koju je za njim raspisao Sud BiH, zbog sumnje da je 2000. godine učestvovao u ubistvu Ljubiše Savića Mauzera, nekadašnjeg načelnika Uprave policije Republike Srpske i ratnog komandanta „Pantera“, najpoznatije specijalne jedinice RS-a. Ždrale je uhapšen na aerodromu u Frankfurtu, odakle je, kako saznajemo, imao namjeru napustiti Njemačku i otići u neku od prekookeanskih zemalja, tačnije Đoka se zaputio u Hong Kong. Đorđe Ždrale, zvani Đoka, važi za jednog od najpoznatijih kriminalaca iz Republike Srpske, a policiji je poznat po učešću u velikom broju pucnjava i raznih incidenata. U 19. godini osuđen je zbog ubistva, a na njega je tri puta pokušan atentat. Dovodio se u vezu sa brojnim likvidacijama na području Istočnog Sarajeva, a pravosnažno je oslobođen optužbe za ubistvo Željka i Mikice Todorović, koje se dogodilo na Palama 2. jula 2004. godine.
 
Kumovi
 
U žestok sukob sa svojim kumom Darkom Elezom ušao je 2005. godine i policija vjeruje da je taj sukob doveo do većeg broja mafijaških ubistava na području Istočnog Sarajeva, od kojih većina ni danas nije rasvjetljena. Ždrale i Elez su dugogodišnji prijatelji i prije nekoliko godina su to krunisali kumstvom. Međutim, među njima je prije četiri godine došlo do čarki oko zarade na poker-aparatima.
- Nisu znali kako da dijele novac koji su zarađivali na kocki. Poslije toga počele su i čarke zbog žena. Svaki od njih nastojao je da dobije najzgodniju djevojku iz kraja, u čemu su se svakondveno takmičili pa čak i sukobljavali. Međutim, tikva je pukla nakon pljačke auta Pavlović banke u Han Pijesku 2005. godine, na putu prema Sokocu kada je pet maskiranih momaka otelo 1,8 miliona maraka. Pouzdane informacije govore da su u toj pljački učestvovali Darko Elez, Đorđe Ždrale, Anes Kurbegović i još dvojica. Međutim, u raspodjeli plijena Ždrale je izvisio, jer mu je kum uskratio dobitak i pobjegao s tim u Srbiju. Đorđe Ždrale, nakon toga, bijesan oko sebe je okupio grupu odanih među kojima je bio i nedavno ubijeni Vlatko Mačar, pa takođe likvidirani Boris Govedarica, Čarlama, Mladen Ćeho i drugi, koji su i danas živi ali su se sklonili na sigurno.
Ždrale se zarekao da će Elezu, za osvetu ubiti dijete koje je držao pred krstom, a potom i ostale članove porodice. Međutim, Darko Elez se uvezao s mafijom u Beogradu odakle naručuje likvidacije čije su mete Ždrale i njegova grupa, jer na taj način želi da ukloni svoje ubice i moguće ubice članova porodice. Toliko je postao uvezan i moćan da je vrbovao brojne momke s područja Istočnog Sarajeva da mnoge stvari "odrađuju" za njega– priča osoba koja je nekada često pila kafu sa kumovima Ždralom i Elezom u vrijeme dok su bili kumovi.
 
Bijeg
Prema dostupnim informacijama, Ždrale je teritoriju BiH napustio u januaru prošle godine, poslije više upozorenja da se pritaji. Policija je tada, naime, raspolagala informacijama da se na njega sprema atentat.
S obzirom na to da tada potjernica za njim još nije bila podignuta, Ždrale je spakovao stvari i napustio BiH, iako je policija prethodno upozorila tužilaštvo da mu ne izdaje pasoš. Vjeruje se da je Ždrale tada otišao u Australiju, a neposredno poslije njegovog bjekstva u eksploziji auto-bombe na Palama ubijen je njegov prijatelj i bliski saradnik Vlatko Mačar, koji je takođe planirao da napusti BiH. U maju prošle godine Ždrale je uhapšen u Splitu u Hrvatskoj i deportovan u Crnu Goru. Hrvati su strahovali da bi zbog njegovog boravka u Hrvatskoj moglo doći do brojnih mafijaških obračuna.
Sud BiH je tek devet mjeseci nakon što je Ždrale napustio zemlju za njim raspisao međunarodnu potjernicu zbog sumnje da je učestvovao u ubistvu Ljubiše Savića Mauzera. Mauzer je ubijen 7. juna 2000. godine u Bijeljini. Ratni komandant dobrovoljačke garde „Panteri" i osnivač Demokratske stranke RS ubijen je rafalima iz automatske puške. Mauzerovo ubistvo povezivano je s njegovom istragom o ubistvu načelnika CJB Srpsko Sarajevo Srđana Kneževića Belog vuka, koji je izrešetan 7. avgusta 1998. godine na Palama. Za to ubistvo osumnjičeno je šest Paljana Duško Tešić, Srđan Davidović, Goran Šiljegović, Branislav Milanović, Slavko Mihajlović i Željko Janković Luna, među kojima su i čuvari bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića, ali su svi pravosnažno oslobođeni optužbe.
Zbog brutalnih i nedozvoljenih metoda u istrazi, Međunarodne policijske snage u BiH Mauzeru su zabranile dalji rad u policiji na teritoriji BiH. Prije nego što je ubijen, na Mauzera je dva puta pokušan atentat, i to 1997. i 1998. godine.
 
Izručenje
 
Đorđe Ždrale u septembru 1996. godine osuđen je na sedam godina robije zbog ubistva Miloša Batinića u Istočnom Sarajevu, koji ga je pretukao u jednom paljanskom kafiću.
Ždrale je tada imao 19 godina, a u zatvoru je odležao pet godina i tri mjeseca jer ga je pomilovao tadašnji predsjednik RS Mirko Šarović. Iz zatvora je izašao krajem 2001. godine, odnosno godinu dana nakon ubistva Mauzera. Po raspisivanju potjernice Ždrale je u medijima u FBiH demantovao bilo kakvu povezanost sa tim ubistvom, tvrdeći da je u to vrijeme bio u zatvoru i da je Mauzera vidio samo na slikama.
Odluka o izručenju Đorđa Ždrala BiH mogla bi da bude donesena u roku od četiri do šest sedmica, saopštila je Kancelarija njemačkog javnog tužilaštva pokrajine Hesen.
Ždrale se poslije hapšenja nalazi u zatvoru u Vajterštatu, gdje će ostati do izručenja na koje je pristao, saopštila je glavni tužilac Hildegard Beker-Tusen.
Ona je dodala da je za izručenje potrebna odluka Ministarstva pravde u Berlinu, ali da ne zna koliko dugo će trajati proces njenog donošenja.
"Ne znamo koliko će vremena biti potrebno Ministarstvu pravde da donese odluku, ali je očekujemo u roku od četiri do šest sedmica", rekla je Beker-Tusen.Ako se dokaže da je Ždrale ubica Ljubiše Savića Mauzera, njega očekuje kazna od oko 20. godina zatvora.Napominjemo, Ždraletov jurišnik Jugoslav Eraković Juco je nedavno za ubistvo bijeljinskog boksera Bobana Ilića 25. juna 2002. godine, osuđen na 18. godina zatvora.
 
Đokini mrtvi - žestoki drugovi
 
 
05. februara 2007. godine na Palama je ubijen Srđan Đurić, vlasnik diskoteke “Enigma”. Njegovo ubistvo je dovođeno u vezu sa automafijom. Ubice neotkrivene.
 
19.jula 2007. na dionici puta od Trebevića prema Jahorini u sačekuši je ubijen Mladen Čeho. Sa njim je poginula i njegova djevojka Marijana Kovačević. Čeho je bio blizak prijatelj Saše Karadžića, sina Radovana Karadžića, ali i biznismena Milovana Bjelice Cicka sa Sokoca. Nekada je bio blizak Ždraletovoj grupi, a poznat je bio po pucnjavi na Ratu Spaića. Pretpostavlja se da je Čehu i njegovu djevojku u “škodi fabiji” ubio Boris Govedarica.
 
 
25. avgusta 2007. godine na semaforu kod trgovačkog centra “Tom” na Dobrinji ubijen je Đokin najbliži saradnik Boris Boki Govedarica.Pretpostavljalo se da je ubistvo naručio Darko Elez, a da je izvršilac bio nedavno nastradali Strahinja Rašeta. Inače, Elez je navodno zajedno sa Govedaricom učestvovao u ubistvu Milorada Todorovića 18. novembra 2005. u kafani "Dva bora" u sarajevskom naselju Vraca, kada su ubijeni Todorovićev tjelohranitelj Radomir Janković sa Pala i konobar Esad Šenderović iz Sarajeva, a ranjen Murat Komarica.
 
03.marta 2006. u restoranu “Ribnjak” nedaleko od Lukavice izrešetan je Ratomir Rato Spaić, sarajevski mafijaš, za kojeg se čulo još prije rata. Spaića je ubica pogodio iz mraka, kroz staklo restorana dok je ćaskao sa svojim društvom.Tom prilikom ranjena je i Svjetlana Topalić, novinarka BHT 1, koja je navodno bila njegova djevojka.Tom prilikom lakše je ranjen i Stjapan Braco Lazarević, nekadašnji vlasnik restorana “Alpina” kod Pala. Pričalo se da je Ždrale ubio Spaića, a on je to demantovao rekavši “da su bili u odličnim odnosima”.

 
27. avgusta 2007. godine, po tvrdnjama Darka Eleza, na dan sahrane Borisa Govedarice, u Lukavici je kidnapovan i na obroncima Trebevića likvidiran mafijaš sa Sokoca Slaviša Bilinac Bili. Bili je bio slobodni strijelac koji se pridruživao svim grupama, pa je jedno vrijeme bio i uz Ždrala. On je doveden u vezu sa Govedricinim ubistvom, tako što je navodno pomagao Rašeti. Bilinac je posljednji put viđen u naselju Miljevići pored Lukavice. Zna se i čovjek koji ga je ubio i zakopao na Trebeviću. Đokini ljudi zovu Bilincove roditelje i lažu ih “da im se odnekud javio, samo da stišaju sve oko njegovog misterioznog nestanka”. Istina je da ga je Ždrale sa Škobom ubio na dan Bokijeve sahrane-izjavio je iz Beograda Darko Elez. Tijelo Bilinca nije još pronađeno.
 
30. januara 2008. godine u svom kafiću “Omerta” na Palama eksplozivnom napravom ubijen je Vladimir Vlatko Mačar. Ubistvo je izvršio neko ko je odlično znao da će Mačar taj dan krenuti da bježi za Australiju.Činjenica je da je samo nekoliko članova najuže rodbine znalo za to jer im je ostavio zadatke vezane za vođenje noovootvorenog kafića u kojem je i poginuo, te još nekoliko poslovnih prostora koje je imao na Palama i Lukavici. Mačar se sumnjičio da je zajedno sa Đokom „ovjerio“ Mauzera. Pričalo se da je Mačar likvidiran da ne bi bio „neugodan svjedok“ u slučaju Mauzer.Kao osumnjičeni za ubistvo hapšen je Zijad Žigi Žiga iz Bijeljine, ali je ubrzo pušten. Zajedno s Mačarom poginule su i dvije nevine žrtve, prolaznik na ulici Rade Magazin iz Bratunca i gost u kafiću Milan Vlaškić.
 
10. avgusta 2008. godine ispred svog kafića “Sport kaffe” u Lukavici ubijen je Zoran Golub Čarlama, Đokin dobar prijatelj i saradnik. Po izjavama očevidaca, lice sa "fantomkom" na glavi iz automatskog naoružanja isplalilo je više metaka u Goluba dok je čitao novine u bašti ispred svog kafića, a zatim ušlo u automobil golf, u kojem su bila još dva maskirana lica, nakon čega su se svi udaljili u nepoznatom pravcu.Mnogi tvrde da je i ovu likvidaciju naručio Darko Elez.
 
20. avgsuta 2008. godine u Beogradu je ubijen Uglješa Aranitović Ugo, Sarajlija, jedan od vođa “Šabačkog ganga”, kum Joce Amsterdama (koji mu nije došao na sahranu u Kraljevo) jedan od najbržih revolveraša Balkana...
Ugino ubistvo se najčešće povezuje sa sukobom sa Neletom Suvajdžićem, jednim od šabačkih kriminalaca sa kojim je godinama ratovao. Pod Uginom komandom nekada je bio i Strahinja Rašeta, čovjek koji je nagrdio i desetkovao grupu Đorđa Ždrala. Ugo je često dolazio na Pale i bio u odličnim odnosima sa svim ovdašnjim “jalijašima”, pa tako i sa Đokom, Jucom, Ratom…
 
 
Svađa zbog Bobe
 
Postoji sijaset razloga za žestok sukob, koji godinama traje između nekadašnjih kumova Đorđa Ždrale i Darke Eleza. Međutim, u posljednje vrijeme najviše se pričao o bivšoj kandidatkinji za Miss BiH Slobodanki Tošić, kao glavnom razlogu. Navodno, 2006. godine, nakon izbora za Miss, obojica su upoznala ovu djevojku i počeli joj se udvarati. Ona je izabrala Eleza, a Ždrale se toliko naljutio da je danima izbjegavao kuma. Krajem te godine pokušan je atentat na Ždralu, a za taj događaj osumnjičeni su Darko Elez, Anđelko Veljančić i Slobodanka Tošić.
 
 
 
Hong Kong
 
U trenutku hapšenja Ždrale je bio sa svojim rođakom, bivšim policajcem Mladenom Ždralom zvanim Patak, a policija ga je uhapsila dok je čekiranja avionske karte za Hong Kong i pregleda njegovog falsifikovanog hrvatskog pasoša koji nije glasio na njegovo ime. Ždrale je, kako BUM saznaje, svojevremeno imao lažni pasoš i CIPS-ovu lični kartu na ime Spomenko Marjanović, pomoću kojih se krio u inostranstvu. Osim hrvatskog Đoka je posjedovao i bugarski pasoš.
 
BORIS GOVEDARICA ĐORĐE ŽDRALE I BORIS GOVEDARICA SLOBODANKA TOŠIĆ
21.01.2009.

ŽESTOKI BEOGRADSKI MOMAK KRISTIJAN GOLUBOVIĆ NA SLOBODI

 

Golubovića ni samnica nije slomila

 

 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Proveo sam na robiji četiri i po godine i to mi je najduža kazna koju sam dosad izdržao X U paviljonu sedam proveo sam tolike godine i sve to u samnici, bez prava da se sa bilo kim družim ili pričam
 
 
Jedan od najžeščih beogradskih momaka, jedini preživjeli akter srbijanskog kultnog dokumentarnog filma „Vidimo se u čitulji“ i jedan od posljednjih donova beogradskog podzemlja nedavno se našao na slobodi, nakon izdržavanja zatvorske kazne na koju je osuđen kao organizator kriminalne grupe koja je od srbijanskih zlatara Dragana i Tanje Arsić iznudila 36.000 eura i pokušala iznuditi 15.000 od bivšeg policajca i vlasnika agencije Petra Žeravića, kao i za nedozvoljeno držanje oružja.
Kristijana, koji je po svemu sudeći opet odlučio da pusti kosu, sačekalo je nekoliko luksuznij automobila i najbližih prijatelja, kao i njegov kum. Spustio je torbu s ramena i dvije kese iz ruku, te se bratski izgrlio i izljubio sa njima, rekavši da je tokom noći loše spavao i da je zato prije izlaska radio fiskulturu, te se umio hladnom vodom iz kofe. Kristijan, koji se u zatvoru „Zabela“ u Požarevcu 2006. godine oženio Suzanom i sklopio građanski brak, razdragano je najavio i da će se njih dvoje uskoro vjenčati i u crkvi.
-         Vjenčao sam se na robiji, ali ću 14. februara na dan rođenja mog oca sklopiti i crkveni brak. Prije šest mjeseci supruga je izgubila našeg princa (dijete) – rekao je Golubović.
Prije nego što je ušao u automobil, kako bi se odveza za Beograda, Kristijan je obukao pancir, kojeg su mu donijeli drugovi i kroz smijeh prokomentarisao „da je teška i malo tjesna u ramenima“. Kratko je rekao da se ne boji prijetnji koje mu stižu od drugih klanova „da će na slobodi živjeti tobože samo nekoliko minuta“.
 
 
Usud
Osim posljednjeg boravka u srbijanskoj „Zabeli“, Kristijan je u svojoj dosadašnjoj krimi-karijeri robijao više od decenije, koliko je proveo iza rešetaka u zatvorima u Njemačkoj, Italiji, Grčkoj i drugim zemljama, a Srbiji je po međunarodnim potjernicama isporučivan dva puta: 1993. godine pravo iz zatvora u Dizeldorfu i 2003. godine iz grčkog kazamata, gdje je služio kaznu kao boss jugoslovenske mafije u Atini. Krajem decembra, zbog zastarijelosti slučaja, oslobođen je i optužbi za pokušaj iznude 10.000 maraka od beogradskog biznismena Milorada Majkića, vlasnika kazina „Aleksandar“ i hotela „Union“.
 
Biznis
Pri izlasku iz zatvora, Kristijan je okupljenim novinarima rekao, da mu ne pada na pamet da se bavi stvarima vezanim za kriminal. Napomenuoa je i to da on nije nikada bio kriminalac, već osoba koja je bila izložena raznim opasnostima i koja se morala braniti.
-         Sada kada sam konačno na slobodi, znam da ću se baviti biznisom Uzeću neki lokal i raditi – rekao je uz smiješak Golubović.  
Kristijan ispred Zabele ALEKSANDAR KRISTIJAN GOLUBOVIĆ Kristijan i Suzana Golubović
21.01.2009.

BUM OTKRIVA

ZAŠTO JE MORAO UMRIJETI HLADNOKRVNI UBICA STRAHINJA RAŠETA

 
 
Ubio se čovjek koji je u crno zavio grupu Đorđa Ždrala
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Greška prilikom postavljanja ili ubistvo X Ko je Rašetu pustio iz zatvora X Identifikovan zahvaljujući tetovaži Draže Mihailovića
 
Ubio se Strahinja Rašeta, ubica dječijeg lica. Mladić od 22. godine, čija je lista likvidiranih sa ovog svijeta preduga. Oni koji smatraju da odlično poznaju “lik i djelo” Strahinje Rašete, samo nagađaju brojku do sada ubijenih, eliminisanih “zafrkanih” mangupa s obje strane Drine. Činjenica je da je Strahinja u posljednje tri godine u crno zavio mafijaše iz Republike Srpske, a posebno grupu okupljenu oko Đorđa Ždrala iz Lukavice, odnosno Istočnog Sarajeva.
 
Plaćeni ubica
 
Bar na kratko, Ždrale će moći odahnuti, jer “najbrža ruka” njegovog najvećeg neprijatelja Darka Eleza je mrtva. Strahinja je teško ranjen, kada je pokušao da postavi bombu pod džip „mercedes ML“ subotičkih registracija, čiji je vlasnik Milan Mitić. „Mercedes“ koji je eksplodirao bio je parkiran u blizini zgrade policijske brigade u Trebevićkoj ulici na Banovom brdu u Beogradu. Neposredno prije eksplozije, Mitić je došao na Banovo brdo i udaljio se od automobila. Samo nekoliko minuta kasnije pod njegov džip, čiji je motor još uvijek bio vruć, Rašeta je postavio bombu tako što je, najverovatnije, zalijepio na auspuh. Bomba koja je postavljena aktivira se toplotom i najčešće se stavlja pod hladne automobile. Pretpostavlja se da Rašeta nije znao da je vozilo neposredno prije toga bilo u pokretu, pa je postavio bombu, koja se od toplote odmah aktivirala. Na mjestu nesreće, pored razbijenih stakla, mogli su da se vide i dijelovi odjeće napadača, koji je nakon eksplozije s teškim povredama glave i ruku prebačen na odjeljenje reanimacije pri Urgentnom centru, gdje je nekoliko sati kasnije i preminuo.
Rašeta se dovodio u vezu s ubistvima vođe „bežanijskog klana“ Gorana Mijatovića Mite i Vojislava Jekića, policijskog inspektora, koji je bio svjedok na suđenju za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana, Borisa Govedarice u Istočnom Sarajevu, za pokušaj ubistva Đorđa Ždrala u Istočnom Sarajevu…Rašeta se zajedno sa Slavišom Bilincem sa Sokoca tereti da su 2. oktobra 2006. godine postavili bombu u kojom je ubijen vođa "bežanijskog klana" i predsjednik FK "Bežanija" Goran Mijatović Mita i njegov tjelohranitelj Slavko Novković. Bomba je bila ispod automobila koji je Milomir Pajić Pajke sa Sokoca za 350 KM prodao Mladenu Ćehu ubijenom u jula 2007. godine na Jahorini. Strahinja je uhapšen 27. jula 2008. godine u Beogradu, po potjernici koju je za njim raspisao Okružni sud u Šapcu, kome je Ministarstvo pravde Republike Srpske ustupilo predmet pokušaja ubistva Đorđa Ždrala. Rašeta je bio optužen da je 06. oktobra 2006. Godine, iz pištolja s prigušivačem, ispalio pet hitaca prema Ždralu u kafiću “Sport”, pokojnog Zorana Goluba Čarlame u Lukavici, pokušavajući ubiti Ždraleta.Vidjevši nepoznatog muškarca, koji je ušao u lokal i od konobara porućio piće, ali nije dodirivao donijetu čašu da ne bi ostavio otiske, oprezni Ždrale je izašao iz kafića i sagnuo se da tobože zaveže pertlu na cipeli. Od ispaljenih hitaca spasio ga je pancir, poslije čega je uzvratio vatru i pogodio Rašetu u nogu.Hramljući, Rašeta je uspio da otrči stotinjak metara, gdje ga je čekao kompanjon u ukradenoj škodi - automobilu koji je policija BiH kasnije pronašla na lijevoj obali Drine s tragovima krvi. U okršaju Rašeta je ranjen, a kao osumnjičeni identifikovan je DNK analizom krvi nađenih u vozilu kojim je pobjegao sa mjesta zločina. Utvrđeno je da je vozilom kojim je Rašeta pobjegao s mjesta na kojem je pokušao da ubije Ždrala upravljao baš Milan Mitić, kojem je Rašeta pokušao postaviti bombu pod vozilo.
 
Avans smrti
 
U Srbiju je prebjegao čamcem preko Drine, a operisan je u privatnoj klinici „Anlave“, zbog čega je u Beogradu pokrenuta istraga protiv direktora bolnice Slobodana Ivanovića. U međuvremenu, pripadnici policije RS podnjeli su krivičnu prijavu protiv Rašete, dok je Okružni sud za njim raspisao potjernicu. Nakon toga, Ministarstvo pravde RS ustupilo je taj predmet, pokušaja ubistva Ždrala, kolegama iz Srbije.
 
-          Darko Elez ponudio je Daliboru Ristiću iz Loznice 30.000 eura za likvidaciju Đorđa Ždrala i on je to prihvatio. Uzeo je avans od pet do deset hiljada, a potom kao egzekutore angažovao Rašetu i Mitića. Kako se sve završilo neuspješno i kako nisu bili u prilici da likvidiraju Ždrala, promijenjen je plan i izabrana druga meta, Govedarica - rekao je "BUM-u" izvor iz MUP-a RS.
Rašetu je 7. novembra 2008. godine sud u Šapcu osudio na četiri i po godine zatvora zbog pokušaja ubistva Đorđa Ždrala. Poslije izricanja presude on je pod pratnjom dovezen do zatvora na Klisi, gdje je trebalo da sačeka pravosnažnost presude, ali i da izdrži jednogodišnju robiju zbog razbojništva. Kada je stigao u zatvor, dočekali su ga načelnica pravne službe i jedan čuvar jer je upravnik tog dana bio na službenom putu. Međutim, umjesto da ga smjeste u ćeliju, oni su naveli da „nema pravnog osnova“ da ga prime i odlučili su da ga puste. Od tog trenutka, jedan od najtraženijih kriminalaca i najhladnokrvnijih ubica s ovih prostora bio je na slobodi i za njim je aktivirana potjernica. Odmah je reagovala Uprava za izvršenje zavodskih sankcija i suspendovala načelnicu i čuvara.
 
Ubistvo ili greška

Strahinja Rašeta je rođen 04. avgusta 1985. godine u Klenku kod Šapca. Nakon eksplozije bombe, Rašeta je u Beogradu identifikovan na osnovu tetovaže Draže Mihailovića.  Kod njega su pronađena dokumenta na ime izvjesnog Igora Stojkovića (28) ali su policajci u Urgentnom centru brzo prepoznali Rašetu.
-          Odmah je pozvana i njegova djevojka da ga identifikuje. Lice mu je bilo teško prepoznatljivo, ali se vidjela tetovaža Draže Mihailovića, koji je imao na lijevoj strani grudi. Urađene su i ostale analize i tako je nesumnjivo potvrđeno da je to Rašeta – kaže beogradski izvor BUM-a.
 Motiv podmetanja eksploziva pod Mitićev automobil je najvjerovatnije novčani dug. Naime, Rašeta je Mitiću dugovao oko 15.000 eura.
 
-          Oni su se već neko vrijeme često svađali zbog tih para. Mitić je insistirao da mu vrati novac i bio je ljut, dok je Rašeta smatrao da mu nije dužan. S obzirom na njihovu dugogodišnju „saradnju", Rašeta najvjerovatnije nije namjeravao da ubije Mitića nego da mu napravi štetu na automobilu i da ga zaplaši - navodi naš sagovornik.
 
 
Božićna pljačka
 
Policija pretpostavlja da su se Mitić i Rašeta posvađali oko novca. Međutim, prema drugoj verziji, sukobili su se oko djevojke, izvjesne Ane.
 
-          Navodno su Rašeta i Mitić bili zaljubljeni u istu djevojku, pa je Rašeta zbog ljubomore postavio bombu. Ipak, do sukoba je najvjerovatnije došlo oko podjele para iz nekih njihovih poslova - kaže naš sagovornik.
 
Kako BUM saznaje, policija traga još i za dvojicom mladića koji su došli sa Rašetom.
Oni su poslije eksplozije otišli Rašetinim džipom. Ivan Bajazit, advokat Strahinje Rašete, kaže da je, prema njegovom mišljenju, Rašeta ubijen, jer nema nikakve logike u tom zvaničnom saopštenju srbijanske policije.
 
- To je tačno kao što je tačna i priča koja je zvanično servirana javnosti da su se dvojica gardista međusobno poubijala. Mitić i Rašeta su u bijeloj knjizi MUP-a Srbije označeni kao članovi iste kriminalne grupe. Osim toga, iz zvaničnog saopštenja Strahinju sumnjiče za niz profesionalnih ubistava, pa je potpuno nelogično da jedan takav „ubica" strada od eksploziva koji je lično podmetnuo, i to ispred kapije policije - zaključuje Bajazit.
- Rašeta i Mitić su učestvovali i u jednoj od najčuvenijih pljački kada su prerušeni u popove, na Božić ušli u Rajfajzen banku obučeni u mantije, pa uz pozdrav: „Hristos se rodi, ovo je pljačka" izvršili pljačku. Rašeta nije zvanično optužen za učešće, dok je Mitić kasnije osuđen na uslovnu kaznu samo zbog falsifikovanja - kaže izvor BUM - a iz Šapca.
 
 
 
Šabačka ekipa
Strahinja Rašeta ali i Milan Mitić bili su članovi i šabačke grupe, na čijem čelu je bio Uglješa Aranitović Ugo, koji je ubijen sredinom avgusta prošle godine. Kao uža specijalnost ove grupe pominju se krađe automobila, a zanat su, navodno, ispekli kod Uglješinog bivšeg punca, pokojnog Vladislava Jankovića zvanog Truman, kojeg mnogi smatraju začetnikom šabačke auto-mafije.
 
Interpolova potjernica
Milan Mitić, koji je bio meta napada, nalazi se na Interpolovoj potjernici, koju je raspisala Hrvatska zbog pljačke pošte u Splitu prošle godine, kada su odnijeta dva miliona eura. Njegov advokat Ivan Bajazit kaže da Srbija ne isporučuje svoje građane stranim zemljama.
-          Koliko ja znam, u Srbiji se ne vodi nijedan postupak protiv Mitića i zbog toga se on nalazi na slobodi – rekao je Bajazit u telefonskom razgovoru za BUM.
Inače, Mitić je osuđen na uslovnu slobodu zbog falsifikovanja saobraćajne dozvole, s kojom je deportovan iz Švajcarske. Protiv njega je bila podignuta i optužnica, koja ga je teretila da je član organizovane kriminalne grupe, ali zbog nedostatka dokaza osuđen je samo za falsifikovanje.
Mjesto pogibije Strahinje Rasete Potjernica Milana Mitica Boris Govedarica ŽDRALE i GOVEDARICA STRAHINJA RAŠETA
19.01.2009.

DOSSIER - PROSTITUCIJA U BIH

BUM OTKRIVA
 
 
KOLIKO KOŠTA KURVALUK KOD NAS
 
 
U Bosni metak još na cijeni
 
 
Piše:Zemka ĐUDERIJA
 Tekst objavljen u BUM magazinu br.42 18.06.2008.godine.
 
 
Kurva ima više značenja: Možeš biti kurva u duši. Kurva prostitutka koja se ševi za novce. Većina kad kažu kurva, misle ševila se sa svima. Riječ kurva što god da znači i kako god je ko protumači, ona povrijedi svaku žensku osobu kojoj se to kaže. Zato svi kad žele nekog povrijediti, kažu - kurva. Ako su žene kurve zato što nisu nevine, a rodile su se nevine, ko onda od njih napravi kurvu?...
 
 
 
BiH je raj za poroke: drogu, alkohol ali i prostituciju. Prostitucija je vremenaom uzela zamah i sada je veliki problem. Poslije Dervente i Tuzle na red dolaze i drugi gradovi Zenica, Vitez, Travnik, Sarajevo… Službena statistika o prostituciji ne postoji, ali se procjenjuje da u BiH periodično nelegalno djeluje nekoliko hiljada prodavačica ljubavi. Pored bosanskih žena, usluge seksa pružaju, uglavnom, Ukrajinke, Rumunke, Srbijanke, Bugarke, Ruskinje i Bjeloruskinje. Motivi su im različiti, a cijene variraju. Kreću se od 25 eura za pola sata do 300 eura za noć. Mušterije pronalaze uglavnom po preporuci.
Gas do daske
Gotovo na svakom parkingu, motelu, benzinskoj pumpi ili izlazu na autoput kroz Zenicu stoje čekajući mušterije mlade devojke (iz ZDO Kantona op.a.) koje se bave prostitucijom. I dok policija tvrdi da u Zenici i Travniku nema organizovanog bavljenja prostitucijom, " iz razgovora sa prodavačicama ljubavi saznajemo da se 200 do 300 djevojaka iz Zenice, Travnika, Viteza i okoline stalno ili povremeno bavi ovim poslom. A tamošnja policija, izgleda, ne ide ni do Lašve ili Nemile… Najveći broj prodavačica ljubavi u Zenici nalazi se na autoputu pored motela, benzinskih pumpi, stajališta ili izlaza sa autoputa. Sve se događa na očigled pripadnika policije koji kontrolišu samo saobraćaj, djevojke ih ne interesuju, jer nisu u njihovom domenu!.
-         Naročito je omiljen parking jednog motela na izlazu sa autoputa ka Nemili. Tu za noć možete vidjeti nekoliko desetina kamiona. Djevojke rade po kabinama, s ljudima koji se po nekoliko dana nisu kupali. Kamiondžije dolaze iz svih zemalja Evrope. Na tom parkingu i okolnim motelim ima desetak djevojaka. Riječ je o mladim, tek punoljetnim curama uglavnom iz okoline Zenice. Kamiondžija stane na parking, one priđu kamionu i… opale gas do daske... Zatim u naredni kamion i poslije pola sata izlazi. Kamion odlazi i one čekaju sljedeći – kaže naš izvor koji je zbog sigurnosti želio ostati anoniman.
 
Ko su makroi
On kao apsurd navodi da se na 150 metara gdje se okupljaju prostitutke nalazi policijska uprava i da sve protiče bez ikakvog mješanja policije. Za 30 minuta ljubavnih usluga u u Zenici i Travniku treba izdvojiti 100 KM, a sat je 200 KM. Dodatne usluge koštaju još po 20 % od početne cijene. U cijenu nije uračunat smještaj.
-         Postoji stalni i nenormalni strah od policije. Devojke se kriju i uglavnom se radi po pozivu, preporuci ili u poznatnom krugu ljudi. One koje javno rade i stoje na ulici povezane su sa policijom. Kada bi prodaja ljubavi bila legalizovana, radila bih taj posao u nekoj kući ljubavi. Bez obzira na reakcije bliže i dalje porodice i prijatelja. Volim ovaj posao, ne vidim ništa loše u tome. Treba nam svaka vrsta zaštite, fizička, psihička i zdravstvena, a onda bi i klijenti bili zaštićeni i sigurni - kaže M.P. (21) iz Zenice, prepoznatljiva po specifičnom tattoou na svom tijelu.
M.P. ostavlja utisak sigurne žene koja zna šta hoće i otvoreno priča o sebi i svom životu. Samo povremeno crvenilo na licu odaje da se iza čelične maske kriju emocije i nesigurnost. Prodajom ljubavi počela se baviti prije četiri godine, kada je otišla raditi kao konobarica u jednom baru u Vitezu.
-         Za jedno veče sam znala biti i sa 12 muškaraca. Uvijek pružam klasiku i oralni sex uz obavezno korištenje kondoma, a nikada ne dozvoljavam završnicu u usta, ali zato može na grudi, na koje sam ponosna jer su četvorka. Poslije toga osjećam se umorno, kao poslije nekog teškog fizičkog rada. Nema tu mjesta emocijama, to je posao kao i svaki drugi. U ovom poslu se izgube emocije i treba vremena da se vrati strast i želja. Najmanje dvije godine treba da se žena psihički oporavi od ovog posla. Mnogo muškaraca prođe i tu više nema strasti, već je sve mehanički. Nikad više žena poslije ovog posla neće biti ono što je bila prije. To je profesionalna deformacija - objašnjava M.P. Prema njenim riječima, godišnje je bila sa oko 2.000 klijenata I hvali se rekordom od 30 mušterija za noć u zeničkom kamenolomu?!!
 
 
Barby i Roky
 
- Ja sam Barby, tako me zovu. Bavim se, eto, čime se bavim. Znate već. Neki kažu da je to sramota, ali valja od nečeg preživjeti i školovati se. Inače sam studirala i na ovaj način sebe školovala. Po završetku studija nisam mogla naći posao, pa sam se opet vratila najstarijem zanatu na svijetu… Jednog dana valjda neću morati zarađivati na ovaj način - kaže Barby, koja dolazi iz Travnika.
Dvadesetpetogodišnja Barby za noć zna zaraditi od 50 do 500 KM.
Njena kolegica po profesiji je četrdesetogodišnja Ukrajinka Roki. I ona je prodavčica seksualnih usluga, ali ima nešto drugačiju priču.
-         Dolazim iz Ukrajine. Ovdje u Bosni, kao što već znate, prostitutka sam. Radim punih osam godina. Tako prehranjujem svoju bolesnu majku i malog sina u Kijevu. Ja sam njima rekla, jednostavno, da radim u Njemačkoj kao hostesa.
 
Roky je, kaže, u Kijevu diplomirala fiziku, ali to joj nije pomoglo da nađe dobar posao. Najprije se prostitucijom nelegalno bavila u Berlinu, a onda dolaze Moskva, Prag, Budimpešta, Beograd i konačno Sarajevo…
-         Iako sam fakultetski obrazovana, prostitutka sam i primorana raditi različite prljave poslove. Ne možete ni zamisliti što se sve od mene za novac traži - tvrdi Roky koja je u Sarajevu već osam godina i koja mjesečno zarađuje i do 8.000 KM
 
Barby, kaže, ima svoj životni cilj. Naći bolji posao, ali ne želi reći zašto se prostituiše. Kaže da se najviše plaši da joj porodica ne sazna čime se ona zapravo bavi.
-         Imam momka. On ne zna što ja radim i neka tako ostane. Kad noću radim, njemu lažem da su mi starci vjernici i da mi je došla majka iz Travnika. Tako je kod nas, a opet starcima kažem da sam kod kolegice – objašnjava Barby i dodaje: - Ne dam ja da mi svašta radi. Znate već kakvog ovdje svijeta i šljama ima. Traže od mene nema što ne traže. Mislim, može i to ponekad… Pristanem jer se volim ljubiti i po sat vremena, a muškarci uživaju pa i ne dođe do sexa, ali bogami trebaju više para platiti i do 300 KM - zaključuje Barby.
 
 

 
 
 
 
18.01.2009.

UPOZORENJE

UPOZORENJE

Molim sve osobe, koje prate moj rad da se ne osvrcu na lazne bloggove kao npr: 

http://zemkazemka.blogger.ba/ i

http://www.blogger.ba/profil/sexyslatkica

http://www.blogger.ba/profil/ZEMKAnovinar

http://novinarkabuma.blogger.ba/

http://novinarkabuma.blogger.ba/arhiva/2008/11/19/1903766

jer se radi o zloupotrebi mog imena i prezimena, te kradji identiteta, moji privatnih brojeva i postavljanju tudjih sramnih fotografija, koje su predstavljene kao moje. Vec sam angazovala advokata, jer cu tuziti tu osobu, koja je sve to napravila, protiv nje ce biti i podnesena krivicna prijava .

Ovo je vec drugi put, gdje ona sebi daje za pravo, da pravi sramne bloggove, nazivajuci ih mojim imenom.

Inace, radi se o tome da osoba, koja je registrovana kao profesionalna prostitutka, zeli narusiti moj ugled koji sam godinama gradila medju kolegama.

Naime, nedavno sam istrazivala prostituciju u BiH, i nabasala na prodavacicu ljubavi iz ZDO Kantona, (trenutno zivi u Sarajevu) koju sam nazvala Barby. Ta osoba je fakultetski obrazovana, ali s obzirom da dolazi iz provincije, nije mogla pronaci adekvatan posao, te je pocela prodavati svoje tijelo, kako bi mogla placati kiriju, rezije i hranu. ( Ne osudjujem je, jer nemam pravo na to, cak sam je u nekim momentima i sazaljevala)...

Saznala sam ko su joj klijenti, te cime se bave i koliko placaju njene usluge, i naravno to i napisala (posjedujem izjave tih ljudi, koji ce se takodje pojaviti na sudu, kao svjedoci).  

Medjutim, ti njeni klijenti su ubrzo shvatili o kojoj se prodavacici ljubavi radi, te joj otkazali usluge. Izgubila je veoma jake ljude i da bi mi se osvetila, na ovim stranicama je pocela praviti raznorazne bloggove nazivajuci ih mojim imenima, te stavljajuci svoje fotografije koje je napravio jedan divan decko (Dž.H.), kojeg ovom prilikom ne bih sponminjala, ali ako sud bude zahtjevao moracu.

Ono sto jos trebam napomenuti, jeste to da posjedujem i njene porno snimke, koje cu  takodje ustupiti sudu.

Zelim se zahvaliti svim policajcima MUP-a Novo Sarajevo, koji su mi cijelo vrijeme pomagali, te ljudima koji rade na bloggeru, mnogobrojnim prijateljima, kolegama i porodici, koji su ovim teskim trenutcima bili uz mene.

Zemka ĐUDERIJA

 

 

   

TAMO GDJE PRESTAJU TAJNE, POCINJE BUM!!! OD NOVINARA NE MOZETE POBJECI!
07.01.2009.

ŽESTOKI MOMCI

Ismet Bajramović Ćelo, posljednji sarajevski car
Piše: Zemka ĐUDERIJA
U školi štitio male osnovce od srednjoškolaca X Umjesto upravnika uvodio red u zeničkom zatvoru X Sidran mu posvetio pjesmu X Žene: Moje je srce k’o autobus, a šofer je moja šaci Suzi
 
 
 
-          Kad umre neko od ovih današnjih političara šupaka doćiće mu njegovih stotinjak pušaća i grobari “Pokopa”, a evo Ćelu je došlo da isprati pola Sarajeva - bio je komentar jednog poznatog taksiste ispred kapele na Gradskom groblju “Bare” u Sarajevu 19. decembra, kada je na svoje posljednje putovanje ispraćen jedan od najpopularnijih Sarajlija u posljednjem vijeku, Ismet Bajramović Ćelo.
Kako god ko da gledao na njegovu biografiju, činjenica je da je običan sarajevski svijet i te kako volio Ćelu. Njegov najveći manir i vrlina, od kojih bi mogao i imati najveću korist na onom svijetu, jeste što je uvijek gajio blizak, ljudski, komšijski i dobroćiniteljski odnos prema sirotinji, običnom narodu, ljudima koji nisu od nekog velikog imena.
 
Mecena
 
Porodica Bajramović je porijeklom iz sela Sućeska u opštini Rudo, na samoj granici sa opštinom Priboj, odnosno tromeđi BiH, Srbije i Crne Gore. Početkom šesdesetih godina Ćelin babo Azem je doselio u Sarajevo i nastanio se u sarajevskom naselju Bare u Jukićevoj ulici. Pošto se Ćelina kuća nalazila na nekih dvadesetak metara od ograde Gradskog groblja, logično je bilo da babo Azem posao pronađe tu u blizini. I radio je cijeli život kao klesar u obližnjoj kamenorezačkoj radnji. Majka Tima bila je domaćica. Izrodili su četvero djece, dva sina i dvije kćerke. Komšije su za porodicu Bajramović oduvijek bili prepuni riječi hvale i svaki dugogodišnji stanovnik Bara, Šipa, Kobilje Glave i Koševskog brda će vam u svako doba reći da se radilo o izuzetno poštenoj i skromnoj familiji.
Ismet se rodio 26. aprila 1966. godine u sarajevskoj bolnici Koševo. Išao je u Osnovnu školu “Franjo Kluz” na Koševskom brdu, a poslije toga upisao je Mašinsku tehničku na Marijindvoru. Još u osnovnoj školi izdavajao se od ostale djece ponajviše svojom fizičkom građom i snagom. Kažu da je još kao učenik četvrtog osnovne, štitio svoju raju iz razreda od onih koji su završavali osmi razred, pa čak i onih koji su bili srednjoškolci, a dolazili da osnovcima otmu koji dinar. Otac Azem je za života pričao jednu anegdotu. Naime, prolazio je pored stadiona Koševo, koji se nalazi blizu njihove kuće. Na vrhu reflektora na stadionu, sjedio je dječak. Azem nije vidio ko se izverao na stub reflektora i mališana je naružio da što prije siđe sa velike visine. Takođe, ni mali Ismet nije prepoznao svog strogog oca, pa se odozgo dobro izgalamio na njega. Kad su obojica shvatili ko je ko, Ismet je sišao, ali je zbrisao babi i dva dana nije smio doći kući.
Inače, Isko, kako su ga svi zvali u porodici, bio je fizički prototip svog oca.
Ćelo je oduvijek u svojoj raji smatran zaštitnikom od raznoraznih gradskih sileđija, kauboja, šibicara…Nadimak je dobio po frizuri, jer ga je babo u djetinjstvu stalno šišao naćelavo.
 
Ugled
 
Još u Mašinskoj školi, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, pročulo se za Ćelu da je jedan od najjačih Sarajlija mlađe generacije. Za sebe je znao reći da je u školi bio problematičan, ali da je bilo i gorih. Kasnije će jako mlad zaglaviti zatvora.Tu će upoznati svog najboljeg prijatelja rahmetli Benjamina Mujkića Benju, Zeničanina, koji je prije sedam godina poginuo vozeći motor na Vjetrenici, prevoju između Zenice i Viteza. Dok je ležao u Zenici, Ćelu su poštovali i uvažavali svi. Od najokrutnijih ubica, kriminalaca, sitnih pljačkaša, čuvara, pa do Ferida Nikšića, tadašnjeg upravnika zatvora. Kažu da je upravnik toliko volio i poštovao Ćelu da je u situacijama, kad nije mogao da uvede red među zatvorenicima, tu ulogu prepuštao Ćeli. Nakon Ćelinog izlaska iz zatvora postali su kućni prijatelji, a naročito kada je Nikšić premješten u Sarajevo, gdje je sada načelink Centralnog zatvora.
Prije rata često je kao vatreni navijač F.K. Sarajeva dolazio u konflikt sa rahmetli Dževadom Begićem Đildom sa Koševskog brda, vođom navijača “Želje”. Svi navijački nesporazumi izglađeni su početkom rata, kada su obadvojica postali jedna od najzvučnijih imena organizatora sarajevskog otpora. Đilda je poginuo 11. jula 1992. godine na Pofalićima. Možda presudnu ulogu u životu i afirmaciji imena Ćele Bajramovića odigralo je poznanstvo sa Alijom Delimustafićem, prvim čovjekom “Cenexa” i prvim ministrom unutrašnjih poslova BiH. Po izlasku iz zatvora, Ćelo je za “Cenex” vršio naplatu dugova. Cijenili su ga svi tadašnji sarajevski mangupi Rato Spaić, Škrba, Brne Gavrilović, Puška, Juka Prazina, Vule, Boro Radić… Negdje prije rata, Ćelino društvo je činilo nekoliko momaka u kojem su bili Dragiša Kujačić, Hasan Dolovac, Rusmir Salispahić Rus, Njufko... Kad se zaratilo, Dragiša je ostao na Grbavici kao pripadnik srpskih jedinica.Ćelo je postao komandant Vojne policije Armije BiH, a Dolovac i Rus su mu bili prvi zamjenici.
 
Ratnik
 
Početkom rata, Ćelo se istakao u dvije odlučujuće bitke za Sarajevo. Prvo, 02. maja 1992. godine kada se na Skenderiji vodila bitka za Predsjedništvo BiH sa niškim specijalcima JNA. Tom prilikom jedan od specijalaca je zarobio Ćelu i svjestan da se našao u totalnom okruženju sarajevskih branilaca, tražio da ga “zarobljenik Ćelo” sprovede do njegovih u Vojnu bolnicu, koja je još uvijek bila pod kontrolom JNA.
- Stavio mi je taj specijalac, koji je bio pod komandom pukovnika Milana Šuputa, kojeg smo kasnije zarobili, pištolj na čelo i ja sam ga trebao sprovesti do Vojne bolnice. Naveo sam ga u Vrazovu ulicu, jer sam znao da su tu naše grupe momaka. Kad sam ušao u ulicu, spazio sam naše momke i išaretom im dao znak. Munjevito sam se bacio, a oni su spektakularno lišili života specijalca koji mi je držao pištolj na čelu - pričao je kasnije Ćelo. Drugu značajnu ulogu je imao u Pofalićkoj bici 16. maja 1992. godine, kada su njegovi i Topini vojnici zoljama i osama prvi razbili srpske bunkere. Tokom ratnih godina odlično se slagao sa ostalim sarajevskim komandantima Jukom Prazinom, Ramizom Delalićem Ćelom, Mušanom Topalovićem Cacom, Mujom Zulićem, a posebno je bio naklonjen Kerimu Lučareviću i Dževadu Topiću Topi. Akademik Abdulah Sidran mu je 1992. godine posvetio pjesmu “Ismet Ćelo i Dževad Topa, Bosna ima, što nema Evropa”. Krajem te godine, po prvi put se oženio.Svadba je napravljena u ratnim uslovima u diskoteci “BB”, tadašnjeg hotela Beograd.
Mlada je bila Melisa, djevojka iz Ćelinog komšiluka.Taj brak nije dugo potrajao.
Negdje početkom 1993. godine, Ćelo je doživio prvo veliko razočarnje. Bez nekog posebnog objašnjenja, smijenjen je sa mjesta komandanta Vojne policije Armije BiH. Tadašnji komandant Prvog korpusa Armije BiH Mustafa Hajrulahović Talijan predlagao je na sastancima da Ćelini momci uđu u sastav 101. brigade, kojom je komandovao Nedžad Ajnadžić ili 1. brdsku Muje Zulića. Ćelo nije pristao na Talijanove uslove, tako da je odlučeno da se formira Sarajevska brigade, ali pod uslovom da Ćelo ne bude njen komandant, ali i da njegovim borcima komanduje neko koga on predloži.
Talijan je predlagao Adnana Solakovića, ali je Ćelo odbio rekavši “da Solaković ima samo srednju školu i da nije stručno podoban”. Ćelo je predložio Sifeta Podžića, današnjeg načelnika glavnog štaba Oružanih Snaga BiH, što je Talijan tada i prihvatio. Ćelo je bio čovjek koji je Podžiću omogučio prvu značajniju ulogu i afirmaciju u Armiji BiH. Nikada nije krio svoj patriotizam. Iako je bilo primjetno njegovo razočaranje, zbog smjene sa mjesta komandanta, često je ponavljao da izuzetno cijeni i poštuje Aliju Izetbegovića. Bilo mu je predloženo da ode u Zagreb na mjesto pomoćnika vojnog atašea u Hrvatskoj, ali je odbio.
 
 
Snajper
 
26. septembra 1993. godine, sjedio je sa svojim prijateljima u bašti kafića “No 1” na Ciglanama.
- Ranjen sam dok sam sa prijateljima sjedio u jednoj bašti na Ciglanama. Niko nije čuo pucanj, a mene je zrno pogodilo ispod pazuha, u pravcu srca - izjavio je Ćelo. Odmah se po Sarajevu počelo pričati da je atentan na Ćelu pokušala formacija “Ševe”, koju je od početka vodio i davao im naloge Nedžad Ugljen, a njihovim "uslugama" su se koristili i Asim Dautbašić, Jozo Jozić, Bakir Izetbegović, Bakir Alispahić i Enver Mujezinović, te Fikret Muslimović i Jusuf Jašarević u armijskom vrhu. "Ševe" su predstavljale snajpersko-terorističku grupu, sastavljenu od bivših pripadnika KOS-a, specijalaca iz Niša, kao što su braća Božić ili zavrbovanih kriminalaca među kojima je bio i Nedžad Herenda. Mada su mnogi mišljenja da je iza atentata na Ćelu stoji Nedžad Herenda, ima i onih koji smatraju da je to mogao biti rukopis Slobodanke Šakotić, djevojke koja je bila reprenzetetivac bivše Jugoslavije u strjeljaštvu jer samo pravi majstor je mogao tako precizno pogoditi Ćelu, pucajući s nebodera kod stadiona Koševo. Kasnije je promijenila identitet, te je sada Una Žeger Kovač, zaposlena u OHR-u kao savjetnik za vjerska pitanja Raffiju Gregorianu. Ćelo je preživio samo zahvaljujući Božijoj volji i brzom prebacivanju avionom u Ankonu, gdje je operisan.
Nakon toga, slijedi njegova njemačka epizoda života. Živio je u okolini Štutgarta, imao restoran, družio se s bh. estradnim zvijezdama. Inače, veliki je prijatelj godinama bio s Halidom Bešlićem i Harisom Džinovićem. U Njemačkoj je upoznao i svoju novu veliku ljubav, atraktivnu Suzanu Lazarević iz Bijeljine. Po povratku u Sarajevo, prvobitno je otvorio restoran “Fontana” u Vogošći. I pored mnoštva gostovanja najpopularnijih folk imena, ovaj restoran je katastrofalno poslovao, te ga je nekoliko mjeseci kasnije Ćelo zatvorio. U ovom restoranu, Ćelo će pretući Hamzu, Sandžakliju, mafijaša koji je osamdesetih godina harao po Beču. Ovaj mafijaš je došao u Bosnu i počeo terorisati ljude, demobilisane borce… Ćelo ga je opametio i protjerao iz Bosne.
U to doba aktuelna je i njegova veza sa fudbalom. Bio je u upravi F.K.Sarajevo, da bi kasnije osnovao F.K. Đerzelez. Tih dana desila se jedna interesantna anegdota. Naime, Ćelo je u diskoteci “Labirint” sa rajom nešto proslavljao i zakupio cijeli prostor na spratu. Za tu priliku, jedan od radnika diskoteke je kod stepenica bio zadužen da dežura i da pazi da ih niko ne remeti u slavlju. Nakon izvijesnog vremena, momak koji pazio da niko ne remeti Ćelino društvo je otišao je do WC-a, a jedan zalutali pijanac se privalio Ćelinom društvu. Onako pijan, počeo je gnjaviti prisutne, a onda mu je Ćelo kulturno naredio da se udalji. Kada se “čuvar” vratio, vidio je šta se desilo, pa je pijanca izgurao i objasnio mu da je tu Ćelo i da se vrati kako bi mu se izvinio. Pijanac se vratio i kad je ugledao jednog ćelavog momka za stolom prišao mu, poljubio ga i rek’o;”Ćelo, izvini majke ti, nisam znao da si ti”, a onda se okrenuo “pravom dugokosom Ćeli” i zaprijetio; “A, tebi ću čupo, kad tad razvaliti usta”.Tada je nastala erupacija smijeha, a Ćelo je pijanca poljubio, počastio i naredio konobarima da sve što je pio tu noć stave na njegov račun.
 
 
Usud
 
Na Ilidži, 31. marta 2000. godine, u restoranu “Brajlović” ubijen je Rahman Hajdarpašić Rašo, žestoki momak i bivši folk pjevač. Za ubistvo je optužen Ćelo i njegovi ljudi Mahir Rađo i Mevsud Ličina. U “procesu stoljeća” kako su ga nazvali mediji, Ćelu je 04. februara 2001. godine sarajevski sudija Salem Miso osudio na 20. godina zatvora. Presudu je dočekao dostojanstveno, aplaudirajući. U zatvoru je proveo pet godina i tom prilikom se ponovo oženio s Iris Hadžikadunić, studenticom medicinskog fakulteta.Tokom zatvora upisao je Pravni fakultet. U obnovljenom postupku 2005. godine, presuda mu je ukinuta i proces je vraćen na početak. Posljednje godine života proveo je uglavnom u bolnici. Ponovo se vratio u zagrljaj Suzani. Za njega se pričalo da je ujedno „zafrkan i miroljubljiv“ čovjek. Pa, iako izuzetno teško bolestan, na mjesec dana prije smrti, kada je cijela BiH prepričavala razgovor između Muhameda Gašija i Ćamila Bibera Ćameta u emisiji „60 minuta“ u kojem je Ćame tražio od Gašija „da Ćeli Ismetu da crveni“, Ćelo je smogao snage i pojavio se u sarajevskom sudu i Gašijima pokazao „crveni karton“.
Posljednjih mjeseci života uglavnom je provodio na Bjelašnici i imao nevjerovatnu želju da ozdravi.  Na desetak dana prije smrti, učinio je vjerovatno i posljednje hair djelo u životu. Naime, izvjesnom Tufi vlasniku granapa, u blizini njegovog stana, vidjevši da je ovaj u strašnoj krizi i da mu je radnja prazna, dao je 10 hiljada maraka da radnju napuni robom rekavši mu: “Evo ti pare, hoću da napuniš radnju svim i svačim“.Tako je i bilo. A onda, desetak dana kasnije, 17.decembra sve je stalo. Sarajevski taksista sa štanda na Koševskom brdu, Rifet Bajramović je pronašao besmrtno tijelo svog brata Ismeta. Saopšteno je da je Ćelo pucao sam sebi u desnu sljepočnicu. Bajramovićev dugogodišnji advokat Fahrija Karkin je, izražavajući žaljenje zbog gubitka prijatelja, rekao da se s’ Bajramovićem posljednji put čuo u subotu na četiri dana prije smrti.
- Rekao je da se dobro osjeća, samo se žalio na srce. Imao je problema i s’ nogama, oticale su mu, ali mi je kazao da je bolje i da može hodati - rekao je Karkin. On pretpostavlja da je bolest natjerala Bajramovića na samoubistvo. Naveo je da je Bajramoviću prije mjesec umrla sestra i da ga je taj događaj veoma potresao. Ćelo je često isticao da je mnogo volio pjesmu Muharema Serbezovskog “Crna je ova sudbina moja”.To može, a i ne mora, nešto da znači?!
 
 
 
Prijatelji
 
Ismeta Bajramovića Ćelu, ili kako su ga mnogi nazivali buntovnikom sa i bez razloga, na vječno počivalište ispratili su njegovi iskreni prijatelji. Momci, koji su za njega bili spremni dati i živote, vidno potreseni ne vjerujući u surovu stvarnost, pažljivo su rukama oko tabuta napravili krug dozvoljavajući da ga nose samo osobe, koje su to zaslužile. Veliki broj Ćelinih prijatelja, uglednih biznismena i tajkuna stigao je i iz Njemačke, Italije, Amerike, Zagreba... Mada, po riječima ljudi koji su bili veoma bliski Ćeli, došli su i mnogi gladni medijske pažnje, ali i onih, da bi se uvjerili da je Ćelo zaista mrtav. Na takve, nisu puno obraćali pažnju, ali nisu ni dozvolili da se približe Ćelinom tabutu, a kasnije ni nišanu. Smjenjujući se jedan za drugim, na ramenima su nosili, kako kažu njihovog vođu, čija je želja bila da se ukopa na Barama, pored sestre Ifete Kulašević.
Kažu da je Ćelo imao običaj reći da hoće na Bare, jer će ga tada Mučo, jedan od čelnih ljudi FK. Sarajevo, morati svaki dan gledati. Šta se to dešavalo između njih dvojice, niko pouzdano ne zna. Jedino su mnogi imali priliku vidjeti Mučina leđa, čak i prije nego što je efendija sklanjao dženazu. Navodno, žestoko su se posvađali nakon nedavne dženaze Ćeline sestre Ifete. Ćelo je tada tražio da mu Mučo vrati pozajmljeni novac, ali mu je on vrati samo pola sume. Ako je vjerovati obavještenim radilo se o 800.000 maraka.
 
 
 
 
Ikina hair djela
 
Mnogima je Ćelo bio mecena i dobročinitelj, ali danas se nažalost toga sjećaju samo obični ljudi. Njegovo hair djelo nikada neće zaboraviti osoba, koja je s njim išla u osnovnu školu. Naime, natjerana velikom nevoljom potražila je svog školskog druga, koji je se ipak nakon toliko godina sjetio, i zatražila pomoć. U njegovoj kancelariji na Skenderiji zadržala se sat vremena, a nakon njenog odlaska Ćelino osoblje je po prvi put vidjelo gazdu kako plače. Njena tužna životna priča pogodila je Ćelu, te je istog dana rješio njene finansijske probleme, ali i uzeo na sebe da je naredne dvije godine izdržava. Ima još mnogo takvih. Njihove priče ostavljamo njima da ih pričaju, ali ćemo ipak izdvojiti još jednu.
 
-          Bio je to veliki čovjek i imao je srce za sve ljude, pogotovo za sirotinju. Često smo mu znali reći da je sarajevski Robin Hood, a onda bi on na to odgovarao u svom stilu: ''Jedino Bogu i meni sirotinja nije teška!'' Ono što se duboko urezalo u naše pamćenje je njegov poklon jednom četrnaestogodišnjem dečku, koji je ležao u Državnoj bolnici s njim. Naime, malac se požalio Ćeli, kako svi njegovi prijatelji imaju moped, te kako mu ga majka ne može kupiti, a ni otac jer je poginuo u minulom ratu. Poslije toga ga je zamolio da mu posudi 3.000 KM, i obećao da će ih vratiti kada počne raditi. Ćeli je to bilo toliko simpatično, pa je odmah pozvao medicinsku sestru, dao joj lovu i rekao da se malcu kupi moped – ispričao nam je jedan Ćelin prijatelj.
 
 
 
Zafrkant
 
Noć prije tragičnog kraja, Ćelo je zbog teškog zdravstvenog stanja posjetio Kliniku za srce. Uprkos jakim bolovima, koje je tu noć trpio, za svoje prijatelje je pripremio iznenađenje.
 
-          Babuka je uvijek bio spreman za šalu, pa je i tu noć bez obzira na svoje stanje, zamolio čistačicu da briše pod na ulazu, a on je zaključao vrata, kao da navodno bolnica ne radi. Sakrio se iza vitrina i gledao kako ćemo mi reagovati, vragolasto se smješeći. Mada, odmah smo skontali da je sve to njegovo maslo – kaže Nermin Zahirović Munja.
ISMET BAJRAMOVIĆ ĆELO ISMET BAJRAMOVIĆ ĆELO ISMET BAJRAMOVIĆ ĆELO ISMET BAJRAMOVIĆ ĆELO ISMET BAJRAMOVIĆ ĆELO ISMET BAJRAMOVIĆ ĆELO ISMET BAJRAMOVIĆ ĆELO
05.12.2008.

MORA LI SVJEDOK DUGOG JEZIKA UMRIJETI

 

Je li policija RS dobila nalog da likvidira Milovanovića
Piše: Zemka ĐUDERIJA
Dok sve regionalne policije tragaju za ubicom Ive Pukanića, Milovanović se dopisuje s novinarima X Željko tvrdi da nije plaćeni ubica, a šta još tvrdi i koga optužuje čitajte u Milovanovićevom pismu koje objavljuje BUM
 
 
 
Trenutno najtraženiji bjegunac na Balkanu Željko Milovanović, poznatiji kao “Crveni vjetar” iliti “majstor smrti”, inače glavnoosumnjičeni za ubistvo hrvatskog novinara Ive Pukanića i xafsinškog menadžera Nike Franjića, se napokon oglasio. Osoba, čiji rukopisi mirišu na ubistva Taiba Torlakovića, Milana Vukelića Vučka, te Vlatka Mačara (o čemu je BUM pisao u jednom od prošlih brojeva), u svojoj ekskluzivnoj ispovjesti za banjalučki Press RS, rekao je da nema nikakve veze s atentatom na vlasnika „Nacionala" , te optužio hrvatsku policiju da je već pripremila njegovo ubistvo.
Naime, “Crveni vjetar”, je Press-ovoj redakciji poslao fotokopiju svoje lične karte, koju su mu nadležni organi BiH, izdali 1.juna 2006. godine, i pismo u kojem tvrdi da nije ubio vlasnika „Nacionala", te da ga hrvatska policija ne želi uhapsiti, već likvidirati da bi sakrila prave ubice. Milovanović optužuje Hrvate da su montirali hajku na njega i tako prikrili djelovanje hrvatske mafije.
Zahvaljujući kolegama iz redakcije Press-a RS i BUM je namalo prije, nego što su inspektori Jedinice za posebne istrage MUP-a RS uzeli pismo i ostale materijale koje je poslao Željko Milovanović, došao u posjed ovog pisma, pa ga prenosimo uz minimalno skraćenje:
 
Nisam ubio Pukanića
 
Povodom raznih tekstova u domaćoj i štampi država u okruženju želim da iznesem i svoju priču u javnost, da ukažem na mnoge neistine plasirane putem medija, servirane od strane hrvatske policije, a logičnim slijedom podržane i na drugim prostorima. Ja, Željko Milovanović, koga proteklih sedmica jure sve policije u regionu, okrivljen sam, a izgleda već i osuđen, po svemu sudeći, na smrtnu kaznu, a sve zbog sumnje za ubistvo Ive Pukanića i Nike Franjića. Meni se stavlja na teret da sam naručen kao plaćeni ubica da učinim navedeno dijelo, a sve to samo na osnovu priče, tj. izjave Roberta Matanića. Zagrebačka policija tvrdi da sam dovezao sporni motocikl i parkirao ga u blizini Pukanićevog automobila i da sam ja taj koji ga je ubio.
Istina je da s tim djelom, bolje rečeno nedjelom, nemam nikakve veze i da ne postoji ni jedan jedini materijalni dokaz koji me može dovesti u vezu sa ubistvom Pukanića, jer ga nisam počinio. Ili je dovoljno biti Srbin koji je bio u ratu u Hrvatskoj, koji je počinio nekoliko manjih krivičnih djela, pa da ga se optuži i da je ubica? Svi video-snimci nadzornih kamera pokazuju nekog potpuno neprepoznatljivog kako hoda s kacigom na glavi. Po čemu sam to ja?
Ponavljam, sigurno ne postoji ni jedan jedini materijalni i neoborivi dokaz, kako to oni vole da kažu, koji bi potvrdio navode zagrebačke policije, jer ja s tim zločinom nemam nikakve veze. Sve što su izgovorili Matanić i novinari „Nacionala" moraće da ponove i dokažu na sudu kada se pokrene tužba protiv njih. A tužiću ih za razoren život, maltretiranje porodice i gomilu laži i kleveta koje su izrekli na moj račun. Ako me ubiju prije toga, svi relevantni dokazi će stići do mog advokata. Rezultat će biti isti. Prije ili kasnije moraće skinuti ljagu s mog imena.
 
Hrvatska presuda
 
Da postoji bilo kakav dokaz, već bi bio objavljen u novinama i na TV-u, a pošto ga ne pokazuju, jer ne postoji, vjerovatno se trude da ga što bolje naprave i smjeste, tamo gdje to njima bude najviše odgovaralo. Pominjao sam smrtnu kaznu. Nisam pri tome mislio na sudsku presudu, jer mi je Hrvatska unaprijed presudila, nego na informacije koje sam dobio. Nekoliko policajaca uključenih u potragu za mnom javno je reklo da su dobili naređenje ne da me hapse, već da me ubiju na licu mjesta. Tamo gdje budem zatečen.
Sasvim je očigledno da je nekome u interesu da me se rješi na najlakši način, a ujedno sva priča o Pukanićevom ubistvu da bude privedena kraju i da tvrdnje zagrebačke policije budu potvrđene. Vuk sit, ovce na broju. Bezbolno i politički idealno rješenje. Ionako su svi Krajišnici lopovi i ubice, pa im treba zabraniti da se vrate u Hrvatsku tako što će im se dati primjer onoga šta ih tamo čeka. Da li to znači da Zagreb nema svoju mafiju, pa su Srbi ti koji po Hrvatskoj ubijaju?
Podsjećam da taj isti Matanić, po zagrebačkoj policiji, svojom pričom i izmišljanjem nebuloza, a posljednja je o planiranom atentatu na Dejana Milenkovića Bagzija, pokušava sebi kupiti povoljnu poziciju, kao što je svjedok saradnik ili slično, i spasi samoga sebe preko tuđih leđa. Kako je krenulo, jedino me još nije optužio da sam ubio Kenedija. Ili je u pitanju namjerno slanje dezinformacija od strane hrvatske policije, vršenje pritiska na policiju RS? Ne rješavaju li tako svoje međusobne razmirice i podvlače crtu? Zagrebačka mafija postaje čista, a njihova policija efikasna.
Lažnim informacijama kojima zagrebačka policija bombarduje sve policije regiona, a tako i ljude iz krimi-miljea, kako oni od milja nazivaju svoje kriminalce, za rezultat bi trebalo da poveća pritisak na mene jer pokušava da okrene i kriminalce protiv mene i moje porodice. Zagrebačka policija u saradnji s novinskom kućom „Nacional" dovodi i moju porodicu u opasnost, potajno huškajući kriminalce da obave prljav posao umjesto njih ne bi li me ućutkali na perfidan način, a da sami ne uprljaju ruke. Hrvatskom sudstvu biće veliki problem da opravda hajku i dokaže bilo šta od djela koja mi se stavljaju na teret, a novim čelnicima pravosuđa, policije i političarima Hrvatske pod hitno je potreban podoban krivac.
 
Sporni dokazi
 
Što se tiče mog boravka u RS, nekoliko puta sam bio pozivan od strane tužilaštva i policije, i svaki put sam se uredno odazivao jer imam kriminalni dosije u Srbiji. Koliko god želeo, grijehove iz mladih dana ne mogu promijeniti, a novinarske priče o mojoj navodnoj povezanosti s Legijom jesu van svake pameti.
O pretresu mog stana i vikendice na starom porodičnom imanju na obali Bosne u selu Majevcu teško je i govoriti. Ne da je iznesena neistina, već ogromna količina najodvratnijih laži. Naime, policija navodi da je našla neoborive dokaze u mom stanu i vikendici, a pod tim dokazima navodi kako su pronađeni oružje i pasoš koji se izdaje na osnovu pružanja posebnih usluga.
Naravno, to je sve tačno. Jesu pronašli oružje. Vazdušni pištolj na dijabole i jednu igračku za djecu koja je kopija kaubojskog revolvera, koji je, uz sve to, neispravan. A što se pasoša tiče, on je legalno izdat u svrhu radi koje se i izdaje. Taj koji je policija našla je istekao, pa sam dobio novi. To, valjda, znači „više putnih isprava". Sljedeći „neoboriv" dokaz je crna kaciga. Sa sigurnošću tvrdim da jeste moja, ali da iz kuće nije izašla mjesecima. Zašto nigdje nije navedeno da je od stajanja bila prekrivena debelim slojem prašine? Kome je bilo u cilju da prikaže kako su, ipak, pronašli nekakav dokaz protiv mene?
Da ne govorimo o optužbi za ubistvo, vjerovatno bi mi bilo smiješno, ovako... Naime, ako se malo bolje pogleda, svaka druga ili treća kaciga koju motoristi nose je crna. Dobro sam pogledao snimke na TV-u i novinama. Vidi se da to nije ista kaciga. Zašto hrvatski eksperti ne uvećaju snimke obje kacige, pa će se vidjeti da sam ja sigurno u pravu. Ali, sumnjam da imaju petlje da takve snimke puste u javnost. Sami sebe bi ukopali. Objavljeno je, takođe, kako je pronađeno i 12-13 telefona. Naravno, nigdje nije objavljeno da je polovina stara i pokvarena, a da ostatak ispravnih pripada cijeloj mojoj porodici. Mojoj supruzi, sinu, majci... Kakav senzacionalan dokaz! Objavljeno je još da su pronađeni profesionalna prislušna oprema i GPS za praćenje lica i objekata. Policija jeste našla opremu za detekciju radio-signala i uređaj za pojačavanje i bežični prenos zvuka. GPS uređaj koji je pronađen kod mene najobičniji je risiver.
 
Spreman na saradnju
 
Zar je moguće da ne postoji nimalo volje da se proveri i potvrdi ova priča? Ili je ipak lakše objaviti rat i pri tome policiji reći kako se radi o opasnom i naoružanom kriminalcu, i na taj način im sugerisati da mogu slobodno upotrijebiti oružje? Možda je to i poželjno. Koliko se neriješenih ubistava meni mrtvom može pripisati? Ovim pismom poručujem gospodi iz dobojske i banjalučke policije, a tako i policiji Srbije i Federacije BiH, da sam u svakom momentu voljan da se opravdam. Nisam nikoga ubio, niti na bilo koji način fizički povrijedio nekoga u Srbiji ili RS. Spreman sam da prođem poligrafsko ispitivanje vezano za ubistva u Sarajevu s kojima me dovode u vezu jer su slična onima u Zagrebu, a isto tako i za šestorostruka ubistva u Subotici ili bilo gdje u Srbiji. Sigurno je da nemam namjeru ovo da dokazujem iz zatvora jer ja najbolje znam da nisam ništa skrivio. U svakom trenutku sam spreman na poligrafsko ispitivanje, ali nisam spreman na hapšenje, pogotovo ne od strane hrvatske policije, koja je ubistvom Mataušeka (ubili su ga kao psa usred Belog Manastira) jasno pokazala kako postupa s vojnim veteranima nekadašnje Krajine. Zašto policija Republike Srpske ne provjeri hrvatske metode?
Gospodo iz srpske policije, kada odlučite pošteno i nepristrasno da obavljate svoj posao i pronađete svejdoke koji će potvrditi moju nevinost, ja ću se rado vratiti da potvrdim sve svoje navode i sperem ljagu sa svog imena. U međuvremenu, spreman sam na saradnju putem interneta.
 
 
 
Alibi
 
Milovanović u svom obračanju javnosti, kao alibi navodi da je 23. oktobra bio u selu Majevac, a potom se vratio u Doboj, gdje su snimile nadzorne kamere u tržnom centru”Tropik”. 
 
-         Da li je moguće da sam mogao nesmetano šetati i voziti po Zagrebu, iako me hrvatska policija toliko traži? Kako sam mogao preći granicu kad me Hrvatska stavila na sve moguće potjernice? Pitam se zašto policija nije željela provjeriti da li sam uopšte bio u Zagrebu tada. A lako su mogli provjeriti da sam u to vrijeme bio u Doboju. Tog 23. oktobra u jutarnjim satima sam bio u selu Majevac, U prodavnici sam kupio hljeb i odni ga majci koja tu živi. U Doboj sam se vratio u podnevnim satima, bio sam u Tržnom centru „Tropik" i verujem da su to snimile i njihove nadzorne kamere. Nisu valjda nestali svi video-zapisi tih kamera? Osim toga, policija je mogla lako utvrditi da sam 23. oktobra navečer, između 19 i 20 časova, bio u „Leskovačkom roštilju" preko puta zgrade u kojoj živim u Doboju. Naručio sam ćevape „za ponijeti" i sve su to mogle zabiljžiti bezbjednosne kamere, koje se nalaze tačno preko puta te radnje. Osim toga, bio sam u istoj toj roštiljnici i ujutro, 24. oktobra, oko 6.40 sati, kad sam naručio punjeni ćevap. U tom momentu je bila primopredaja smijene i nekoliko radnika je sjedilo za stolom i vršilo obračun. Jedna krupnija gospođa je ustala i kazala mi da narudžbina nije problem i da će odmah staviti ćevap na roštilj.
 
 
U „Leskovačkom roštilju", koji se nalazi kod autobuske stanice u Doboju, u blizini stana u kojem živi Željko Milovanović sa suprugom Bojanom i maloljetnim djetetom, kažu da je Željko često dolazio po narudžbine, i ne isključuju mogućnost da je 23. oktobra bio u roštiljnici. Inače, ispred ulaza u roštiljnicu postoje četri kamere.
-         Ne mogu se sjetiti datuma, ali sasvim je moguće da je tih dana Milovanović poručivao jela s roštilja – rekla je osoba, koja radi kao konobar u roštiljnici, i koja je insistirala na anonimnosti.
 
 
 
Čudne okolnosti
 
Glavni i odgovorni urednik banjalučkog Press-a RS Goran Mihajlović u telefonskom razgovoru za BUM je rekao:
 
-         Pismo Željka Milovanovića je stiglo u našu redakciju u utorak 25. novembra na jako čudnovat način. Uz pismo je stigla i fotokopija CIPS-ove lične karte izdate 2006. godine u Doboju. Pismo nije bilo potpisano i nakon dugog vječanja, redakcijski kolegij je odlučio da ga pusti. Naravno, to je izazvalo pravu lavinu medija i istražnih organa. Odmah nakon objavljivanja pisma, u redakciju su stigli policajici, te su izuzeli pismo i ličnu kartu.
 
     
 
 
Potjernica
 
Željko Milovanović, bivši pripadnik JSO, nalazi se na Interpolovoj potjernici zbog sumnje da je tokom devedesetih počinio ratni zločin. Posle optužbi da je ubio Pukanića, na njegov račun iznijete su razne teške optužbe, od pokušaja ubistva Dejana Milenkovića Bagzija, svjedoka saradnika na suđenju za ubistvoZorana Đindžića. Neki sarajevski mediji su pisali da policija RS. vjeruje da je Milovanović učestvovao u pripremi neuspjelih atentata na papu Jovana Pavla Drugog i Milorada Dodika, koji je trebao biti ubijen „zoljom" 2006. godine.
 
ŽELJKO MILOVANOVIĆ LESKOVAČKI ROŠTILJ
05.12.2008.

DA LI KREĆE NOVI RAT SARAJEVSKIH ŽESTOKIH MOMAKA

 

Ko će biti novi sarajevski kum

Piše: Zemka ĐUDERIJA

Zašto je uhapšen i kafanski pjevač Tahir Gadžeri Tomi X Šta će biti sa Sanjinom Golubom, Delalićevim sestrićem X Da li će Ćelo bijes iskaliti na Ćametu Biberu
 
Nakon što je 10. novembra u emisiji “60 minuta” FTV-a objavljen razgovor Muhameda Ali Gašija i Amira Kasumića neposredno nakon ubistva Ramiza Delalića Ćele 28.juna 2007. godine, dan kasnije u Sarajevu su uhapšeni Ćamil Biber Ćame i Selim Zulić, poznat kao Mali Zulić , dok je Izedin Spahović Izo sam došao u Federalni MUP. Nekoliko dana ranije, uhapšen je i Tahir Gadžeri Tomi, poznati kafanski pjevač iz sarajevskih kafana koji se posljednjih godina oprostio od muzike. Zulić je u policiji priznao da je sporni snimak vjerodostojan. Gaši i Kasumić sa nekoliko NN lica razgovarali su sa Gašijevog imanja u Mravinjcima kod Goražda. U razgovoru sa Zulićem koji je spavao, Gaši kaže kako je čuo da su ubili “kera”. Takođe, Gaši kaže kako je provjerio kod Sakiba Puške da je Ćelo ubijen. Kasumić skreće pažnju Zuliću da je cijeli grad na nogama jer je komandant pogin’o. U razgovoru sa Gašijem Izo Spahović kaže “kako mu j… ćefine” (čaršafi u koje se muslimani opreme prije dženaze, op.a.), te predlaže da Ćelu ukopaju u rodnom Priboju uz pratnju trubača.
 
Upražnjeni prijestol
 
Ipak, najduhovitiji razgovor sa najkonkretnijim idejama Gaši je vodio sa Ćamilom Biberom Ćametom. Gaši je konstatovao “da je došao kraj Sandžačkog klana”, a Ćame je rekao da treba ubiti i Sanjina Goluba (Ćelinog sestrića i mladića koji se jedno vrijeme na osnovu daiđe Ramiza promovisao po Sarajevu) a potom Ćame uz psovku Benje i Dalile (djece Ćele Delalića) konkretno predlaže:
-         Znaš kome trebaš crveni dati, nemoj da te majkom kunem. Ćeli Ismetu Bajramoviću. Milion je izgubio a neće 500 eura da mi da - kaže Ćame, a Gaši na to dodaje: “Ćelu Ismeta ću ja namlatiti, pravo da ti kažem. Ćelo Ismet je jedna pičkurina, kad mu šamar ja opalim, Ćame.”
Nakon nekoliko sati, uhapšena trojka Biber, Spahović i Zulić je puštena.
Pomenuti razgovori otvorili su niz novih pitanja na užarenom sarajevskom asfaltu.
Kako će Ismet Bajramović Ćelo reagovati na ove prozivke, javno ismijavanje i ponižavanje? Da li će odgovoriti na način na koji to dolikuje čovjeku koga mnogi smatraju prvim žestokim momkom BiH? Da li se Ćelo uplašio Gašija?
Da li je Ćame Biber ostao nezaštićen i pored Faće, i da li će Ćelini ljudi sav bijes iskaliti baš na njemu?
Pitanja je mnogo, a odgovori se očekuju.
Činjenica je da je Ćeli javno pred milionskim tv auditorijem bačena rukavica.
– Ako Ćelo ostane miran na sve ovo, on je definitivno prošlost. Njegovo mjesto na prijestolu će se tada smatrati upražnjenim - kaže jedan od nekadašnjih žestokih sarajevskih momaka, koji se povukao u mirnije vode.
 
Ljuta trojka
 
Ko su ljudi koji su razgovorom s Gašijem postali junaci uličnih priča u BiH.
 
Ćamil Biber Ćame, ima 50-tak godina, porodičan je čovjek, živi na Širokači (naselje podno Trebevića). Nekada je bio blizak rahmetli Taibu Torlakoviću. Nakon Taibovog ubistva, zajedno sa svojim kompanjonom izvijesnim Mišetom viđan je u društvima Ćele Bajramovića, braće Gaši, Ize Spahovića, Hamdije Abdića Tigra, pa čak i Ramiza Delalića Ćele. Po policijskim izvorima, Ćame je često s Taibom Torlakovićem vrijeme provodio u restoranu “Bazeni”, te kafićima “Ramona”, “Đanini”, “Central” i “Brazil”. Ime Ćamila Bibera u policijskim izvještajima pojavilo se i u aprilu prošle godine, kada je zajedno  sa tri osobe, Irhadom Kikom Biberom, Edinom Jerlagićem, Almirom Smajićem i Teufikom Mušićem, Kantonalnom tužilaštvu prijavljen zbog lihvarstva i ugrožavanja sigurnosti. Na suđenju Gašijima spomenula ga je i Bisera Ćerimagić.
Ime Ize Spahovića se nalazilo na listi od 14 osoba sklonih kriminalu, koju je 1999. godine Ismet Dahić, tadašnji čelnik sarajevske policije, predao premijeru Kantona Sarajevo Mustafi Mujezinoviću. Iz policije tvrde da se Spahovićevo ime nerijetko dovodilo u vezu sa posredovanjem prilikom otkupa ukradenih vozila, ali da mu to nikada nije dokazano, te da je sklon nasilničkom ponašanju i prijetnjama. Spahović, vlasnik kafića “Amor”, kojeg je nedavno pod kiriju izdao Kenanu Ušanoviću, u junu je bio hapšen zbog učešća u tuči u naselju Bistrik u kojoj je ranjen Eldin Šašić (18) a u maju prošle godine zajedno s Amirom Pašićem Faćom priveden je po Interpolovoj potjernici iz Haga zbog sumnje da je u Holandiji 2000. godine 12. i 20. decembra 2000. godine hicima iz snajperske puške pokušao ubiti C. van Houta i G. W. M. Wermeulena. Spahović je po mnogima fizićki jedan od najjačih ljudi u Sarajevu, dugogodišnji je bilder, 1994. godine je bio teško ranjen na Balu Roma u sarajevskoj piceriji “Livija” u sukobu sa rahmetli Selverom Lekićem. Izo Spahović je odnedavno i prijatelj pjevača Ferida Avdića jer se Feridova kćerka udala za Spahovićevog sina. Izo se dugo družio sa Taibom Torlakovićem, Ćelom Delalićem, Bajramovićem, Niskom Karkeljom…Bio je u Turskoj kad je izbio prvi sukob izmedu Gašija i Ramiza Delalića Ćele.  
Prvi sagovornik kojeg Gaši oslovljava kao Zula najvjerovatnije je Mali Zulić, čovjek koji je nekada bio “najveći mangup Sarajeva”. Mali je važio za pravog mangupa sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a slavu je stekao u fer muškim borbama. Bio je jedini Sarajlija kojeg su na zapadu cijenili veliki beogradski mangupi na čelu sa Ljubom Zemuncem.
 
 
 
KAKO JE VRANJ ODNIO ŠAJU
 
Ko će sada Šaji skratiti jezik
 
 
Uhapšeni Senad Šahinpašić Šaja. se, prema informacijama do kojih smo došli, u početku branio šutnjom da bi priznao da je bio u svakodnevnom kontaktu sa Muhamedom Ali Gašijem. U jednom razgovoru, Šahinpašić je kazao Gašiju da „treba silovati kćerku načelnika OKP-e federalne policije Edina Vranja“ i dodao da će naći „nekog crnca da to uradi“. Tokom saslušanja kazao je da se šalio i da je to rekao jer je ljut na Edina Vranja zbog toga što mu je nedavno na Ilidži, zajedno s Naserom Orićem i Damirom Fazlićem uhapsio sina Nedima. Kako nezvanično saznajemo od izvora iz sarajevskog sudstva, Šaja je istražiteljima otkrio i neke nove važne pikanterije o ljudima od zakona, te da će ih otkriti ljudima iz vlaste, te je “amnestiran”.
 
Tehno menadžeri
 
U Sarajevu se sudeći po zadnjim dešavanjima, očigledno rodila nova kasta. Sebe vole nazivati tehno menadžerima, iako su u suštini lihvari i reketaši. Biznis ide onoliko dobro, koliko su obićno dobri ucjenjivači. Za njih država postoji , samo onoliko koliko je njima potrebna, a kada kroče s one strane zakona nit im valja država, ni policija, ni stranački lideri u koje su se do jučer kleli. Samo je pravosuđe OK jer plave koverte još idu u suprotnom smjeru. Zato su sebi uvrtili u glavu da su oni i država i zakon. Vrijeme šamaranja policajaca, ala Bilal Bašović odavno je prošlo, a zakoni i ovakvi kakvi jesu moraju se poštovati do nekog novog jer bezakonje priželjkuju samo oni, koji bi otimali.
 
Ko je Šaja
 
Senad Šahinpašić Šaja, predratni vlasnik piljare u Foči, a danas se smatra jednim od najbogatijih stanovnika Sarajeva. Kako je došao do ogromnog bogatstva nikada nije utvrđeno, osim što se zna da je tokom rata bio logističar Armije RBiH i da je jedno vrijeme proveo u Njemačkoj. Nedavno su njemački Interpol i austrijska policija saopćili da su tokom višegodišnje istrage otkrili da se Šahinpašić bavio krijumčarenjem oružja. Protiv njega je svojevremeno bila raspisana i crvena Interpolova potjernica.
On je javnosti poznat po tvrdnji da mu niko ništa ne može jer ga nema nigdje u papirima, ali i po velikom prijateljstvu sa Bakirom Izetbegovićem koji je sam kazao da mu je Šaja najbolji prijatelj. Za Šahinpašića se priča u Goraždu da je veliki dio bogatstva stekao i švercom hrane i cigareta tokom rata. Jedan od ratnih komandanata Goražda Abdulselam Sijerčić svojevremeno je javno kazao da je Šahinpašić za svega nekoliko mjeseci iz Goražda izvukao u kešu između deset i 15 miliona maraka prodajući svoju robu koju je ilegalnim kanalima dovlačio u taj opkoljeni grad.
Inače, prije pet godina Senad Šahinpašić Šaja stavljen je na američku i evropsku crnu listu.
 
 
 
Bakir o Šaji
 
Za jedan sarajevski dnevnik Bakir Izetbegović o nečuvenom ispadu svog prijatelja Senada Šahinpašića je rekao:

- Poslušao sam pažljivo sve što je Šaja kazao u tom telefonskom razgovoru. Degutantno i odvratno čak i nama koji znamo da je Šaja spreman izgovoriti stvari koje nikada ne bi uradio. Nisam razgovarao sa Šahinpašićem o ovom ispadu, ali su mi drugi ljudi rekli da se radi o nekakvoj njegovoj ljutnji na inspektora Vranja.
U svakom slučaju, ništa što je Vranj učinio, a naročito ako je to učinio u okviru posla koji obavlja, nije razlog da se na onakav način spominje njegova malodobna kćerka. Posramljen sam onime što je Šajin jezik izgovorio.
ISMET BAJRAMOVIĆ ĆELO
04.12.2008.

ZAŠTO JE MORAO UMRIJETI VLASNIK NACIONALA

 

Pukanića je ubila duhanska mafija

Piše:Zemka ĐUDERIJA

Ivo Pukanić je bio ključni svjedok u istrazi o švercu cigareta na Balkanu X Uhapšen kum Sretena Jocića, zvanog Joca Amsterdam X Bosanac Elvis Hodžić upleten u ubistvo Pukanića
 
 
 
Nije trebalo dugo, a ostvarila se tvrdnja hrvatskog generala Vladimira Zogorca nakon njegovog hapšenja, da je otvorena Pandorina kutija! Za sada Pandora je progutala dvije žrtve Ivanu Hodak i Ivu Pukanića. No pitanje je koliko će ukupno žrtava progutati. Nakon silnih mafijaško-tereorističkih varijanti ove dvije likvidacije, ''topovi sa pantočaka'' počeli su gutati svjedoke u švercu cigareta, što indirektno potvrđuju dešavanja u susjednoj im Italiji.
Vlasnik „Nacionala" Ivo Pukanić i njegov saradnik Niko Franjić ubijeni su nedavno kada je ubica detonirao desetak kilograma plastičnog eksploziva „PEP 500" koji je postavio ispod prednjeg lijevog točka Pukanićevog „leksusa". 
 
Moguća poveznica između ubistava Ive Pukanića i advokatice Ivane Hodak, koje se prije mjesec dana desilo u centru Zagreba, jesu izjave nekih svjedoka koji su tvrdili da je na dan Ivanie smrti u blizini viđen automobil bugarskih registracija. Sada se čini da je upravo naručioc za Pukanićevo ubistvo iz “bugarskoga mafijaškog klana”. A da li su ubistva zaista povezana ostaje da se vidi.
No, krenimo redom.
 
 
Hapšenja
 
Odmah nakon ubistava Ive Pukanića, hrvatska policija se dala u potragu za ubicama i za tri dana uhapsila desetak osoba. Petorici od njih određen je pritvor, dok se za dvojicom intezivno traga. Treba naglasiti da je i u BiH, tačnije u Krajini uhapšen Elvis Hodžić, koji se tereti da je bio saučesnik u izvršenju atentata na Pukanića.   
 
Načelnik hrvatskog MUP-a Krunoslav Borovec, o osumnjičenima za Pukanićevo ubistvo za BUM je rekao, da se radi o opasnim pripadnicima podzemlja, koji su do sada evidentirani za različita krivična djela: Robertu i Luki Mataniću, Amiru Malafaniju te srbijanskim državljanima Svetozaru Đuroviću i Bogoljubu Kuzmanoviću.
 
Slobodan Đurović, inače kum najpoznatijeg srbijanskog kriminalca Sretena Jocić zvanog Joca Amsterdam, i Milenko Kuzmanović uhapšni su u automobilu zajedno s Robertom i Lukom Matanićem 10-ak kilometara od Bajakova. Njih dvojica trebali su Matanićima osigurati dokumente i sigurno ih prevesti u Srbiju. Prije nego je krenuo za Zagreb, Đurović se, navodno, susreo s Jocićem u Beogradu.
Srbijanska policija je imala saznanja da se Đurović i Kuzmanović spremaju u Zagreb, te su o tome obavijestili kolege u Hrvatskoj. Iako se njih dvojica ne povezuju sa samim izvršenjem ubistva, ispituju se po čijem je nalogu Matanić likvidirao Pukanića.
 
 
Šverc cigaretama
 
Inače, i Matanići i Malafani navodno su povezani s mafijaškim klanom Joce Amsterdama, kojeg mediji predstavljaju kao jednog od najvećih narko-šefova na Balkanu. Jocić je, prema pisanju Pukanićevog Nacionala, bio zainteresovan za preuzimanje nekretnina i poslova, vrijednih 42 miliona eura, od uhapšenog hrvatskog generala Vladimira Zagorca.
 
Ono što je najviše zainteresovalo javnost jeste izjava tužitelja Guiseppea Scelsia za tršćanski Il Picollo kako je ubijeni Ivo Pukanić bio je ključni svjedok u istrazi o švercu cigareta na Balkanu, a provodilo ga je tužilaštvo u Bariju. Drugi glavni svjedok bio je glavni urednik crnogorskog lista Dani Duško Jovanović, koji je likvidiran u maju 2004. godine. Jedan od glavnih osumnjičenih za veliki šverc cigareta, odnosno duhansku aferu je i predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.
 
 
 
 
Dragulji od pet miliona dolara
 
Hrvatsko tužilaštvo je protiv penzionisanog generala Vladimira Zagorca podnijelo optužnicu koja ga tereti da je zloupotrijebio položaj i ovlasti jer je odlazeći s dužnosti pomoćnika ministra obrane iz sefa MORH-a 2000. odnio torbu s draguljima vrijednima oko pet miliona američkih dolara. Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo Zagorca tereti da je kao pomoćnik ministra ovlašten za raspolaganje sredstvima za kupnju oružja i opreme namijenjene odbrani Hrvatske u septembru 1993. od njemačkog trgovca oružjem Josefa Rothaichnera preuzeo dragulje kao jamstvo za pet miliona američkih dolara koje je preuzeo od MORH-a. Zagorec je dragulje držao u sefu u svome uredu, no nije ih evidentirao u službenoj dokumentaciji Ministarstva. Početkom 2000., kada je razriješen dužnosti, dragulje nije razdužio već ih je iznio iz MORH-a, čime je pribavio nezakonitu imovinsku korist i oštetio državni proračun. Zagorca je Austrija izručila početkom oktobra ove godine i on se od tada nalazi u pritvoru zagrebačkog zatvora u Remetincu.
 
 
Zemunski klan
 
I pored toga što Pukijevo ubistvo nema ''potpis'' nekadašnjeg glavnog ubice zemunskog klana, hrvatska policija je na početku istrage na osnovu snimka i izjave svjedoka napravila fotorobot muškarca koji po mnogo čemu podsjećao na Sretka Kalinića.
Na snimku bezbjednosne kamere sa zgrade „Nacionala" vidi se muškarac čije je lice djelimično zaklonjeno kačketom kako četiri sata prije ubistva dolazi skuterom i ostavlja torbu s eksplozivom. S obzirom na to da je poznato da Kalinić uvijek ''gleda'' svoje žrtve, pretpostavlja se da je upravo on počinilac jer je do detonacije došlo u trenutku poziva na mobilni telefon koji je aktivirao eksploziv. Egzekutor je morao gledati kada će Pukanić prići vozilu. Inače, Kalinić je na tri dana prije ubistva primećjen u Hrvatskoj, a tokom svog petogodišnjeg bjekstva, skrivao se i u Bosni, Crnoj Gori, Grčkoj, Bugarskoj i Srbiji. Još pet članova zemunskog klana su u bjekstvu: Miloš Simović Miško, Vladimir Milisavljević Budala, Milan Jurišić Jure, Ninoslav Konstatinović Nino, Milan Glišović i Selman Hamidović.
Zemunski klan poslije akcije Sablja je razbijen i obezglavljen, ali su odbjegli članovi i dalje umješani u brojne obračune i likvidacije širom Evrope. Saradnja između najjače kriminalne grupe u Srbiji i hrvatskog podzemlja povezana je s krijumčarenjam droge koju su „zemunci" preko Hrvatske distribuirali u Evropu.
 
Ko je Sretko Kalinić
 
Sretko Kalinić, poznatiji kao Beli, jedan je od najsurovih egzikutora nekadašnjeg zemunskog klana, koga je srbijanski Specijalni sud u odsustvu osudio na maksimalnih 40 godina robije. U srbijanskoj policiji kažu da je Kalinić profesionalni, hladnokrvni i sadistički ubica. Svi zločini koje je izvršio bili su krajnje brutalni, a uživao je da se sadistički iživljava i da žrtve pali vatrom i poliva kiselinom. Prije razbijanja zemunskog klana, dovođen je u vezu s ubistvom braće Sredoja i Zorana Šljukića, Jovana Guzijana Cunera, Radeta Cvetića i Todora Gardaševića, Branislava Lainovića Dugog, Zorana Savića Šodera i mnogih drugih.
 
 
Hrvati lažu
Bliski saradnik Joce Amsterdama koji je želi ostati anoniman, prenio je medijima Jocinu poruku.

- Istina je da je jedan od uhapšeni, Slobodan Đurović, moj kum, ali što to dokazuje?, poručio je Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam. On je, kaže njegov saradnik, uvjeren da neko iz Hrvatske na silu želi nekoga iz Srbije uvući u Pukanićevo ubistvo. Jocić je i insinuirao da bi trebalo pogledati dokumente tužilaštva u Bariju gdje je svojedobno Mile Đukanović optužen za šverc cigareta, a Pukanić je bio jedan od glavnih svjedoka tužilaštva. Tu bi, kaže Jocin suradnik, mogao biti motiv za ubistvo Pukanića. Ivo Pukanić u seriji tekstova u Nacionalu iz 2001. godine optužio je Stanka Subotića Caneta za šverc cigareta u Srbiji i Crnoj Gori. Pukanić je tada tvrdio i da je u isti posao umješan i crnogorski premijer Milo Đukanović.
 
 I Bosanac atentator
 
U tajnoj policijskoj akciji FMP-a i MUP-a USK uhapšen je bh. državljanin Elvis Hadžić (35) iz Velike Kladuše, koji se sumnjiči za umiješanost u atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića. Za vrijeme hapšenja u Hodžićevoj kući pronađen je eksploziv.
Kantonalni tužilac u Bihaću Husein Huzejrović rekao je za BUM, da je Elvisu određen jednomjesečni pritvor zbog osnovane sumnje da se radi o saučesnštvu u izvršenju atentata u Zagrebu.
Po BUM-ovom izvoru iz MUP-u USK, Hadžić je na dan Pukanićevog ubistva viđen u Zagrebu, i to u društvu osumnjičeni za Pukijev atentat rođacima Matanić i Amirom Mafalanijem. Priča se da je Elvis Hodžić unajmio stan u Petrinjskoj ulici u Zagrebu, koja se veže s Draškovićevom ulicom, u kojoj je izvršen atentat na Pukanića i Franjića. Navodno, stanovao je u istoj zgradi gdje je uhapšen Amir Mafalani.
Inače, Hadžić je radio kao zaštitar u velikokladuškoj diskoteci, a odranije je poznat policiji po izvršenju krivičnog djela razbojništva, za koje nije osuđen. Ta činjenica je jako začuđujuća s obzirom na to da je osoba koja je u razbojništvu sudjelovala s Hadžićem, na izdržavanju kazne.
BUM-ov izvor tvrdi da je Hadžić ranije osuđivan u Velikoj Kladuši na uvjetnu kaznu od dvije godine zbog krijumčarenja ljudi.
Hadžić je, kako kaže BUM-ov izvor, dugo vremena živio u Njemačkoj, odakle je nakon rata u BiH deportovan. Izvor dodaje da je Elvis Hadžić od 1989. godine bio u Legiji stranaca, te kako u Velikoj Kladuši važi za opasnog kriminlaca. Navodno, bavio se krijumčarenjem droge i tokom rata je bio blizak sa Miloradom Ulemekom Legijom, Frenkijem Simatovićem i srbijanskom tajnom službom. U Hadžićevom dosjeu je i šverc cigaretama, te saradnja s ''abdićevcima''.
 


Željko Milanović je ostavio eksploziv
 
Hrvatska policija otkrila je ko je osoba koja je dovezla skuter i eksploziv u dvorište Nacionala, te ga parkirala pored automobila Ive Pukanića
Radi se o Željku Milovanović, vojniku Crvenih beretki Milorada Lukovića "Legije",. On je punih mjesec dana "opservirao" Pukanićev stan u Ilici, samo stotinjak metara udaljen od Mesićevog stana. Upravo je on kobnog dana ušetao u dvorište Nacionala sa skuterom i eksplozivom i ostavio ga kraj Pukanićevog Lexusa.
Milovanovića zvanog "Gavro" i "Crveni vjetar" traže policije iz tri države, Hrvatske Srbije i Bosne. Čovjek iz Belog Manastira ima hrvatsko i bosansko državljanstvo, ratni je zločinac, kojeg sud u Osijeku već godinama traži preko Interpolove potjernice. Od mladosti je poznat kao kriminalac. Predvodio je i srbijansku pobunu u Belom Manastiru, a za vrijeme tzv Krajine, organizovao je kriminalne skupine koje su se bavile reketom, iznudama i drugim krivičnim djelima.
Drugi bjegunac je Bojan Gudurić pripadnik je tzv. "novosadske grupe", profesionalnih pljačkaša koji su orobili desetke objekata širom Srbije i Vojvodine. Studirao je pravo, ali je postao specijalist za razbojništva. U samo nekoliko mjeseci njegova je grupa, prema policijskim dokazima, opljačkala čak 15 objekata.
 
 
Visočani sakrili Mafalanijevog oca
Poznatog visočkog hirurga Majeda Madžida Mafalanija, oca jednog od osumnjičenika za ubistvo Ive Pukanića, mještani su sakrili, da bi ga zaštitili od maltretiranja.
Dr. Mafalani ne dolazi na posao u Dom zdravlja u Visokom, a otkako se pročulo za hapšenje njegovog sina, ne može se pronaći ni u njegovoj privatno ordinaciji. I porodična kuća Mafalanijevih u visočkom naselju Luke zjapi prazna.
Visočani o dr. Mafalaniju, koji je rođen u sirijskom gradu Ezraa, imaju samo riječi hvale. Pričaju kako je tokom rata spasio brojne ljudske živote, za što je 1993. godine, kao hirurg u Ratnoj bolnici Visoko, primio ratno priznanje "Zlatni ljiljan".
Inače, Dr. Mafalani je navodno neko vrijeme živio u Zagrebu, gdje je bio oženjen izvjesnom Brankom s kojom ima dvoje djece; sina Amira i još jednu kćerku. Nakon razvoda, djeca su ostala živjeti s majkom u Zagrebu, a dr. Mafalani se ponovno oženio u Visokom i zasnovao novu porodicu.
 
Ivo Pikanic Puki Elvis Hadzic Hodak i Zagorec Robert Matanic
04.12.2008.

ŽESTOKI MOMCI

Ko je Joca Amsterdam

Piše: Zemka ĐUDERIJA

Uspon najžeščeg i najopasnijeg srbijanskog “žestokog momka” Sretena Jocića kako su ga nazivali srbijanski mediji, od sitnog kriminalca do najvećeg jugogangstera počeo je početkom 90-ih kada je počelo njegovo djelovanje za Udbu. Do tada je bio sitan kriminalac koji je brzo napredovao do plaćenog ubice. Uskoro je došao na glas kao značajni igrač na zapadnoevropskom tržištu heroina i kokaina.
Joca je navodno direktno surađivao s narkokartelima iz Južne Amerike, a uz njegovo ime vezuju se i brojna ubistva, čak i nekoliko policajaca, koja nikada nisu dokazana.
Legenda o njemu počinje pričom da potiče iz izrazito kraljevske porodice, pa je 1984. godine pobjegao iz rodne Velike Krsne u Amsterdam da se skloni od komunista. I odmah je dobio nadimak - Joca Amsterdam. Djelujući u Amsterdamu, Jocić završava iza rešetaka odakle ubrzo bježi u Bugarsku, nov i perspektivan centar trgovine drogom. Tamo je živio i radio pod lažnim identitetom, kao Marko Milosavljević. Odatle je pokrenuo akciju likvidacije holandskog tužioca Koosa Plooija. U Bugarskoj je djelovao pod okriljem srbijanske Službe državne sigurnosti, te su ga povezivali s Jovicom Stanišićem, bivšim šefom te službe.
Prema navodima medija, Jocu su u Bugarskoj 2002. godine otkucali pokojni Dušan Spasojević i prvooptuženi za ubistvo premijera Zorana Đinđića, Milorad Ulemek-Legija, a sve kako bi preuzeli njegov kanal za kokainske kartele. Nakon hapšenja u Sofiji, Joca je deportovan u Holandiju.
 
 
Jocine ucjene
 
Prije godinu i po pojavila se priča da je Jocić svojedobno angažovao Roberta Matanića i Ivana Možea da likvidiraju bugarskog narkobossa Baju Milu, jer ga je, navodno, bugarski kolega trebao spasiti od izručenja Holandiji, što Bugarin nije učinio, iako je za to uzeo tri miliona dolara.
Prema pričama koje su uslijedile, Joca se vrlo brzo sjetio ko bi mogao biti taj koji ga je otkucao Bugarima. I iz holandskog je zatvora bio dovoljno uticajan da ucijeni Legijinu glavu. Milorad Ulemek našao se u nezavidnoj situaciji. On je od 2003. godine u bijegu te ovisi o svojim jatacima koji su mogli birati ili da se zamjere sve moćnijem Joci ili da otkucaju Legiju koji je bio sve slabiji i siromašniji. Milorad Ulemek Legija predao se srbijanskim vlastima u maju 2004. godine.
Jocu su prozivali mnogi evropski mediji koji su ga dovodili u vezu s teškim krivičnim djelima u Holandiji, Belgiji, Njemačkoj, Austriji, Grčkoj, Kanadi, Tajlandu, Južnoafričkoj Republici i tako dalje. Joca je, smatra se, znao i jako puno o likvidacijama tokom devedesetih u Srbiji.
 
 
Izručenje Srbiji
 
Poslije 4 g. u najstrožijem holandskom zatvoru “Fuht”, Joca je 23. marta 2006. izručen Srbiji. Jocić je izašao iz JAT-ovog aviona u pratnji dva policajca i s fantomkom na glavi. Rekao je pratiocima da je bolje i to nego kesa koju su mu stavili Bugari.
 
-         Dajte mi taj pasulj. Nisam ga, bre, godinama jeo - ovim je riječima Joca Amsterdam, zatražio ručak od "kolega" iz Centralnog zatvora.
 
Jocić je optužen je da je 1995. poticao policajce Miodraga Prodanovića i Bojana Milosavljevića da ubiju beogradskog “žestokog momka” Gorana Marjanovića, zvanog Goksi Bombać. Međutim, ubrzo po izručenju, 22. maja Jocić je pušten da se brani sa slobode uz kauciju od 300.000 eura. Joca je negirao vezu s ubistvom Marjanovića. Ovaj slučaj označen je kao službena tajna jer je Jocić spomenuo imena nekih osoba iz inostranstva i detaljno opisao događaje koji su se odvili van Srbije.
 
Joca Amsterdam je 24. jula ove godine na suđenje u srbijansku Palaču pravde došao sam, iako su novinari očekivali da će se pojaviti s velikim osiguranjem. Preplanuo, u lanenom odijelu i sa zalizanom kosom opušteno se ušetao u sudnicu. Tako se prvi put poslije 15-ak godina u javnosti pojavila Jocina fotografija. Do sada se vrtjela ona iz 90-ih.
 
 
 
Otplata duga
 
Prilikom hapšenja u Sofiji, Joca Amseterdam je stanovao u centru Sofije sa suprugom Verom i tri sina. Mediji u Bugarskoj objavili su da je iz zatvora naručio ubistva generalnog sekretara bugarskog MUP Bojka Borisova i holandskog tužioca Koosa Plooija. A navodno je i poslije hapšenja nudio da otplati dio međunarodnog duga Bugarske ako bude oslobođen. Još uvijek se prepričava Jocina spektakularna deportacija iz Bugarske u Holandiju u avgustu 2002. Na sofijski aerodrom stigla su dva džipa sa specijalcima, a zatim i 20 policijskih kola s uključenim sirenama. Dvojica maskiranih policajaca izveli su Jocu obučenog u specijalni neprobojni skafander, s glavom prekrivenom bijelom vrećom. U isto vrijeme, iz 25 policijskih vozila, dva busa i dva džipa virili su automati. Joca je iz zatvorske tamnice uspio plasirati svoju priču u najuglednije holandske novine. Progovorio je o pozadini rata na Balkanu.

-         Srebrenica nikada nije osvojena ili predata, već je prodata, u zamjenu za neki "prljavi veš" - govorio je Joca Amsterdam i detaljno objasnio prljavu ulogu ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića i tajnih službi.
 
 
 
Meta
 
U raznim mafijaškim obračunima u Srbiji i inostranstvu ubijena su trojica Jocićevih kumova i čak 12 ljudi iz njegovog okruženja. Poslije ubistva Jocinog kuma Uglješe Aranitovića Uga ove godine u centru Beograda, jasno je da je Jocić na meti mnogih kriminalnih grupa, kojima smeta njegov povratak u Srbiju.
 
Inače, Jocić je u javnosti povezivan s kupovinom nekoliko društvenih firmi. Beogradski mediji objavili su u septembar 2007. i da je iznajmio kuću Mire i Marka Miloševića na Dedinju.
Protiv Jocića, osim u Beogradu, više se nigdje ne vodi krivični postupak. Njemačka i policije ostalih evropskih zemalja, koje su tragale za Amsterdamom, u međuvremenu su povukle svoje potjernice.

Joca Amsterdam
04.12.2008.

Pao komadant Srebrenice

ZAŠTO SU FEDERALCI UHAPSILI NASERA ORIĆA

Piše: Zemka ĐUDERIJA

 
Nedavne priče po Sarajevu kako je, navodno, Naser Orić umiješan u otmicu jedne manekenke kao da su zluradi dali za pravo, jer su u spektakularnoj akci­ji Fe­de­ral­ne upra­ve po­li­ci­je, po nalogu kantonalnog tužioca Dubravka Čampare, u restoranu "Braj­lo­vić" na Ili­dži uha­pše­ni Na­ser Orić, Ne­dim Ša­hin­pa­šić, Da­mir Fa­zlić, te beograđanin Branislav Cvjetičanin Svič.
 
Po riječima portparola FMUP-a Roberta Cvrtka poslije njih uhapšene su još četiri osobe i to bivša Naserova supruga Zahida, Džermin Kadrić i još dvije osobe. Nakon informativnog razgovora u FUP-u, Nedim Šahinpašić, Branislav Cvjetičanin i još dvije osobe su puštene, dok je Naser Orić, njegova bivša supruga i Džermin Kadrić predati Kantonalnom tužilaštvu i smješteni u sarajevski centralni zatvor.
Cvratak je još rekao da su federalci prošle subote izvršili pretrese Naserovih stanova u Tuzli, Sarajevu, Olovu, te i njegovu vikendicu na Nišićima.
BUM je na licu mjesta došao do informacija, da su fe­de­ral­ni po­li­caj­ci s fan­tom­ka­ma upali u res­to­ran "Braj­lo­vić", gdje su Ori­ća s još je­dnom oso­bom za­te­kle u, ka­ko zva­ni­čno ka­žu, "iz­vrša­va­nju kri­vi­čnog dje­la". Oče­vi­ci, na­ime, tvrde da su po­li­caj­ci upa­li u mo­men­tu pri­mo­pre­da­je vi­še sto­ti­na hi­lja­da ma­ra­ka, ko­ji su i za­pli­je­ni­li.
 
Kako BUM saznaje, nekoliko je varijanti zbog čega je Orić uhapšen. Od osoba bliskih pravosuđu, Orić je navodno ka­ma­ta­rio vla­sni­ka je­dne tu­zlan­ske fir­me, kao i to da je kri­vo­tvo­rio nov­ac i re­ke­tirao. Po čaršijskim kuloarima se priča, kako smo već naveli, da je Orić umiješan u otmicu manekene, navodno iz spota pjevača Huleta. Po trećoj verziji Naser je takođe bio i jedan od organizatora kidnapovanja na Kosovu ili Albaniji, te ga je policija uhapsila u momentu isplate kod Brajlovića.  
Orićevo ime se, tvrde upu­će­ni u Sarajevu, i ra­ni­je po­jav­lji­va­lo u pri­ča­ma o or­ga­ni­zi­ra­nom kri­mi­na­lu, a ne­da­vno su se po­ja­vi­le i tvrdnje da je pokušao preuzeti unesni posao lihvarenja u Sarajevu.
 
 
Obavještajac
 
Da­mir Fa­zlić je po­znat ja­vnos­ti kao kon­tor­ver­zni bi­zni­smen ko­ji je bio pod is­tra­gom sarajev­skog Kan­to­nal­nog tu­ži­laš­tva zbog va­ra­nja i kri­mi­na­la, a po­znat je i kao sa­vje­tnik bivšeg pre­mi­je­ra FBiH Ed­he­ma Bi­ča­kči­ća, ali i kao saradnik Britanske obavještajne službe. Bh. javnosti poznat je još iz rata, od 92 –95. kada je sarađivao sa samim vrhom RBiH i preveo ih žedne preko vode. Po­ve­zi­van je s pro­pa­lom gra­dnjom eksklu­zi­vnog hote­la "Ron­ger" na Sken­de­ri­ji u Sa­ra­je­vu, po­ku­ša­ji­ma pri­va­ti­za­ci­je "Natronke" iz Maglaja, Tvor­ni­ce du­ha­na Mos­tar, Fa­bri­ke du­ha­na Sa­ra­je­vo. Do­vo­đen je i u ve­zu s postav­lja­njem ka­me­na te­me­ljca za auto­put Sa­ra­je­vo - Ze­ni­ca. Fa­zlić je, ko­li­ko je pozna­to, je­dan od li­ko­va iz ču­ve­ne bi­lje­žni­ce Hrvo­ja Pe­tra­ča, hrvat­skog kon­tra­ver­znog bi­zni­sme­na ko­ji ga vo­di u odje­ljku "trgo­vi­na oru­žjem", zna se da ima do­bre ve­ze sa beograd­skim krimi­nal­nim mi­lje­om, po­se­bno s Mi­lo­ra­dom Ule­me­kom Le­gi­jom, te beograd­skim biznisme­ni­ma pre­dvo­đe­nim Mi­ro­sla­vom Mi­ško­vi­ćem.
Po riječima BUM-ovog izvora Fazlić je odmah nakon puštanja zajedno s Cvjetičaninom otišao do restorana u hotelu “ Radon Plaza” i osobama koje su ga sačekale rekao da je bio priveden kao svjedok, te kako se našao ni kriv ni dužan na pogrešnom mjestu I u pogrešno vrijeme.

 
Tatin sin
 
Ne­dim Ša­hin­pa­šić je po profesiji sin. I to Se­na­da Šahin­pa­ši­ća Ša­je, je­dnog od naj­po­zna­ti­jih lo­gis­ti­ča­ra Armi­je BiH, biv­ši po­sla­nik u Par­la­men­tu BiH i bli­zak pri­ja­telj Ba­ki­ra Ize­tbe­go­vi­ća, te jedan od na­ju­pu­će­ni­jih u pu­te­ve oru­žja, nov­ca i hu­ma­ni­tar­ne po­mo­ći ko­je su do­la­zi­le u BiH tokom rata.
Naser Orić
04.12.2008.

Je li Pašić krunski svjedok

 

Piše: Zemka ĐUDERIJA

Ramiz se do smrti nije htio pomiriti s Gašijem. Nisu bili prijatelji, svađali su se i bili su na ratnoj nozi – tvrdi Edin Bašić
 
 
 
U procesu Muhamedu Aliju Gašiju i ostalim tokom samo prvih pet dana moglo se vidjeti i čuti svašta. Na početku sve je ličilo na suđenje u nekom komičnom američkom filmu, dok stvari u svoje ruke nije preuzela sutkinja Dalida Burzić, te tokom pretresa u nekoliko navrata, tužiocu, odbrani i optuženima dala do znanja da je gazdarica u svojoj sudnici.
Drugog dana dokaznog postupka u predmetu protiv braće Gaši, kantonalni tužilac Oleg Čavka zapao je u probleme, jer se nije pojavio nijedan od pozvanih svjedoka. Edin Vranj, načelnik Odjela za organizirani kriminal MUP-a FBiH, zbog obaveza nije mogao stići na suđenje, dok su se, prema riječima tužioca Čavke, svjedoci Edin Bašić i Nedžad Sejdić izjasnili da ne žele svjedočiti, jer su u velikom strahu. Sejdić je u Švicarskoj ( u zatvoru u Bazelu zbog džeparenja, op.a.) i tužiocu je poručio da se ne želi više vraćati u BiH. Pozivu suda nije se odazvao ni svjedok Merhad Mahić. I kada je sutkinja Kantonalnog suda Dalida Burzić već bila spremna odgoditi pretres, tužilac je najavio da se Bašić ipak pojavio. Njegovo svjedočenje izazvalo je burne reakcije kako branilaca tako i optuženih. 
 
Jesu li se pomirili
 
- Znam da je Ćelo bio u sukobu sa Šiptarima, tako ih svi zovu - odgovorio je Bašić, što je izazvalo brzu reakciju tužioca Čavke, koji je svjedoku zabranio da vrijeđa. Bašić je tada precizirao da je Delalić bio u sukobu s Naserom Keljmendijem i Muhamedom Alijem Gašijem. Prema riječima Bašića, prije dvije godine u kafiću "Akademija" na Grbavici Ramizov prijatelj, izvjesni Ljulji iz Zagreba (Ljuljzim Krasnići, op.a) bio je posrednik u razgovorima s Naserom Keljmendijem radi pomirenja. Bašić je napomenuo da je tada došlo do pomirenja s Keljmendijem, ali Delalić se nije želio pomiriti s Gašijem. Ljulji je ubijen nekoliko mjeseci nakon ovog sastanka. Drugi pokušaj mirenja bio je kod Nezira Bajraktarevića zvanog Žuti, koje takođe, prema Bašiću, nije uspjelo.

- Ramiz do smrti nije htio da se pomiri s Gašijem. Nisu bili prijatelji, svađali su se i bili su na ratnoj nozi - ponovio je Bašić i dodao da sve ovo zna jer bio prisutan mirenju, a i pričao mu je Ramiz Delalić Ćelo.
 
Branioci Muhameda Alija Gašija ustvrdili su na osnovu Bašićevog iskaza datog u Tužilaštvu da se s Delalićem prestao družiti godinu i sedam mjeseci prije ubistva, te konstatirali da svjedok i nije mogao znati sve što je kazao. Tada je Muhamed Ali Gaši rekao da Bašić nije bio na sastanku kod Nezira Bajraktarevića, gdje su se on i Delalić pomirili.
 
Prija završetka procesa tužioc Čavka je od sutkinje Dalide Burzić tražio da mu dozvoli da svjedoke, koji se ne pojave, a koji će učestvovati u ovom procesu, privede kako bi se pojavili na sudu, čak i načelnika OKP-a Edina Vranja.

 
Najači kamatar

Za vrijeme svjedočenja Antoana Magaša Brace, specijalci su bez odobrenja sutkinje izvela iz sudnice Aziza Gašija jer je u toku suđenja dva puta upitao tužioca zašto ga je poslao u pritvor, ali i doživio epi napad. Naime, Burzićeva je upozorila Aziza da sjedne i nakon druge opomene izdala je policajcima u sudnici naređenje da ga izvedu, ali nakon što se smirio povukla je svoju naredbu. Međutim, tada su s malim zakašnjenjem u sudnicu upali specijalci, nakon čega je došlo do verbalnog sukoba optuženih jer je Azizu pozlilo i članova porodica sa sudskim policajcima.
 
 
-         To što su četiri specijalca ušla u sudnicu nije naređenje predsjednika Sudskog vijeća i to ćemo riješiti. Po okončanju ročišta kontaktiraću zapovjednika - rekla je sudija Dalida Burzić.
 
 
Svjedok Antoan Magaš Braco, profesionalni hazarder, je izjavio da je od Muhameda Alija Gašija 30 do 40 puta posuđivao novac uz kamatu, otprilike oko pola miliona KM, a da je vratio oko 750.000 KM. Prema Magaševim riječima, na početku je Muhamed Ali Gaši kamatario pametno, korektno i bez dokaza, ali kako mu je rasla finansijska moć tako je i on gubio kompas, pa je počeo davati priznanice, fizički maltertirati ljude, “a u jednom slučaju osobi koja je od Gašija posudila novac stavio i pištolj u usta”, priznavši da on nije bio svjedok takvih dešavanja. Na pitanje sutkinje Burzić otkud ima takva saznanja, svjedok je odgovorio da mu je većinu stvari pričao Muhamed Ali Gaši, s kojim je do prije dvije godine bio u dobrim odnosima. Magaš je ispričao i da se bezbroj puta obraćao pripadnicima Prve PU za pomoć, ali da su svi bili na Gašijevoj strani. U momentu je kazao da je 10 policajaca na Gašijevom platnom spisku, kao Zejnil Lučkin i Fatmir Hajdarević…
 
- Mirso Krasnić je desna ruka Muhameda Alija Gašija, a Kasumić je njegov dobar prijatelj, koji vjerovatno nikada nije učestvovao u fizičkim aktivnostima. Gaši je volio pit kafu s Amirom i ako jedan dan to ne učini, smatrao je da mu je taj dan propao. Ostali su Gašijevi “vojnici”, osim Edina Hota, kojeg nikada nisam vidio. Aziz je preko brata ušao u kamatarske vode, ali je njegova uloga u svemu marginalna. Čaušević je, prema mojim saznanjima, bio posrednik u dogovaranju moje likvidacije. Mene je trebalo da likvidira, kako ne bih svjedočio u ovom postupku, Uglješa Aranitović Ugo, koji je nedavno ubijen u Beogradu – rekao je Magaš.
 
 
Muhamed Ali Gaši, međutim, kazao je da je Magaš kockar i prevarant, te da je sve što je ispričao neistina.

-         Kunem se ramazanom i Allahom da sam mu kao prijatelj pomogao i posudio 125.000 eura jer mi je rekao da je kamatarima u Njemačkoj i Hrvatskoj ostao dužan, pa je morao pobjeći. Ali tim parama je kupio stan kćerki u Makarskoj - kazao je Gaši ustvrdivši da mu je “halalio novac”.
 
Gaši je ubio Ćelu
 
Amira Pašića Faću, nekadašnjeg prijatelja ubijenog Ramiza Delalića, koji je poznat po kriminalnim aktivnostima, bio je takođe svjedok, a za ovo suđenje dobio je imunitet od Tužilaštva. Na pitanje odbrane optuženih, da li je sam tražio imunitet, ili mu ga je ponudio tužioc Čavka, Pašić je rekao da mu je tužioc Oleg ponudio sam i da ga on nije tražio. Prije početka svjedočenja svjedok Pašić pitao je sutkinju da li postoji drugo mjesto za svjedočenje kako optuženima ne bi bio okrenut leđima. Na pitanje predsjedavajuće Sudskog vijeća sutkinje Dalide Burzić, da li to traži zato što se boji da ga optuženi ne napadnu. Pašić je odgovorio da ga je strah, jer zna na što su sve spremni.
 
Prije nego što je Pašić počeo svjedočiti, tužitelj Oleg Čavka je zamolio sutkinju da sudnicu napusti Aldin Hodžić jer će i on biti svjedok u procesu. Inače, Aldin Hodžić je bio blizak Ramizu Delaliću Ćeli, i on mu je je u posljednjih nekoliko mjeseci njegovog života pronalazio stanove, u kojima je živio s novom djevojkom. Još je interesantnije kako su se i zašto u sudnici pojavili Aldin Hodžić i Edževit Zekić jer je Zekić, svjedok pokajnik koji će svjedočiti protiv zločinačke organizacije kojoj je pripadao, a koju je predvodio Anes Sadiković.
 
Pašić je svjedočio da je nakon ubistva Torlakovića s Ramizom Delalićem Ćelom bio u bliskim odnosima koje može okarakterisati kao rodbinske. U to vrijeme Delalić je bio u lošim odnosima sa Muhamedom Alijem Gašijem i Naserom Keljmendijem, koji su ih redovno napadali, a oni uzvračali.
 
-         Gaši se prvo počeo družiti s Torlakovićem. Obojica su imali interes da se druže. Gaši je imao novac, a Torlaković ugled. Dakle, Torlaković je imao od koga posuditi novac kada mu zatreba, a zauzvrat kada bi Gašiju neko ostao dužan novac od kamata on bi nas desetak pozvao da idemo s njim u neki kafić popiti sok da izgleda da je s nama, da bi mu ta osoba iz straha vratila novac. Ja sam se sa Gašijem počeo družiti 2002. godine da bih ugodio Torlakoviću s kojim sam bio u dobrim odnosima.
 
Prema Pašićevim riječima sukob između Delalića i Muhameda Ali Gašija je počeo kada se Gaši posvađao sa Gordanom Marijanovićem, vlasnikom ugostiteljskog objekata "Gogo", a Delalić stao na Marijanovićevu stranu. Potom se, prema Pašićevim riječima desio incident između Gašija i Delalića u Turskoj. Nakon Turske slijede mnogi obračuni u Sarajevu u kojima Gaši fizički napada, pali automobile, baca bombe pred kuću Delalića i svih koji su mu bliski, a ovaj mu uzvraća, pa sve do ubistva Delalića.
 
-         Ni nakon što se pomirio s Naserom Keljmendijem, Delalić nikada nije želio da se pomiri sa Muhamedom Ali Gašijem i Almirom Kukanom. Na Muhameda se ježio – rekao je Pašić.
 
Amir Pašić Faćo, koji je inače sedam puta ranjen, dodao je da su na njega pred "Hacijendom" 12 dana prije ubistva Delalića pucali Lirim Bitići i izvjesni Tajo, Gašijev rođak. Ramiz Delalić, koji ga je posjetio u bolnici, rekao mu je da je našao Bitićija, te da je za Pašićevu smrt već uplaćeno 50.000 eura, a za Delalićevu 250.000 eura. Dok je bio u bolnici Pašić nije davao izjave policiji, a i Ramiz mu je navodno rekao da kaže da su na njega pucali neki Beograđani. Dvanaest dana poslije Pašiću, koji je bio u Makarskoj s Ramizovim sinom, javljeno je da je pucano u Delalića. Pašić je naglasi da se u posljednjih nekoliko mjeseci nije intezivno družio s Delalićem jer se on “totalno promjenio”.
 
-         S Ramizom se nešto dešavalo. Postao je jako čudan. Ostavio je porodicu koja mu je uvijek bila sveta i upustio se u vezu s djevojkom koja je bila sumnjivog morala.
 
Na pitanje odbrane zbog čega je ta djevojka bila sumnjivog morala Pašić je odgovorio:
 
-         Prije Ramiza je bila u vezi s Ismetom Bajramovićem Ćelom i Fikretom Kajevićem.
 
Po završetku Pašićevog svjedočenja Muhamed Ali Gaši je rekao da poznaje Amira Pašića Faću.

- Nisam ubio Ramiza Delalića, nek mu je rahmet duši. Neki žele prebaciti meni optužnicu za Delalićevo ubistvo. Pašića poznajem i mi smo njemu pomagali i ne vidim razloga da on učestvuje u mahalskim pričama. Kupovali smo mu kredit –ultra punjenje za njegovu djevojku - kazao je Gaši, konstatirajući da Pašića niko nije ozbiljno shvatao, te da je Ramizu Delaliću i njima “koristio za šegu”. 
I Aziz Gaši je pitao Amira Pašića Faću da li je s njim u zavadi i da li mu je on ikad išta ružno rekao.
-         Ni ja, a ni Ramiz Delalić se s tobom nismo svađali. Želim naglasiti da svo zlo potiče od Muhameda Ali Gašija - odgovorio je Pašić.
 
Telefonska zbrka
 
Zadnji svjedok u prvoj seriji procesa bio je Samir Babić službenik FMUP-a. Babić je sačinio tri nalaza, a u prvom, od 24. marta ove godine, očitao je i podatke pronađene u mobitelima i SIM karticama koji su oduzeti tokom pretresa. Babić je tokom svjedočenja naglasio da se on bavio isključivo obradom, odnosno, vađenjem podataka, ali ne i njihovom analizom. Obrađena je minimalna komunikacija zbog kraće memorije mobilnih aparata.
 
Optuženi su izjavili da nisu u getu i da je sada 21. vijek, doba komunikacija, dok je Amir Kasumić objasnio da mobitel koristi 12 godina. Čaušević je istaknuo da je jedan od mobitela oduzet njegovoj supruzi, a Edin Hot je pojasnio da imena nađena u imeniku pripadaju njegovoj rodbini. Mirso Krasnić je rekao da mobitel i broj koji je bio na analizi je u njegovoj kući, a taj telefon koristi njegova supruga.

 
 
 
Shoping u Turskoj
 
U Tursku su, kako tvrdi Pašić, otišli on, Azizi i Muhamed Ali Gaši, Izo Spahović i Muhamed Šašić i to na insistiranje Muhameda Ali Gašija.
 
-         Muhamed je rekao da idemo na odmor tamo i u shoping, ali je odmah insistitrao i da pronađemo Delalićev broj da se sastanemo i s njim. Izo Spahović je nazvao Ehlimanu, Delalićevu suprugu, i tražio joj broj. Nakon što smo došli u Tursku, Muhamed Ali Gaši je insistirao da se prvo sastanemo sa Delalićem. Delalić nas je lijepo dočekao.
 
Pašić je potom rekao da je Muhamed Ali Gaši pričao pred Delalićem o Bahriji Kačaporu neke ružne stvari, a da mu je Delalić kazao da ne valja tračati ljude. Potom je, prema Pašićevim riječima, Aziz Gaši kazao "Mi Albanci se osvećujemo za sve".
 
-         Kada sam vidio da se situacija zateže kazao sam da me boli glava i da idemo u hotel spavati. Delalić je insistirao da nas on odveze, tako da smo u hotel ušli Aziz i Muhamed Ali Gaši i ja, a Šašić i Spahović su otišli sa Delalićem. Braća Gaši su u hotelu pričali da je Delalić kukavica i da ga treba prebiti. Kasnije sam saznao da je Delalić istu noć kazao da će razmisliti hoće li i kako kazniti Gašije za ponašanje - rekao je Pašić.
-          
Potom je Pašić, prema njegovim riječima, kazao Spahoviću da više ne sastavljaju Delalića i Gašije jer je zategnuta situacija. Nakon toga Naser Keljmendi javlja Gašiju da mu je na kuću u Sarajevu bačena bomba.
 
-         Nakon što su počeli psovati osobu koja im je bacila bombu na kuću i govoriti šta će joj uraditi kad saznaju ko je bacio bombu, Ramiz je u jednom momentu Gašijima kazao, “šta ako sam ja bacio”.
 
Nakon tih Delalićevih riječi Muhamed Ali Gaši mi govori da će ubiti Delalića. Delalić je, pak Spahovića verbalno napao što se druži s braćom Gaši koji prodaju drogu i kamatare - rekao je prepričavajući događaj Pašić.
 
Prema Faćinim riječima, Aziza Gašija je sutradan u Turskoj udario automobil kojim je, kako su Gašiji mislili, upravljao Ramiz Delalić, da bi potom Muhamed Ali Gaši telefonom razgovarao s Naserom Keljmendijem.
 
- Nakon razgovora s Keljmendijem Muhamed Ali Gaši je otišao u azijski dio Turske i platio kurdima da ubiju Delalića. Oko 40 nauružanih Kurda se rasporedilo i čekalo Delalića ispred hotela "Zagreb" u Turskoj. S obzirom da se Delalić nije pojavljivao, Muhamed Ali Gaši ga je nazvao i navlačio ga da dođe. Delalić je tražio da razgovara sa Spahovićem, koji je bio u sobi, a kojem sam ja već uspio kazati da je u pitanju namještaljka. Delalić je Spahoviću na telefon kazao: “Izo ako je namještaljka nakašlji se”. Izo se nakašljao. Delalić nije došao, a kada je govorio o namještaljci mislio je da je policija u pitanju, a ne ubistvo - kaže Pašić.
 
 
 
Prijetnje novinarki BUM-a
 
Nakon pisanja BUM-a o slučaju Gaši, ali očigledno, i o još nekim bolnim aferama, autorica ovih tekstova redovno je dobijala telefonske prijetnje. No, dara je prevršila mjeru, prvo nedavno u kantonalnoj sudnici od Edževita Zekića, a potom od izvjesnog Ćameta i navodno njegove kćerke Ilde. Njihove bljuvotine, nisu za ove stranice iz samo jednog razloga-pristojnosti.

Primili smo pozdrave od ''glavnog'' u vidu pokušaja paljenja automobila i još sijaset bljuvotina i prijetnji, ali nas to neće pokolebati. Za svaki slučaj sve smo uredno prijavili Federalnom i Kantonalnom MUP-u.   

04.12.2008.

Dokazat ću Ćavki ko je Gaši

 Piše: Zemka ĐUDERIJA

Konačno je krenulo i suđenje Muhameda Alija i Aziza Gašija, Mirse Krasnića, Amira Kasumića, Engina Prohu, Muharema Čauševića, Edin Hota i Sinan Ljuce. BUM ekskluzivno prenosi raspoloženje iz sarajevskog pravosuđa i zatvora, te šta o svemu ovom misle glavni akteri, po svemu sudeći maratonskog procesa, Gaši i Kasumić.
 
Zmaj
 
Navodni šef zločinačke organizacije, kako ga nazvaše i staviše mu na teret, Muhamed Ali Gaši je, kako BUM-ovom izvora tvrdi, iz zatvora poručio:
 
-         Osjećam se kao zmaj! Stavljaju mi na teret mnoge stvari, i predstavljaju me kao monstruma, ali hvala Bogu nemaju dokaza za to. Zbog toga su odugovlačili i s podizanjem optužnice, a i s početkom suđenja. Bez obzira, što su mi za ovih osam-devet mjeseci uništili zdravlje, nije samo meni već svima nama, jer redovno preživljavamo epi napade, neki čak i infrakte, srčane udare i razne zdravstvene probleme, što su nam ukrali dane, koje smo mogli provoditi s našim porodicama uživajući u gledanju kako nam djeca rastu, kao i to što su nam ukaljali obraz, svima nanijeli duševnu bol, izdržali smo. Bili smo strpljivi, pa smo zahvaljujući Allahu dočekali suđenje živi. Siguran sam da će slučaj pasti, jer su nas optužili za udruživanje u nekakvu zločinačku organizaciju, što je smiješno. Ljudi koji su zatvoreni s mnom, imaju osnovnu školu, peru automobile i rade poslove za dnevnicu od 10 KM, kako bi nahranili svoje porodice, a po tužilaštvu imaju mozak Al Caponea. Ma kakva crna zločinačka organizacija, pa morali su nam nešto izmisliti kako bi sakrili svoju korumpiranost i uzimanje mita, a ja odlično znam kome sam davao novac, odjela, obuću, satove i razne poklone. Stavili su za svjedoke, poznate sarajevske kriminalce, ljude koji bi i dušu prodali đavolu za 100 KM i korumpirane policajce. Oni će navodno dokazati da smo mi zločinačka organizacija i osobe koje su opasne po okolinu. Pa, ja sam otac troje djece, osoba kojoj je porodica svetinja i koja nikada ne bi dozvolila da joj se nešto desi. Ono što ne želim da se desi nama, ne želim ni da se desi drugima. A takvi su i ostali ljudi koje povezuju s mnom, i koji nevinu truhnu u zatvoru. Neka se tužilaštvo malo zamisli i zapita šta je s ljudima, koji se predstavljaju kao uzorni građani-zaštićeni svjedoci, a iza sebe imaju po nekoliko ubistava, dilanje drogom, otmice, iznude, postavljanje eksploziva, a neki su skloni i pedofilij!? Šta je s onim ljudima koji se predstavljaju kao država, a prodaju se za 100 eura? Jesu li svi oni uzorni građani koji nisu opasni za okolinu? Sva ova pitanja će biti postavljena na sudu i valjda ćemo dobiti odgovor na njih. Ja sam, po njima kriv jer sam uspješan, a odlično znamo da se u Bosni uspjeh ne prašta. Kriv sam, što sam imao oca kao što je moj bio. Cijeli je život pošteno radio i svojoj djecio obezbjedio da žive normalno. Sve to oni znaju, čak i to da je bivšoj Jugi posuđivao pare kako bi isplatile plate rudarima, a sada se pitaju otkud meni pare. Kad su shvatili da bi istina mogla izaći na vidjelo, i cijeli slučaj pasti u vodu prikačili su mi i ubistvo Ramiza Delalića Ćele, što je opet smiješno. Znaju oni dobro ko ga je ubio, ali eto, to su meni stavili na teret... Neka se nešto dešava. Moraju se prati jer su me ocrnili, a ja ću svoju odbranu iznijeti na sudu jer sve što sam radio, radio sam po zakonu i za to imam papire! Na kraju ću čista i svijetla obraza izaći pred ljude, a to mi je i najvažnije.
 
Pravda
           
BUM-ov drugi akter, Amir Kasumić, je po svemu specifičan slučaj. Osim svega što mu stavljaju na dušu, Amir je bio ranjen čak i dum-dum mecima, preživio dva infrakta, dobio dva bajpasa... njegova radnja u Sarajevu odletila u zrak, a njegov vozni park (renta car vozila) ukraden i prodat u Srbiji... Po svom zatvorskom glasniku i i po supruzi Birseni za BUM je rekao:
  
 
-         Neka je krenulo, jer će istina izaći na vidjelo. Ljudi će vidjeti da sam nevin ležao u zatvoru, a sve zbog stvari koje znam i koje bi mogle mnoge koštati. S Muhamedom Ali Gašijem nemam ništa, osim prijateljstva s njegovim rahmetli ocem. Znam Gašije od malih nogu i popijene kafe s njima koštale su me života. Neka me drže u zatvoru, ja to i volim jer sada mnoge mutne radnje izlaze na vidjelo. Ne nas, koji smo osumnjičeni za udruživanje u zločinačku organizaciju, već mnogih osoba iz pravosuđa, ali i državnih službenika. Ja se samo Allaha bojim, a oni ako hoće neka me ubiju. Iza mene ima porodica koja zna sve, pa će ona pričati za mene. Hvala dragom Allahu što sam izdržao i ostao živ kako bih mogao tražiti pravdu od suda. Čist sam pred Bogom i narodom i ne mogu ništa staviti na teret, a to će se i dokazati. Poslije ću ja tražiti odštetu od Branka Šljivara, Dubravka Čampare i Olega Čavke jer su mi uništili zdravlje i pravog - zdravog držali u zatvoru. Oni što mrze Muhameda Gašija i što su mutili s njima, a ja znam i šta, kao i to što znam da im je Gaši davao pare, mene upšte ne zanima i neka to završavaju s njim, a mene ostave na miru. Nikad me nije zanimalo šta Gaši radi, jer je to njegova stvar, a svi mi imao da razmišljamo o svojim, a ne tuđim životima. Boli me što mi je tužitelj Čavka uništio zdravlje, a ono je čovjeku najvažnije, porodici živote, financijski me razvalio. Mada, ko šiša pare, životi i obraz su dragocjeni. Čavka mi je poslao Faću, Bombu i ljude koje nikada nisam vidio, jer je rekao da smo Gaši i ja ubili Ćelu, da nas ubiju. Pucali su na mene, a nisam znao zbog čega to rade, da bi na kraju saznao da su poslati. Poslije toga su uhapšeni i ubrzo pušteni. Raspisana je potjernica za Elvisom Hodžićem, koji je i me upucao dum-dummecima. Uhvatili su ga u Austriji, predat je našem pravosuđu i smješten u sarajevski Centralni zatvor. Nakon jedanaest dana , iako se zna da me je pokuša ubiti, pušten je na slobodu i sada se slobodno šeće gradom. Hodžić nije opasan po okolinu, pa zar ubica može nekom zlo nanijeti!?! ... Sve je to smješno... Nedavno mi je advokat rekao, da kada bih popričao pet minuta s Čavkom, odmah izašao iz zatvora. Kažem mu da neću ni minut pričati s njim, a kasnije sam saznao da je Čavka rekao da će zbog mene pasti slučaj i da će svi izaći prije mene. A što je još smješnije tužitelj Dubravko Čampara kaže da je on država. On, ima pravo da kaže da je država, osoba koja je 2001. godine došla iz Njemačke kao izbjeglica. Ma ne mogu da kažem šta je on...
 
 
 
 
200.000 eura
 
Kako BUM saznaje od svojih izvora iz pravosuđa, Elvis Hodžić je izlazak iz zatvora morao platiti kaucijom od 200.000 eura. Inače, BUM-ov izvor tvrdi da je Hodžić jako poznat organima vlasti s debelim dosijem (otmice, iznude, krađe, razbojništva, pokušaji ubistva), kao i to da je momak iz grupe kojom je rukovodio Ramiz Delalić Ćelo, a nikada nije procesuiran. Iako su mnogi svjesni da je opasan po okolinu, uprkos tome on se nalazi na slobodi. Glavni akter učestalih napada na građane Sarajeva kako tvrdi BUM-ov izvor, je upravo Elvis Hodžić, ali i Amir Pašić Faćo, Dino Čehajić... Navodno ova grupa često zna zustaviti ljude i bez ikakvog povoda krenuti s maltretiranjem, čak i potezanjem pištolja. Pa je tako nedavno deblji kraj izvukao Denis Stojnić, kojeg je od Faće i ostalih, kako tvrdi BUM-ov izvor, živog izvukla Ehlimana inače supruga Ramiza Delalića Ćele     
 
 
 
Muhamed Ali Gaši
07.05.2008.

Zatvori i robijaši

BUM ISTRAŽUJE
 
 
ŠTA ČEKA SVAKOG ROBIJAŠA U ZATVORIMA NA PROSTORU EX JUGOSLAVIJE
 
Batine su najmanje što može da se desi
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
Vođe zatvorenika dobri sa upravom zatvora X Za šteku cigareta neko će biti izboden X Zatvor na Igmanu hotel “A” kategorije X Zapomaganje iz sobe kao alarm na autu, svi čuju a niko ne reaguje
 

Odmah po dolasku s druge strane brave, osuđenik prolazi težak ispit, od kojeg zavisi njegov dalji boravak na robiji. Najsuroviji su zatvorenici koji se pitaju i za najmanju sitnicu.
Vidi malog, kakvu frizuru ima! Nije ti loša zura, dečko! A, tek majica. Baš je dobra. Original? Jeste? Super... Sad je lijepo skini da je obučem. I, nemoj da dramiš, jer ne trpimo glumce. Ovo je jedna bezazlena situacija, i može se reći, dočeka uglavnom sve, koji prvi put dolaze u zatvor. Jer, iza rešetaka gotovo da ne postoji stvarni svijet. Tamo vladaju neka druga pravila, za koja oni vole da kažu – zakon prerije!
Pošto svaki robijaš, kad uđe u zatvorsku spavaonicu, mora sa sobom da donese i rješenje zbog čega je tu, “glavni” to uzima da čita naglas da bi znali kakav “tretman” zaslužuje. Od značaja, osim presude, može biti i iz kog je kraja osuđenik.
- Kad sam prvi put kročio u ćeliju, nisam mogao ni da pretpostavim šta će mi se desiti unutra – saznajemo od mladića iz Sarajeva koji je u jednom hrvatskom zatvoru proveo nekoliko mjeseci , a optužen je za tešku krađu. - Ono iz filmova nije ništa u odnosu na svijet koji živi iza rešetaka.
Odmah su ga skinuli bukvalno golog, uzeli mu pantalone, majicu, izuli patike... Ostao je samo u donjem vešu i potkošulji, a temperatura u ćeliji nije prelazila deseti podiok. Dobacili su mu neku pocijepanu trenerku, iznošenu majicu i iskidane papuče, čisto da ne šeta go po sobi. Prilikom prve posjete advokata, poručio je šta da mu njegovi pošalju od kuće.
- Niko nije stajao iza mene, niti je iko mogao da pozove i zamoli ih da me ostave na miru, tako da je maltretiranje nastavljeno i dalje – priča nam nesretni mladić. - Nisam smio ni riječ da kažem niti mojima, niti upravniku, jer sam znao da mi tek onda nema života. Najgore prolaze oni za koje se pročuje da su na slobodi, ili tokom boravka u nekom od drugih zatvora nekog “namjestili”. Još je gore kad je “namješteni” njihov prijatelj...
- Gotovo sve uplate koje su legle na moj račun, korištene su za potrebe cijele sobe. Bez obzira što su imali svoj novac za kupovinu u zatvorskoj kantini, uzimali su i moj. Srećom, ubrzo je sve bilo promjenjeno i došlo je na svoje. Nisam im protivriječio, jer sam znao da tu važi zakon jačeg. A, slabiji sam bio – ja. Jedno vrijeme u zatvoru je bio glavni Rašid Ćelo, sin pjevača Sinana Sakića, dok nije došao Ugo Aranitović. Momci su shvatili da nisam problematičan, nisam cinkaroš, da sam dospio u zatvor kao i oni, zbog počinjenog djela i da mi nijednog trenutka nije padalo na pamet da ugrozim nekog. Posebno što znam da će ovdje za šteku cigareta neko biti izboden. Oni kojima prijeti višegodišnja robija nemaju šta da izgube, ali ja sam imao. Nisam želio da me glupost odvede pod zemlju-kaže Radenko iz Doboja koji je u srbijanskom zatvoru u Šapcu odležao dvije godine zbog krađe automobila u Beogradu.
Grube igre među robijašima, nažalost, nisu rijetkost. Njihova pravila moraju da se poštuju, jer u protivnom, slijede kazne, koje podrazumjevaju i psihičko, ali i fizičko maltretiranje.
- Glavni u sobi dobija najbolji krevet, najbolju hranu i spava daleko od toaleta. Za sve moramo njega da pitamo, a ako neko pokuša da ga “izradi”, slijedi takva tortura koju i najjači teško izdrže. Batine su najjednostavnije što može da mu se desi. Svi ga ignorišu, niko sa njim ne razgovara, prolaze pored njega kao da nije prisutan. Šutnja postaje njegov dio robijanja, a na redovnim šetnjama, ostali zatvorenici, iz drugih soba ga gurkaju, ćuškaju, dobacuju... Mnogo njih pukne od svega, ali da se žali ne smije - rekao nam je Elvedin koji je u Zenici robijao tri godine.
Vođe robijaša iz zatvora uglavnom se međusobno znaju i jednostavno dolaze do informacija o svakom novom stanaru njihove sobe.
- Oni koji se za sve pitaju uglavnom su robijali godinama i stekli neku reputaciju. Ako se neko ogluši o njihov zahtjev, mora da bude spreman i na najgore. Pritom, stražari, koji vole sebe da nazivaju komandirima, ne smiju da se miješaju u odnose među robijašima, sve dok to ne uzme maha. Tuče i razna maltretiranja (tjeraju nekog da popije po šest flaša vode dnevno), svakodnevnica su, na šta stražari bukvalno ne reaguju. Čuje li se iz neke sobe zapomaganje, to je kao da se na ulici čuje alarm na automobilu. Svi čuju, ali niko ne reaguje. Stražari okrenu glavu na drugu stranu i odšetaju u drugi kraj zatvora - priča jedan od bivših zatvorenika u zatvoru Foča.
-Ležao sam u nekoliko evropskih zatvora i nekoliko bosanskih. Najljepše je na Igmanu. To je hotel „A“ kategorije u odnosu na sve druge zatvore. Gore se osjećaš kao da si negdje na terenu sa firmom - kaže Huso, robijaš veteran.
Robijaši svuda u regionu imaju čudne običaje, svako će reći. Tako, u svakom zatvoru postoji jedan, koji kod sebe ima svesku sa imenima zaposlenih, kompletnim podacima o njihovoj porodici i brojevima telefona. Kažu da ne zloupotrebljavaju te podatke, ali ako se neko ogriješi o njih, pitanje je šta može da bude i koliko je njima vjerovati. Vođe zatvorenika, po nekom nepisanom pravilu, poštovane su i od uprave zatvora. Vjerovatno zato što oni najbolje znaju na šta su robijaši sve spremni, ali i zbog čestih pobuna i štrajkova, u kojima nastupaju kao organizatori, ali i pregovarači.
 
        
 
Mobiteli od 1.000 KM
Iako su u drugim evropskim zemljama zatvori daleko uređeniji i omogućavaju svojim "korisnicima" boravak u komfornim ćelijama koje broje najviše dva zatvorenika, našim ljudima, pogotovo žestokim momcima je, kako priznaju, daleko draži boravak u Centralnom zatvoru u Sarajevu. S toga i ne čudi da pojedini zatvorenici, umjesto odjeveni u zatvoreničke uniforme šetaju po zatvorskom krugu u kupaćima gaćama, spavaju u sobama s još devetoricom "istomišljenika", odlaze kućama za vikend i uživaju još poneku privilegiju. Jedna od tih privilegija je svakako mobilni aparat, ali sa jednom sitnom manom od 1.000 KM. Naime, javna je tajna, da ako neko želi mobitel, mora iskeširati zatvorskom čuvaru 1.000 KM, pa će nakon toga biti siguran 100 % da prilikom pretresa neće ostati bez njega. Inače, mobilne aparate posjeduju žestoki momci, koji ostalim zatvorenicima naplaćuju pozive, (iako samo primaju pozive na njihov broj, moraju dopunjavati krediti). Ono što je još interesantnije, jeste da ti žestoki momci, imaju pravo na pušenje i ispijanje kafe za vrijeme posjeta, a da čuvari za to vrijeme ne reaguju.   
A po nekim informacijama u sarajevskom Centralnom zatvoru čuvari imaju posebnu tarifu, da VIP zatvorenicima ''sprovedu'' i prostitutke.
CZ Sarajevo
07.05.2008.

KOME JE SVE GAŠI BIO POTPORA

 
EXCLUSIVE
 
 
 
 
 
KOME JE SVE GAŠI BIO POTPORA
 
 
 
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Zašto oni koji su Gašiju donedavno ljubili ruke sada šute ili ga napadaju na sva usta X Šta se desilo sa direktorom Vahidom Kalinićem iz Goražda X Da li je hrabra samo Nedreta Fejzić iz Pazarića
 
 
 
 
Za Muhameda Ali Gašija, pa i njegovog brata Aziza, posljednjih mjeseci puno toga crnog je napisano i rečeno. No, ni đavo nije crn, kako narod veli… Gaši je zglajz’o, ali pored svin tih napada i optužbi niko ni ne pomenu da je taj isti Gaši dijelio i šakom i kapom… Zbog svega onog što mu staviše na dušu, BUM je zavirio i u drugu stranu Gašijevog života:
 
Mnogi štičenici dječijeg doma Bjelave, doma Mjedenica, Zavoda za vaspitanje muške djece i omladine Hum, Fondacije Al-Aman, SOS dječije selo Sarajevo, osnovne škole Centar Vladimir Nazor, Crveni Krst Sarajevo, Zavoda za zaštitu djece i omladine Pazarić, doma staraca Goražde, Udruženje gluhonijemi, Udruženje žena žrtava rata, te povratnici i ugrožena lica u Kaknju- Brnjic, Zenici, cijeloj istočnoj Bosni... Tjentištu, Foči, Jeleću, Višegradu, Međeđi, Žepi, Srebrenici, Rogatici, Goraždu (Hubjeri, Bogušići, Vranići i Sadba) Grau, Potoku, Banovićima, Tuzli i mnogim drugim mjestima širom BiH, kao i mnoge islamske zajednice su osjetili potporu Muhameda Ali Gašija. Mnoge osobe koje smo kontaktirali su nam rekle da je Gaši imao običaj reći da vjeruje da je ugroženom narodu danas, korisnija donacija u hrani, higijenskim potrebštinama, garderobi, novcu nego vjerskim čestitkama objavljenim u medijima.
 
 
Karika Gaši
 
 
A kakav je Gaši čovjek najbolje su osjetili štičenici dječijeg doma Bjelave u kojem je prošle godine požar usmrtio nekoliko beba. Naime, po riječima osobe koja je već dugi niz godina zaposlenik u ovom domu, a koji je želio ostati anonimna, prva osoba koja je stigla sa riječima utjehe, pelenam, hranom, slatkišima, igračkama i novcem bio je Muhamed Ali Gaši koji nije moga zadržati svoje emocije, pa je bilo suza pomješanih sa dječijim smijehom. 
- Zahvaljujem dragom Bogu i Muhamedu koji mi je izašao u susret i pomogao da moja porodica ne umre od gladi – sa suzama u očima kaže nana Hadžira Bukva iz Kaknja, tačnije mjesne zajednice Brnjici koja se ipak odvažila da stane pred naš foto objektiv.
Na riječima nije bila ni slaba direktorica Zavoda Pazarić koja nam je rekla:
 
-         Muhamed Ali Gaši je karika u lancu onih kojima je stalo da pomognu ljudima kojima je pomoć zaista potrebna. Zavodu za zaštitu djece i omladine u Pazariću često je uručivao odjeću, obuću, prehrambene proizvode, kurbansko meso, voće, lijekove te higijenske potrepštine. Svi smo mu zhvalni zbog toga, a nagradu će mu dati dragi Bog – kazala nam je Nedreta Fejzić.
 
 
Danas, kada se Muhamemed Ali Gaši nalazi u zatvoru, mnoge osobe, čak i javne ličnosti kojima je pomogao, peru ruke od njega. Međutim, običan narod koji je naučio da živi od danas do sutra, dobro nikada ne zaboravlja. Predsjednica udruženja kućne radinosti “Motiv” iz Goražda, Ferida Čurevac je ipak odlučila da progovori o Muhamedovim dobrim djelima:
 
Hedije za Vahida
 
 
-         U momentu kada smo trebale zatvoriti udruženje ispred kancelarije je stigao džip i momak koji je rekao da ima poklon od Muhameda Ali Gašija. Donio nam je svilu, vunu, konce, i sve ono što je potrebno za udruženje kućne radinosti, te nam je dao kovertu sa 600 KM. A mi smo na malo prije, jer naša vlast neće ništa da nam pomogne, otkazale poslovni prostor, pa smo ipak s tim param platile kiriju za nekoliko mjeseci. Nakon nekoliko mjeseci je ponovo stigao momak jer mi nikada nismo vidjele Muhameda ( znamo ga iz novina i sa TV-a) da otkupi priglavka, čarapa, štucni i polovera u vrijednosti od 600 KM i podjelio po Goraždu osobama kojima je to trebalo. Odlično znamo kome je Gaši pomogao, jer je Goražde mali grad i sve se sazna. Gaši je pomagao bijedi pa su ga sada zatvorili jer bijeda mora umrijeti. Pomagao je Staračkom domu to mi je lično pričao direktor Vahid Kalinić. Rekao mi je da je Gaši u 50 navrata donosio kurbane, hranu, sve za higijenu, garderobu i to je dovozio kamionima i kombijima. Direktor Vahid mi je prije nekoliko dana rekao da mu Muhamed puno nedostaje i da penzioneri najbolje osjete njegovo izbivanje. Sada taj direktor Vahid Kalinić neće javno da se oglasi, te sam naprosto zatečena. Teško mi je pričati o tome jer on pozivao novinare, a danas je isključio mobitel i zaključao se u kancelariju.
 
 
Postoje trenuci kada biste rekli bezbroj riječi, ali svaka od njih čini se tako besmislenom... I otvorite usta, pođete da izgovorite neku od njih, ali onda u grlu zapne... i ni tamo, ni 'vamo... Shvatite da je bolje prešutati… kad su Gašijevi “veliki ahbabi” odvezali jezik… Za ono što je eventualno kriv, odgovaraće! Ali ne može se zaboraviti ni da je pomagao ljudima. Jednog dana vratiće se Ali kući, kako će mnogi onda mu pored kuće proći i nazvat merhaba…
 
 
 
 
 
 
Sirotinja
 
Zamjenik predsjednika mjesne zajednice Hubjeri Jusufović Esad o Muhamedu Ali Gašiju ima samo riječi hvale.
 
- Muhamed je, pore toga što ga optužuju, za nas veliki čovjek, koji je djelio i kapom i šakom sirotinji po Goraždu. Hranu (pakete po 200KM), gardarbu, novac, starijim osobama koje nisu imale primanja, kompjutere djeci. Pomagao je narodu u mjesnim zajednicama Hubjeri, Osanica, Orahovice, Ilovača, Zubčići… a to su mnogi zaboravili.  
Danas je došlo vrijeme da se ti ljudi koji pomažu bijedi i sirotinji zatvore, da ih ta nakaradna politika što dalje gurne u stranu kako bi sirotinja još više ispaštala ili jednostavno da što prije pomre.
 
 
 
 
 
Mejtef
 
 
Salihspahić Elvedin Bešo član I.Z. Goražde o Muhamedu kaže:
 
- Muhamede Ali Gaši je pomagao Domu straca, nizu mjesnih zajednica i Islamskoj zajednici u Goraždu, ali i nama koji imam prodavnice. Uvijek je isključivo kupovao naše domaće i gledao kako će svima pomoći u ovom gradu koji je najviše stradao u ratu. Obnovio je mejtef (Za dva mjeseca sa svojih 13 radnika je napravio prelijepi objekat gdje vjernici mogu obavljati molitvu) u Mravinjcu i zakleo se da će napraviti i munaru i ugraditi mermer u zid koji čuva ogradu. Ne dadoše mu, ali daće dragi Bog. 
 
 
 
28.04.2008.

Željko Samardžić

 
INTERVIEW
 
BEZ FOLIRANJA; Željko Samardžić
 
Nedaju mi ni da stanem na Stari most
 
Razgovarala: Zemka ĐUDERIJA
 
 
 
 
Već više od decenije moja najveća želja je da ponovo stanem na Stari most X Došlo je vrijeme da svako treba dobiti ono što mu na neki način pripada X Meni se dogodila ljubav i ponovo kada bi se desila, ja bih opet oženio moju Maju, jer je ona moj život X Nikada nisam šmrk'o bijelo, jer nisam od tog posla
 
 
 
O pjevaču Željku Samardžiću se, s obzirom na to da je na estradi prisutan već tridesetak godina, puno toga zna, ali sve do sada ovaj popularni pjevač nije htio pričati o problemima sa dojučerašnjim sugrađanima u Mostaru i nevoljama koje su ga zadesile poslije rata. Naime, Samardžić je jedina osoba koja se tokom rata iz rodnog Mostara obrela u Beogradu, gdje su ga srbijanski menadžeri postavili na tron i dodjelili mu krunu najboljeg pjevača. Da se možda neko drugi nalazi na njegovom mjestu bio bi presretan, međutim, Samardžić ima neizliječivu ranu koja ga boli već dvanaest godina života, a to je njegov Mostar.
 
Prije rata ste bili vlasnik eminetnog kafića u blizini Starog mosta u Mostaru. Kasnije se pričalo da su vam neki novi mostarski žestoki momci oteli kafić koji su nazvali ''Sultana''. Da li ste uspjeli prodati vaš poslovni prostor i dobiti od njih neku naknadu?
 
-         Taj objekat uopšte nije bio moje vlasništvo, jer sam ja kao mnogi ljudi sa prostora Starog grada imao ugovor sa samim gradom o korištenju tog lokala. Dogodio se prokleti rat i unesrećio je, ne samo mene, nego mnoge sa prostora BiH. Ono što ima svoj tok i što ide poprilično polako je to, da ja lično mislim, da je došlo vrijeme da svako treba dobiti ono što mu na neki način pripada. E sada, kada će se to dogoditi ne znam, ali ono što se meni ne sviđa i ono o čemu nisam nikada htio diskutovati i raspravljati je to da se ja još uvijek nisam popeo na Stari most, upravo zbog tih ''žestokih momaka''. To me boli već 12 godina i ta rana je nezaliječiva. Zašto ja, rođeni Mostarac, nemam pravo da prošetam Starim mostom.
 
 
Žestoki momci
 
 
Ko vam neda prići Starom mostu?
 
- Ne želim pričati o njima, jer su to djeca..., mlađa generacija.
 
 
Kada ste s TV ekipom snimali emisiju o sebi, u Mostaru bili ste spriječeni da u vašem objektu snimite nekoliko kadrova!
 
-         Da. Jednom prilikom sam sa ekipm TV Pink-a snimao reportažu i tada nas je jedan od tih ''žestokih momaka'' otjerao i sa Starog mosta, jer se vjerovatno bojao da mi ne bi otišli gore u kafić da snimamo koji kadar. Ono što je ružno s njihove strane jeste to da ti momci pričaju kako mi plaćaju kiriju, što uopće nije tačno, i uostalom me više ništa i ne interesuje.
 
 
Pa, ima li taj neko ime? Je li to možda Čemalović?
 
- Već sam vam rekao da nema imena. Nije me strah, ali neću da im dižem cijenu.
 
 
 
Početkom rata, u Mostaru ste ranjeni kada je Perišić granatirao grad, navodno granatom koja je ispaljena negdje s Veleža, kako je to izgledalo!?
 
-         Jeste, ranjen sam kao civil kod mojih kumova u stanu u centru Mostara. To su jako tužnih trenutci koji se ne želim sjećati. Pravio sam na kastofonu neku reportažu, kako mi gori grad, kako mi gore uspomene i čuo sam prasak... Jednostavno desilo se, ne ponovilo se. 
 
 
Imate li danas zdravstvenih problema zbog toga i jeste li možda razmišljali da se prijavite kao civilna žrtva rata?
 
-         Nemam, imam možda ovako nekada na promjenu vremena, što je i logično. Nikada nisam razmišljao da se prijavim kao civilna žrtva rata, jer ima mnogo ljudi kojima je to potrebnije.
 
 
Kemo i Topić
 
Vaša supruga je Bošnjakinja. Nekada se nije gledalo ko je ko, kakvo danas imate mišljenje o mješovitim brakovima?
 
-         Mislim da je tim ljudima u mješovitim brakovima bilo jako teško tokom rata, pogotovo onima koji nisu znali gdje će i gdje pripadaju. Ali ja sam na svu sreću ostao pri svojoj. Ni mom ocu niko nije moga da izabere nekoga, koga će oženiti jer je sam izabrao moju majku, tako sam i ja izabrao. Meni se dogodila ljubav i ponovo kada bi se desila ja bih opet oženio moju Maju, jer je ona moj život. Proslavili smo 30 godina zajedničkog života i dobili tri zlatne djevojke, Sanju, Danijelu i Minu koje imaju svoju djecu. Za mene postoje samo dobri i loši ljudi.
 
 
 
Je li vam nekadašnji fudbalski as Jadranko Topić bliži rod i da li se viđate?
 
-         Jeste i to baš bliži rod. Ali, iskren da budem, ja ga još nisam do sada sreo. Nisam bio u prilici, iako sam nekoliko puta gostovao u Mostaru... Ponekad se čujemo telefonom.
 
 
 
Na sahrani Davorina Popovića, Kemal Monteno vas nije htio pozdraviti zbog ranijih nesuglasica. Kakvi su danas odnosi sa njim?
 
-         Sa Montenom sam u odličnim odnosima i nikada nismo imali nikakvih nesuglasica. Meni je samo žao kad sam ga pozvao, što nije gostovao na mom beogradskom koncertu, jer je tada odbio moj poziv. Nedavno smo se sreli u Zagrebu. Dobri smo prijatelji, on je moj idol, tako da ga ne mogu ignorisati i ružno pričati o njemu. A to s pozdravom nije vrijedno pomena.
 
 
Ne treba mi doping
 
 
U kakvim ste odnosima sa Mišom Marićem?
 
-         U odličnim smo odnosima. Čuli smo se nedavno telefonom i rekao mi je da dolazi u Mostar da otvori izložbu Spajičića.
   
 
Kako komentarišete priče beogradskih zlobnika, a koja je stigla do Sarajeva, da konzumirate kokain?
 
- Nikada nisam šmrk'o bijelo, jer nisam od tog posla. Mada, svaki čovjek ima svoju svijest i ako ti misliš da je dobro to što radiš, onda radi. Ja mislim da to ne valja, tako da to i ne radim. Malo mi je bezveze to komentarisati. Da šmrćem, rekao bih da to radim, i ne bi me uopšte bilo stid, jer bio to bio moj izbor.  
 
 
 
 
 
Feniks sa Neretve
 
U nekoliko navrata ste imali običaj spomenuti, da ste proživljavali najteže trenutke po dolasku u Beograd, ali nikada to niste razjasnili. Posebno u klubu ''Tores'' kod gazda Vlade!
 
-         Pa, kao i svako ko promjeni svoju sredinu. Teško je kada dođeš negdje sa troje djece i sa 300 KM u džepu. Zato uvijek kažem da je veći moj uspjeh što mi je pošlo za rukom da se sa dna, odnosno iz pepela ponovo vratim u život. Kod gazde Vlade nikada nisam imao nikakvih problema, mada se nekada dešavalo da neko od pijanih ili nadobudnih gostiju negoduje, jer sam pjevao neku pjesmu od Kemal Montena ili od Olivera Dragojevića. Taj Vlada gazda ''Toresa'' je veliki poklonik muzike svih ovih ljudi koje sam pjevao.
 
 
 
 
 
A, Anana... Anana
 
U kakvim ste odnosima sa g. Anonom - Saškom Marić, setsrom vlasnika ''Duge'' i ženom dr. Jovana Marića, neuropsihijatrom i sadašnjim ambasadorom?
 
-         Pa bili smo prijatelji. Ona se družila sa Kleopatrom i ja sam se sa njima onako upoznao i družili smo se, ništa specijalno... Zaista je nisam dugo vidio... Mada, ponekad čujem kako je...
 
28.04.2008.

Maloljetni delinkventi

TRAGEDIJE                        
13.02.2008.godine
 
 Ko je sljedeći Denis
Piše: Zemka Đuderija
 
Minule srijede Sarajevo je umuklo! Bijes, nevjerica, tuga, pa i suze Sarajlija, odavale su tugu, i nemoć za još jednim izgubljenim životom koji je to tek trebao da bude… Na obračune na asfaltu Sarajlije su već oguglale, ali smrt dječarca, prelila je čašu kod svih. Samo ne, kod naših vajnih političara. Naći će oni hiljadu razloga zašto se to deslilo. Ali ni jedan zašto to nije spriječeno. “Mali” zlikovci su se još klučili u policiji ?! Provocirali sve redom…? A Silni inspektori, sudije, tužioci… samo što ih još nisu gladili po … Oni su Maloljetni, jal malodobni?! A’l očiti nisu maloumni jer rekoše da im ništa ne mogu… Dva dana u policiji, dva u pritvoru, a onda ponovo na ulicu! Da sve bude još gore dječurlija su u pravu! Uglavnom će se sve tako i okončati. Naše reformisano i nereformisano pravosuđe, sudstvo i zatupljena politika misle smo na sebe. Jer su sami sebi i dovoljni. Ostali im svi samo smetaju u talovima…
O suzama, dječijim, majčinskim, roditeljskim… oni ne haju! Njihovi “vunderkindovi” su daleko od Bosne, jer to narod plaća?! 
Smrt nesretnog Denisa, dječaka, krivog samo zato što se zatekao u tramvaju u isto vrijeme kad i njegove hladnokrvne ubice-dječurlija, krivog samo zato što je slučajno pogledao u njihovom pravcu natjerao je mnoge Sarajlije na protest, da vlasti konačno nešto učine i da više ni jedna majka ne zaplače. Uplakanih lica njegovi vršnjaci hodali su sarajevskim ulicama potpuno nesvjesni da svakog od njih, već narednog dana u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, Zenici… čeka novi ubica iz tramvaja ili ulice kojom se svakodnevno vraćaju iz škole. Žalosno, ali mirnom protestu od svih naših bajnih političara pridružili su samo Željko Komšić i Mirsad Kebo. Ostali su bili na visini svog ispraznog foteljaškog zadatka?!
Sigurnost građana i sloboda kretanja u Sarajevu ozbiljno su narušeni nakon tri stravična događaja u posljednjih petnaest dana. Prvo je ispred ulaza u zgradu polivena benzinom i zapaljena 72-godišnja starica koja je nakon sedam dana preminula. Počinioci: maloljetni delinkventi. Zatim je, nedavno u tramvaju na Marindvoru, bez ikakvog povoda brutalno izboden 17-godišnji Denis Mrnjavac, kojem nije bilo spasa. Počinioci – maloljetnik Nermin Sikirica (17), Ademir Lelović (18), Berin Talić (19). Treći slučaj se desio ispred sarajevskog “Sa kluba” gdje je u pucnjavi teško povrijeđen 21-ogodišnji Armin Alikadić. Nesretni mladić je zadobio prostrelnu ranu glave i oštećen mu je mozak, i nalazi se u jako kritičnom stanju. Nakon ovih događaja sarajevskim ulicama zavladao je strah….
Ono što nam postaje jasno jeste da zbog idiotluka pravde nema ni papirologije, a kamoli mogućnosti da se maloljetne ubice strpaju iza brave. Osim slikanja pored žrtava, posjeta u bolnicama i utrkivanja u izrazima saučešća, samo zarad političkih poena - u drugo se ne miješaju. A koliko još djece i ljudi treba da umre da bi oni konačno digli svoja dva “zlatna” prstića. Nemoraju onako brzo kao kad glasaju za svoje plate i paušale, honorare, nadoknade za sve i svašta. Mogu i polako. Redovnim putem.
Do tada svi ćemo mi čuvati našu djecu. Pa koliko uspijemo. Valjda će neko i dočekati da se upiše na faks…
28.04.2008.

TUZLANSKE NOĆNE PTICE

 
EXCLUSIVE
 
TUZLANSKE NOĆNE PTICE
 
Tuzlanka Suada najuspješnija “prodavačica
 
djevojaka”
 
Piše: Zemka ĐUDERIJA
 
 
Ko je plaćao 800 eura za noć seksa X Ko je snadbjevao američke vojnike X Kako uživaju sarajevski profesori X Postoje li osobe zaražene HIV virusom
 
Silovanje, prostitucija i podvođenje, zlostavljanje maloljetne djece – postali su stvarnost i svakodnevnica, prostora nekadašnje Jugoslavije. Neki slučajevi siledžijstva koji se bilježe posljednjih mjeseci su stravični. Najčešće do sada nezabilježeni u analima kriminalistike. Policija i tužilaštvo su nemoćni pred najezdom ove vrste kriminala, a najčešće su i korumpirani u tolikoj mjeri da se jednostavno „ne miješaju u svoj posao“, a policajci u ne malom broju su i neposredni učesnici u lancu organizovane prostitucije. Tako je posljednjih dana bosansku javnost uveseljavao „slučaj Derventa“, gdje je policija u prvom naletu zbog organizovanja maloljetničke prostitucije uhapsila devet osoba, uglavnom lokalnih moćnika, ali poslije samo par dana iza rešetaka su ostale dvije „sitnije ribe“. Tužilaštvo BiH iz Sarajeva je preuzelo „slučaj Derventa“ nakon trvenja policije i tužilaštva u Doboju.

Tarifa
 
Umjesto noćnih klubova, kojih je do prije par godina u cijeloj Bosni i Hercegovini bilo na svakom koraku, prostitucija se u posljednje vrijeme u Tuzli preselila u privatne stanove.
Među korisnicima usluga prostitutki u BiH ima i univerzitetskih profesora. Tako u Tuzli bezmalo svako ko zna bilo šta o ovom „poslu“ zna za dvojicu sarajevskih profesora koji, osim što pijani dolaze na časove svojim studentima, javno pričaju gdje se mogu dobiti seksualne usluge.
U okviru višemjesečne istrage o prostituciji u Tuzli prvih dana nove godine pritvoreni su Nijaz Begović zvani Tojla, Zvonko Kovačević zvani Munja i Elmedin Pirić, sva trojica iz Tuzle, koju su osumnjičeni da su vrbovali djevojke i pronalazili klijente. Uhapšena je i Slavica Dakić dugogodišnja svodnica mladih djevojaka, koja ih je narkoticima "pripremala" za ulazak u svi­jet prostitucije. Lanac je pukao u naselju Brčanska malta, gdje je kriminalna četvorka imala iznajmljen stan na sed­mom spratu zgrade. Uhapšena četvorka je organizovala prostituciju sa šest djevojaka, uglavnom maloljetnica, a među klijentelom bili su im mesari, šoferi, ali i brojni univerzitetski profesori.
Za seksualne usluge ova trojka naplaćivala je od 50 do 200 eura, ali su dobrostojeći klijenti, profesori i ljekari, za seksualne izlete plaćali i po 800 eura. Djevojke su držali zatvorene u stanu, a osim što su se bavili organizovanjem prostitucije, uhapšenoj trojici Tuzlaka Tužilaštvo stavlja na teret da su klijente dok bi imali seksualni odnos sa nekom od djevojaka, potkradali. U tome su im pomagale i prostitutke, koje bi vrata stana ostavljale otključana. Zanimljivo je da makroe koji su ih potkradali niko od klijenata, zbog položaja u društvu, nije prijavio policiji. Međutim, istraga protiv organizatora prosti­tucije krenula je iznenada u drugoj polovini prošle godine, kada je jedan ugledni klijent, inače pripadnik Međunaro­dnih vojnih snaga stacioniranih u vojnoj bazi Dubrave, prilikom korištenja usluga mladih prostitutki iz Tuzle i Zvomika, ostao bez novčanika i svih dokumenata, tako da je onemogućen njegov povratak kući u jednu ad zemalja Evropske unije.

Strah od side
 
O Tuzli kao nekrunisanoj prestonici bosanske prostitucije može se ispričati još mnogo vrlo interesantnih detalja vezanih za organizovanje najstarijeg zanata na svijetu. Naime, već punih deset godina javna je tajna u ovom gradu soli da je jedna od „najorganizovanijih“ podvodačica izvjesna Suada iz tuzlanskog naselja Slatina, koja je posebno popularna među pripadnicima međunarodnih snaga u BiH, a najviše je „radila“ sa američkim vojnicima iz sastava SFOR-a. Suada uvjek ima na raspolaganju 30 djevojaka koje pružaju seksualne usluge za novac. Korisnici usluga „Suadinih cura“ oduvjek su bili pripadnici domaće, ali i međunarodne policije, koji su uvjek bili upleteni u međunarodnu trgovinu ljudima. U ovom gradu godinama u najatraktivnijoj zgradi u samom centru Tuzle svu zaštitu policije uživa Natalia Komarecky zvana Lina, prostitutka iz Ukrajine, za koju se zna da nije imuna na alkohol, ali ni na drogu i druge poroke. Nažalost, uvjek joj neko dojavi kada treba da bude uhapšena u raciji i – ona se na vrijeme skloni! Proteklih dana u Tuzli se uve­liko pričalo da je Lina zaražena HIV virusom, ali do sad se još niko nije prijavio da je zaražen.
Prema našim informacijama, u Klini­čkom centru Tuzla prati se situacija kako bi se utvrdilo da li zaista postoje osobe zaražene HIV virusom, s obzirom da je u nekim medijima objavljena informacija koja je izazvala veliku paniku.
 
 
 
100 dolara za sat
 
Komanda Multinacionalne divizije Sjever, koja je 2003. godine bila stacionirana u SFOR-ovoj bazi Dubrave između Živinica i Tuzle protjerala je u SAD svog službenika, jer je otkriveno da je koristio usluge lokalnih prostitutki. Nedavno uhapšeni Elmedin Pirić Pirija i Zvonko Kovačević Munja obezbjeđivali su, navodno, djevojke i odvozili ih na Dubrave namjenski za Amerikace, koji su plaćali 100 dolara za sat proveden sa ovdašnjim prostitutkama. MUP Tuzlanskog kantona proveo je istragu tokom 2003. godine, ali je zbog nedostatka krunskih svjedoka i stava odbrane da je jedan od počinilaca mentalno zaostao, uslijedila je izuzetno blaga kazna od samo četiri mjeseca zatvora.
 
 
 
Galina je Aiša
 
Život moldavskih i ukrajinskih prostitutki koje su boravile u BiH tekao je tako da su na smjenu dovođene u našu zemlju gdje su provodile po tri, odnosno šest mjeseci, koliko je bilo dozvoljeno da borave kao strani državljani, a onda bi “tura” bila prebačena u Srbiju ili Hrvatsku, gdje bi provele nova tri mjeseca i ponovo se vraćale u BiH. U mađarskom Harkanju bio je sabirni centar u kome se vršila zamjena “izraubovanih” prostitutki za “svježe meso”. Ukoliko ne bi uspjele pronaći angažman u susjednim zemljama, prostitutke bi kao striptiz plesačice dolazile u Hrkanj i tu provodile nekoliko sedmica, da bi se potom ponovo vraćale u BiH. Među njima bilo je i onih koje su, da bi ostale u BiH, prihvatile i islam. Tako je izvjesna Galina Vikol, iz Jargara Leova u Moldaviji, koja je pružala seksualne usluge tokom 1993. u okolini Živinica, pred imamom Mehmedom Butkovićemn proučila kelimei-šehadet, što je temelj prihvatanja islama, nakon čega je kao muslimanka dobila ime Aiša. Istog dana, 19. jula 1993. godine, ona je sklopila i šerijatski brak sa strancem Khidar Muhamed Abdullah El-Mukhtaarom, koji je boravio u mirovnoj misiji u BiH. Aiša je vjerovala da će sklapanjem ovog braka dobiti stalni boravak u BiH, ali zvažnični organi nisu prihvatili šerijatski brak za davanje isprava, tako da je bila prinuđena da otputuje u SAD, navodno zahvaljujući ljubavnoj vezi sa Amerikancem.  
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28.04.2008.

INTERVIEW: ELVIR LAKOVIĆ LAKA

 

 BEZ FOLIRANJA : Elvir Laković Laka, predstavnik  BiH na Evroviziji

 

Svi bi Laku da narezile, a para niko ne da

Razgovarala: Zemka ĐUDERIJA

Raja me voli, zovu me u Bijeljinu, Banja Luku, hrvatski dio Mostara i sada se ja osjećam kao onaj totalni bosanskohercegovački predstavnik X Ako pobjedim na Eurosongu  i odem u ministre kulture ugledao bih se na njih, ukrao vikendicu na moru i dva tri stana u Sarajevu

 

 

Kontroverzni bosanski pjevač Elvir Laković Laka, koji će ove godine predstavljati BiH na “Euroviziji", razbio je baladičnu i patetičnu muzičku scenu pjesmom „Pokušaj", kao i originalnim nastupom. Dečko iz Goražda, koji se oblači u „sekend hendu", nosi trenerke od poliestera „jer se u njima bolje znoji", i već ima album “Zec”, sve hit do hita, tvrdi da će pobijediti na “Euroviziji”, te da se za ovo takmičenje prijavio jer su mu njegovi iz menađmenta savjetovali da će to biti dobro za njegovu karijeru.

-         Rekli su mi da je „Evrovizija" kič, ali da moram i to da uradim ako mislim da se bavim ovim poslom. I tako, ja se prijavim i sad vidim da su bili u pravu. Eurosong me lansira u zvijezde, novine su pune mojih slika i izjava, ali džepovi su mi još uvijek prazni.

 

Narodnjaci

 

Kada ste se počeli baviti muzikom?

-         Jako davno još u osnovnoj školi kada mi je stari u drugom razredu kupio gitaru. Upisao me u muzičku školu, ali ja ništa nisam vježbao, solfeđo mi je bio predosadan. A onda mi je neko pokazao od „Idola" pjesmu „Plamene zore" koja ima četiri akorda i onda sam ja to tako vježbao. A kada sam uvježbao, onda sam po kafanama svirao sa narodnjacima i pjevaljkama i na kraju sam počeo ovo svoje.

 

Jesu li vam se tada upucavale pjevaljke?

-         Pa nisu se meni upucavale, ja sam tada bio nepoznat, a i opče poznato je da harmonikaš uvijek ima snošaj sa pjevaljkom.

 

Ako zaradite puno para...

-         Ma kakve pare. Neće mene lova! Kad sam radio u humanitarnoj organizaciji, imao sam puno para. Pa sam bio i u Americi i kada sam potrošio pare vidio sam da je vrag odnio šalu i onda sam se zaposlio, prvo da nosim namještaj, a kasnije sam i konobarisao. Tada sam vidio kako je teško pare zaraditi, a i leđa su me boljela i noge su bridjele, pa sam se vratio u BiH. A nedostaje mi i New York, ali tamo režim ne dozvoljava da se uživa, nego samo da se radi. A ja ne volim nikako da radim. A ako zaradim puno para volio bih da muziku dovedem do savršenog zvuka i otputujem u Andaluziju.

 

Pobjeda

 

Imate li podršku cijele BiH?

-         Ja kao predstavnik na „Euroviziji" nemam nikakvu podršku, jer državi ne odgovaram, ni po političkoj ni po kakvoj drugoj liniji. A ja u politiku neću da ulazim. Mogao bih biti u nekoj umjetničkoj stranci, a ove ostale me ne interesuju. Ma, ne mogu me ucijeniti, već su me upoznali kakav sam. A raja me voli, zovu me u Bijeljinu, Banja Luku, hrvatski dio Mostara i sada se ja osjećam kao onaj totalni bosanskohercegovački predstavnik.

 

Šta očekujete od „Eurovizije"?

-         Kada sam se već uvukao u sve ovo, očekujem da pobjedim. Ako me poguraju Bosanci i Hercegovci, biće dobro. A vidim da me region voli.

 

Šta će zamjeniti pijevca u “ Sava centru” na Euroviziji? Čuli smo da ćete povesti dvije bake!?

-         Ne mogu vam to reći. Ali ću vam otkriti da će nas biti šestero, sestra i ja i još četvero. Ne smijem reći šta će tačno biti jer to treba biti iznenađenje…

 

Kako su vas prihvatili u Beogradu?

-         Objeručke. Na prvom izvođenju pjesme bilo je predivno. Sutradan šetam ja po gradu, kada jedan Beograđanin kaže “Laka mogul’ da se slikam sa tobom?” a ja ću njemu da, ali jedan euro. Nedavno sam bio i u Podgorici i tamo me raja prihvatila pravo. Niko nije ravnodušan, ili me nikako ne vole ili me mnogo vole.

 

A kako vaši reaguju?

-         Koji moji? A, nana i babo! Pa, bili su malo skeptični, ali su poslije rekli da sam beskompromisan.

Da li bi se prodali za dobre pare?

-         Pa ne znam, sve ima svoju cijenu. Imao sam već ponuda, ali nisu postupili prema meni ljudski, nego materijalno, pa nema ništa od toga.

Kako se borite sa obožavateljicama?

-         Ma ne borim se ja snjima, samo im se prepustim. One žele da me obeščaste ali ja sam odavno obeščašen i nema mi spasa.

Imate li devojku?

-         Pa imam djevojku stalno. Uvjek se nađe po koja, pa ću jednom povesti paparazza da vidi kako to izgleda uživo i da uslika.

 

 

Nekretnine

Ako pobjedite na „Euroviziji" možda vam Vlada BiH ponudi i mjesto ministra kulture. Šta bi ste prvo uradili?

-         Ugledao bih se na njih, ukrao vikendicu na moru i dva tri stana u Sarajevu. Ali opasno je to raditi, moraš biti podoban, inače će ćete progutati mrak. Mada, nemam ja tu glad za vlašću. Nisam pohlepan, pa možda zato i nemam para. Jednom su me davno zvali da podržim neku stranku, ali ja to ne radim, jer to je glupo. Stranka uvjek ima rok trajanja, a gdje ću ja kad rok trajanja istekne. A da pokušam da ujedinim ove konstitutivne narode, ni to ne mogu, jer političari dobro rade na razdvajanju i raslojavanju.

 

Čarape

Gdje vas je zatekla vijest da ćete biti predstavnik BiH?

-         U kupatilu. Sestra Lela mi je jednom prilikom u veš mašinu ubacila stvari koje su pobojile i poludio sam. Mogao sam je ubiti tada, ali sam se suzdrž’o i od tada perem sve na ruke.  Prao sam vunene čarape, jer mi je neko rekao da moraju da se peru u hladnoj vodi. Kad ih perem u vrućoj, one se nekako skupe, pa me stežu i onda sam čuo sestru kako govori “Kad’ smo izabrani”, i malo me opalila trema i držala me neko vrijeme,  sada sam se više i navikao… više mi je i dosadilo.

 

Talenat

Da li je alternativno ludilo vaš imidž ili ste zaista takvi?

-         Ja sam ovakav i stalno se zezam, i takav sam bio i prije nego što sam postao muzičar. Valjda sam to naslijedio od mame. I naslijedio sam i ovaj talenat, koji nekad ne mogu da stignem, moram da čekam da mi se javi. Ne mogu da napišem pjesmu kad hoću. Ja sam vam nula vježba, talenat sto posto.

 

 

Naprijed Laka

Posrnut ćete, ali nećete pasti!!!
<< 12/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

MOJI LINKOVI

Ljubav... snaga koja nas pokrece...
Vrijeme ispred nas...

Ja se tebi predajem, i ovaj put sasvim sigurno
ne tražim dokaze, tek zagrljaj topao tvoj
briše nemir moj i stvarajući slike
daje mi snagu u istinu. A istina sama si ti,
i pored sve daljine nalazim razloge
da ti se približim i da ti kažem da te želim.
Slatkim umorom nošena znajući da mislimo isto
pružam ti ruke evo i ovdje u sobi, snovima... mašti…
Tebe ću čekati na onom istom mjestu
što tvojim imenom ga nazvah,
i ne marim ako zakasniš,
znam da dolaziš, sigurno se uvlačiš u postelju,
spavaš ispod kapaka očnih…
Budim se želeći sitnice… krupno nek' sačeka
baš k’o što čekamo jedno drugo, raširenih ruku
imitirajući zagrljaj… Sakupljam sve to,
pa ti kažem opet da te želim, sasvim dovoljno,
taman onoliko koliko zaslužujemo
vođeni riječima ljubavi…
Ti si moj razlog tako često spomenut,
pa te takvog crtam žurnim pokretima,
i znam da ću da pogriješim
jer te volim, a nemam boja
da ti pokažem tek vrijeme ispred nas i tebe,
tebe kojeg volim!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
269433

Powered by Blogger.ba